 |
|||
moj ide i tam mu je sasvim ok, idemo u crkvui. u razredu ima dost klinaca koji ne idu na vjerkas,između ostalog i jednu Indijku. Ovi koji ne idu znaju ponekad otiću knjižnicu i tam se igrati ili čitati, a ponekad čak i često u zadnje vrijeme ostanu na satu i slušaju, čak i učestvuju u razglabanjima.Tamo je jedamput bio kviz i mala je pobjedila, svi je gledali ko zmaja. Mislim nije loše, bar na tom satu djeca ne čuju ništa loše, nego mogu ćut samo dobro.
htjela bih samo dodati da po definiciji dokumentarni film ima za zadaću istražiti postavljenu hipotezu i prikazati proces u kojem se došlo do zaključka.
Ovo što je ovdje opisano je propagandni film jer je teza stvorena unaprijed i traže se samo primjeri za ilustraciju teze.
ma nemoj, mogu čuti samo dobro? kako za koga. ja ne želim da moja djeca slušaju bajke i da im se to potura pod istinu.
moja kći isto sjedi na satu vjeronauka, jer nema opciju b. odnosno, može sama u knjižnicu, ali tamo su veća djeca, i nju je sram i strah. pa sjedi na satu.
hvala lijepa na tome. po meni to nije nikakvo rješenje, reći da problem ne postoji, jer tebe ne dotiče.
Joe prvotno napisa
Ja bih ovo potpisala. Kao vjernica, naravno.
Moja djeca idu na vjeronauk, ova mlađa je čak pobožna da te Bog sačuva.
Možda na prvu argument "ne uči se ništa loše" zvuči razumno, ali zapravo nije. Očigledno je teško uopće pojmiti nekome tko je unutar vjere da je punjenje djetetove glave u školi bilo čime što se tiče vjerske doktrine ili "bajki" za ateista loše. Ili za pripadnika druge vjere. Ili onoga tko ne želi biti dio učenja Katoličke crkve.
Pokušala sam se zamisliti u Iranu ili negdje drugdje gdje nismo u većini i kako bih objasnila djetetu zašto (za ocjenu) uči o Islamu.
Probala bih reći da je to dio dominantne kulture, civilizacije u kojoj živi, dio običaja, da će mu biti lakše snalaziti se, komunicirati s ostalom djecom, kasnije ljudima, ako zna što je dio njihove vjere, o čemu oni pričaju, što znaju... tipa - znanje ne škodi, a hoće li pritom dijete postati baš neki vjernik, sumnjam,.... možda tek rijetko koje.
No, to mi je bila samo opcija protiv izolacije svog djeteta, čisto hipotetski sam razmišljala.
Prije nego su naša djeca uopće bila za školu, muž i ja smo bili posve suglasni - a, ne, ne, u školi ne ide na vjeronauk, samo u crkvi!
No, nismo tada uopće znali da više ni nema vjeronauka u crkvi, da je sve prebačeno na škole i da zapravo ni ne postoji neka savršena opcija, izbor, ni za jedne ni za druge.
Ja jesam vjernica, i MM, ali on je neki "čudni", da sad ne objašnjavam, nema ništa protiv vjere, samo ima vrlo izražen osjećaj za civilnu, građansku državu bez nametanja bilo kakvog svjetonazora, tako da nitko sretniji od nas kad bi se vjeronauk vratio u crkve, kao u doba našeg djetinjstva.
No, do punoljetnosti naše djece mislim da ništa od toga, previše je školovanog vjeroučiteljskog kadra, ni sad mnogi nemaju posla, kud bi s njima?
I još nešto oko teze - ne uče ništa loše. U principu i ne. Čak sam se pozitivno iznenadila da osim svetaca i sličnih "vjerskih bajki" ima jako lijepih tekstova, univerzalne prirode, o dobroti, prijateljstvu, pomaganju i sl. ,onakvih kakvi bi se za preporuku našli i ovdje na forumu.
No, neki drugi stavovi, osobito ako ih vjeroučitelj po osobnom nahođenju forsira, tipa o spolnosti, mogu biti itekako loši ljudima koji ih ne dijele.
Kao što se ovdje na forumu od nekih vjernika moglo čuti da bi im bilo kakav zdravstveni/spolni/seksualni odgoj bio apriori loš ako bi se u bilo čemu kosio s njihovim svjetonazorom i da ne bi slali djecu na njega, dapače, baš mi je upalo u oči kako su silno nabrijani protiv, ne vidim zašto je onda teško shvatiti da je i ljudima koji se ne slažu s učenjem KC-e postojanje takvog sata u školi također nešto loše.
Osobito kad se uzme u obzir nesređenost boravka za vrijeme tog sata i drugi problemi koji se pritom navode.
Neno, svaka ti čast, kao da si mene pitala... I moji idu na vjeronauk, ali nisam sretna kako je to riješeno. I baš mi se ne sviđa to što vjeronauka u crkvama više nema (imaju samo pripreme za sakramente i to dodatno opterećuje djecu koja moraju na vjeronauk u školi). Teoretski, može se jedne školske godine ne ići na nastavu vjeronauka ako želiš sakramente, ali zapravo djeca moraju ići. Vjeronauk bi imao drugačiju težinu da se odvija u okviru crkve, bar ja tako mislim. Škola je svjetovno mjesto i obvezna je za sve, po zakonu.Ja bih ovo potpisala. Kao vjernica, naravno
Moja djeca idu na vjeronauk, ova mlađa je čak pobožna da te Bog sačuva
Možda na prvu argument "ne uči se ništa loše" zvuči razumno, ali zapravo nije. Očigledno je teško uopće pojmiti nekome tko je unutar vjere da je punjenje djetetove glave u školi bilo čime što se tiče vjerske doktrine ili "bajki" za ateista loše. Ili za pripadnika druge vjere. Ili onoga tko ne želi biti dio učenja Katoličke crkve.
Pokušala sam se zamisliti u Iranu ili negdje drugdje gdje nismo u većini i kako bih objasnila djetetu zašto (za ocjenu) uči o Islamu.
Probala bih reći da je to dio dominantne kulture, civilizacije u kojoj živi, dio običaja, da će mu biti lakše snalaziti se, komunicirati s ostalom djecom, kasnije ljudima, ako zna što je dio njihove vjere, o čemu oni pričaju, što znaju... tipa - znanje ne škodi, a hoće li pritom dijete postati baš neki vjernik, sumnjam,.... možda tek rijetko koje.
No, to mi je bila samo opcija protiv izolacije svog djeteta, čisto hipotetski sam razmišljala.
Prije nego su naša djeca uopće bila za školu, muž i ja smo bili posve suglasni - a, ne, ne, u školi ne ide na vjeronauk, samo u crkvi!
No, nismo tada uopće znali da više ni nema vjeronauka u crkvi, da je sve prebačeno na škole i da zapravo ni ne postoji neka savršena opcija, izbor, ni za jedne ni za druge.
Ja jesam vjernica, i MM, ali on je neki "čudni", da sad ne objašnjavam, nema ništa protiv vjere, samo ima vrlo izražen osjećaj za civilnu, građansku državu bez nametanja bilo kakvog svjetonazora, tako da nitko sretniji od nas kad bi se vjeronauk vratio u crkve, kao u doba našeg djetinjstva.
No, do punoljetnosti naše djece mislim da ništa od toga, previše je školovanog vjeroučiteljskog kadra, ni sad mnogi nemaju posla, kud bi s njima?
I još nešto oko teze - ne uče ništa loše. U principu i ne. Čak sam se pozitivno iznenadila da osim svetaca i sličnih "vjerskih bajki" ima jako lijepih tekstova, univerzalne prirode, o dobroti, prijateljstvu, pomaganju i sl. ,onakvih kakvi bi se za preporuku našli i ovdje na forumu.
No, neki drugi stavovi, osobito ako ih vjeroučitelj po osobnom nahođenju forsira, tipa o spolnosti, mogu biti itekako loši ljudima koji ih ne dijele.
Kao što se ovdje na forumu od nekih vjernika moglo čuti da bi im bilo kakav zdravstveni/spolni/seksualni odgoj bio apriori loš ako bi se u bilo čemu kosio s njihovim svjetonazorom i da ne bi slali djecu na njega, dapače, baš mi je upalo u oči kako su silno nabrijani protiv, ne vidim zašto je onda teško shvatiti da je i ljudima koji se ne slažu s učenjem KC-e postojanje takvog sata u školi također nešto loše.
Osobito kad se uzme u obzir nesređenost boravka za vrijeme tog sata i drugi problemi koji se pritom navode.
Moj stariji je u razredu gdje su mnogi roditelji iz istinskih vjerničkih obitelji bili prilično nezadovoljni nastavom vjeronauka, ali ljudi nisu imali nikakve mogućnosti izbora. S druge strane, nisam primijetila raspelo po razredima (imaju uokvirene grbove, kako i treba) nego samo u učionici vjeronauka, gdje i pripada.
No, najgore je reći "što je - tu je" i gurati dalje jer većini tako odgovara (ili uopće ne razmišljaju o tome što je ispravno - to je tragedija). Naše je da s roditeljske strane prigovaramo i na svim mjestima, u školi i u crkvi, govorimo svoje mišljenje jasno i glasno. Jedino tako se stvari mogu promijeniti na bolje.
felix, ne znam gdje se to nismo razumjele? Pa ja sam napisala isto što i ti. Vjerniku to zvuči kao - "nije loše", ali
mislim zato što je većini ljudi teško pojmiti da ono što je nekome dobro, drugome nije.
Ja se ne slažem s tim da nešto "nije loše" samo zato što se to većini "čini dobro", ili što se većini religijskih tekstova poziva na nešto dobro.
Na to se poziva u većini religija, a opet, čim to nametnu kao nešto dominantno, rijetko donese nešto dobro.
Bogu Božje, caru carevo. Mislim da sam bila (pre)opširna i podosta jasna.
pokušaj edita: meni nije teško pojmiti. shvatila sam da je argument "ne uče ništa loše" u principu - loš.
Ovo je tipičan argument koji svako toliko čujem sa strane vjernika kojima je ok da djeca idu na vjeronauk u školi. U redu, ako se oni s time slažu, ali kako možete znati da je nama "s druge strane" ok ono što se sluša na tom satu?
Kao deklarirani ateist smatram većinu vjeronaučnih sadržaja posve neprikladnim za moje dijete. Ako je nekom drugom to prihvatljivo, u redu, ali nemojte me uvjeravati da će ondje čuti "samo dobro". Jer za nas to ima sasvim drugo značenje. Ne pada mi na pamet miješati se u tuđi svjetonazor i uvjeravati vjernike da boga nema, ali s kojim pravom se onda moje dijete mora doslovce od prvog dana škole opravdavati zašto ne ide na vjeronauk i da ga gledaju kao čudnovatog kljunaša zato što ne vjeruje u boga? Ako se na sva zvona propagira tolerancija (jedan od pojmova kojeg su danas ljudima puna usta, iako mnogi ne razumiju što se pod tim podrazumijeva), naučimo djecu onda da toleriraju različite u vjeri i ne-vjerovanju, a ne da se djeca tužakaju učiteljici zato što "A. i B. ne vjeruju u boga".
Na sreću, mi smo našu, u početku ne baš dobru situaciju, uspješno riješili, zahvaljujući prije svega razumnoj učiteljici (usprkos ravnatelju vrlo neraspoloženom za suradnju). Nismo morali poduzimati neke drastične korake prema školi (osim razgovora s učiteljicom, i ponovnog razgovora), zato se i nisam htjela javljati na prvi post u ovoj temi (a i MM je bio izričito protiv
Pa, ako smatraš točnim tvrdnje da je homosekzualizam grijeh i bolest i da je masturbiranje grijeh, onda si u pravu.
Bila sam mišljenja kao i ti, ali kad sam na dječjim plakatima izrađenim na satu vjeronauka pročitala gore navedeno, brzo sam promijenila mišljenje.
Hoće li moja kćer na vjeronauk? Ako će sama tražiti, onda da, inače ne.
Pa u kojem to razredu??? U čovječe, moji to sigurno neće slušati...
Ne znam točno koji je razred potpisan na plakatu. Znam da dulje vrijeme visi na zidu učionice u kojoj sam par puta godišnje. Znači, plakat je stavljen uz blagoslov vjeroučitelja i još je kao takav i ocijenjen.Pa u kojem to razredu??? U čovječe, moji to sigurno neće slušati...
Edit: nisu prva četiri razreda.
Posljednje uređivanje od enela : 07.03.2012. at 00:30
to znaci da bi je upisala i na vjeronauk neke druge vjeroispovijesti da npr u tvojoj skoli imas samo tu mogucnost?
ja imam iskustva ko i druge ovdje, da im djeca nisu prolazila zlostavljanja
osim dvije za njega tuzne situacije u ovih sest godina (vise ih je bilo za npr naocale ili bubuljice)
obje sam ih davno opisivala
jednom ga je jako pogodilo kad mu je prijatelj nakon vjeronauka rekao: svi smo u nedjelju pozvani u crkvu, samo ti nisi
ja sam mu rekla da su svi ljudi pozvani u crkvu i isao je s istim tim prijateljem na misu u tu nedjelju
kad se vratio rekao je: koooolikoooo taj covjek moze samo o bogu pricati i tu je njegova znatizelja nestala
drugi put mu je, a mislim da je to bilo u prvom razredu, jedan drugi prijatelj rekao na obljetnicu pada vukovara - ti ne ides na vjeronauk jer je tvoj tata u tenku isao na vukovar. takvo nesto je to dijete moglo samo u kuci cuti pa smo to rijesili telefonskim pozivom, mm je to posebno pogodilo, jer je on bio jos skoro maloljetan kad je kao dragovoljac isao braniti vukovar.
dok je isao u nize razrede bio je uz razrednicu koja je u to vrijeme imala informacije
sad, u novoj skoli, u te sate lunjaju po skoli, napisu domaci, ponove gradivo za sljedeci sat, ima ih vise, 5, pa se lakse podnese
ali bez obzira sto djeca danas najcesce nisu zlostavljana samo zbog cinjenice da nisu vjernici ili da ne idu na vjeronauk, ne znaci da nisu diskriminirana - ako nista drugo, nebrigom za te sate koje su sami koje se skola treba ili ne treba smisljati i domisljavati gdje da ih smjesti
umjesto da vjeronauk smjesti u termin izborne nastave
ili ga - izmjesti
Posljednje uređivanje od ivarica : 06.03.2012. at 23:54
Pravila pisanja postova
