Neno, mislim da sam ja svoju tranziciju prespavala, trudovai su bili rijetki i mocni. Kad je beba krenula van, bila sam na koljenima, celom naslonjene na zid i nisam morala tiskati. Zapravo, nisam morala tiskati kao u bolnici, ni blizu tako, ali jesam nesto, mislim da bi to u bolnici nazvali neucinkovitim. I ako se dobro sjecam, nisam zadrzava dah, niti bilo sto slicno. Malo mi se tesko sjetiti tih detalja, jer sam istovremeno plakala od srece, smijala se i rukom dirala bebinu glavicu, i nisam obracala pozornost na nesto tako usputno kao disanje i tiskanje. Pretpostavljama da je taj osjecaj potrebe za tiskanjem umanjen u kucnim porodima, jer zene ne zauzimaju lezeci polozaj.