 |
|||
ma nemoj, mogu čuti samo dobro? kako za koga. ja ne želim da moja djeca slušaju bajke i da im se to potura pod istinu.
moja kći isto sjedi na satu vjeronauka, jer nema opciju b. odnosno, može sama u knjižnicu, ali tamo su veća djeca, i nju je sram i strah. pa sjedi na satu.
hvala lijepa na tome. po meni to nije nikakvo rješenje, reći da problem ne postoji, jer tebe ne dotiče.
Joe prvotno napisa
Ja bih ovo potpisala. Kao vjernica, naravno.
Moja djeca idu na vjeronauk, ova mlađa je čak pobožna da te Bog sačuva.
Možda na prvu argument "ne uči se ništa loše" zvuči razumno, ali zapravo nije. Očigledno je teško uopće pojmiti nekome tko je unutar vjere da je punjenje djetetove glave u školi bilo čime što se tiče vjerske doktrine ili "bajki" za ateista loše. Ili za pripadnika druge vjere. Ili onoga tko ne želi biti dio učenja Katoličke crkve.
Pokušala sam se zamisliti u Iranu ili negdje drugdje gdje nismo u većini i kako bih objasnila djetetu zašto (za ocjenu) uči o Islamu.
Probala bih reći da je to dio dominantne kulture, civilizacije u kojoj živi, dio običaja, da će mu biti lakše snalaziti se, komunicirati s ostalom djecom, kasnije ljudima, ako zna što je dio njihove vjere, o čemu oni pričaju, što znaju... tipa - znanje ne škodi, a hoće li pritom dijete postati baš neki vjernik, sumnjam,.... možda tek rijetko koje.
No, to mi je bila samo opcija protiv izolacije svog djeteta, čisto hipotetski sam razmišljala.
Prije nego su naša djeca uopće bila za školu, muž i ja smo bili posve suglasni - a, ne, ne, u školi ne ide na vjeronauk, samo u crkvi!
No, nismo tada uopće znali da više ni nema vjeronauka u crkvi, da je sve prebačeno na škole i da zapravo ni ne postoji neka savršena opcija, izbor, ni za jedne ni za druge.
Ja jesam vjernica, i MM, ali on je neki "čudni", da sad ne objašnjavam, nema ništa protiv vjere, samo ima vrlo izražen osjećaj za civilnu, građansku državu bez nametanja bilo kakvog svjetonazora, tako da nitko sretniji od nas kad bi se vjeronauk vratio u crkve, kao u doba našeg djetinjstva.
No, do punoljetnosti naše djece mislim da ništa od toga, previše je školovanog vjeroučiteljskog kadra, ni sad mnogi nemaju posla, kud bi s njima?
I još nešto oko teze - ne uče ništa loše. U principu i ne. Čak sam se pozitivno iznenadila da osim svetaca i sličnih "vjerskih bajki" ima jako lijepih tekstova, univerzalne prirode, o dobroti, prijateljstvu, pomaganju i sl. ,onakvih kakvi bi se za preporuku našli i ovdje na forumu.
No, neki drugi stavovi, osobito ako ih vjeroučitelj po osobnom nahođenju forsira, tipa o spolnosti, mogu biti itekako loši ljudima koji ih ne dijele.
Kao što se ovdje na forumu od nekih vjernika moglo čuti da bi im bilo kakav zdravstveni/spolni/seksualni odgoj bio apriori loš ako bi se u bilo čemu kosio s njihovim svjetonazorom i da ne bi slali djecu na njega, dapače, baš mi je upalo u oči kako su silno nabrijani protiv, ne vidim zašto je onda teško shvatiti da je i ljudima koji se ne slažu s učenjem KC-e postojanje takvog sata u školi također nešto loše.
Osobito kad se uzme u obzir nesređenost boravka za vrijeme tog sata i drugi problemi koji se pritom navode.
Neno, svaka ti čast, kao da si mene pitala... I moji idu na vjeronauk, ali nisam sretna kako je to riješeno. I baš mi se ne sviđa to što vjeronauka u crkvama više nema (imaju samo pripreme za sakramente i to dodatno opterećuje djecu koja moraju na vjeronauk u školi). Teoretski, može se jedne školske godine ne ići na nastavu vjeronauka ako želiš sakramente, ali zapravo djeca moraju ići. Vjeronauk bi imao drugačiju težinu da se odvija u okviru crkve, bar ja tako mislim. Škola je svjetovno mjesto i obvezna je za sve, po zakonu.Ja bih ovo potpisala. Kao vjernica, naravno
Moja djeca idu na vjeronauk, ova mlađa je čak pobožna da te Bog sačuva
Možda na prvu argument "ne uči se ništa loše" zvuči razumno, ali zapravo nije. Očigledno je teško uopće pojmiti nekome tko je unutar vjere da je punjenje djetetove glave u školi bilo čime što se tiče vjerske doktrine ili "bajki" za ateista loše. Ili za pripadnika druge vjere. Ili onoga tko ne želi biti dio učenja Katoličke crkve.
Pokušala sam se zamisliti u Iranu ili negdje drugdje gdje nismo u većini i kako bih objasnila djetetu zašto (za ocjenu) uči o Islamu.
Probala bih reći da je to dio dominantne kulture, civilizacije u kojoj živi, dio običaja, da će mu biti lakše snalaziti se, komunicirati s ostalom djecom, kasnije ljudima, ako zna što je dio njihove vjere, o čemu oni pričaju, što znaju... tipa - znanje ne škodi, a hoće li pritom dijete postati baš neki vjernik, sumnjam,.... možda tek rijetko koje.
No, to mi je bila samo opcija protiv izolacije svog djeteta, čisto hipotetski sam razmišljala.
Prije nego su naša djeca uopće bila za školu, muž i ja smo bili posve suglasni - a, ne, ne, u školi ne ide na vjeronauk, samo u crkvi!
No, nismo tada uopće znali da više ni nema vjeronauka u crkvi, da je sve prebačeno na škole i da zapravo ni ne postoji neka savršena opcija, izbor, ni za jedne ni za druge.
Ja jesam vjernica, i MM, ali on je neki "čudni", da sad ne objašnjavam, nema ništa protiv vjere, samo ima vrlo izražen osjećaj za civilnu, građansku državu bez nametanja bilo kakvog svjetonazora, tako da nitko sretniji od nas kad bi se vjeronauk vratio u crkve, kao u doba našeg djetinjstva.
No, do punoljetnosti naše djece mislim da ništa od toga, previše je školovanog vjeroučiteljskog kadra, ni sad mnogi nemaju posla, kud bi s njima?
I još nešto oko teze - ne uče ništa loše. U principu i ne. Čak sam se pozitivno iznenadila da osim svetaca i sličnih "vjerskih bajki" ima jako lijepih tekstova, univerzalne prirode, o dobroti, prijateljstvu, pomaganju i sl. ,onakvih kakvi bi se za preporuku našli i ovdje na forumu.
No, neki drugi stavovi, osobito ako ih vjeroučitelj po osobnom nahođenju forsira, tipa o spolnosti, mogu biti itekako loši ljudima koji ih ne dijele.
Kao što se ovdje na forumu od nekih vjernika moglo čuti da bi im bilo kakav zdravstveni/spolni/seksualni odgoj bio apriori loš ako bi se u bilo čemu kosio s njihovim svjetonazorom i da ne bi slali djecu na njega, dapače, baš mi je upalo u oči kako su silno nabrijani protiv, ne vidim zašto je onda teško shvatiti da je i ljudima koji se ne slažu s učenjem KC-e postojanje takvog sata u školi također nešto loše.
Osobito kad se uzme u obzir nesređenost boravka za vrijeme tog sata i drugi problemi koji se pritom navode.
Moj stariji je u razredu gdje su mnogi roditelji iz istinskih vjerničkih obitelji bili prilično nezadovoljni nastavom vjeronauka, ali ljudi nisu imali nikakve mogućnosti izbora. S druge strane, nisam primijetila raspelo po razredima (imaju uokvirene grbove, kako i treba) nego samo u učionici vjeronauka, gdje i pripada.
No, najgore je reći "što je - tu je" i gurati dalje jer većini tako odgovara (ili uopće ne razmišljaju o tome što je ispravno - to je tragedija). Naše je da s roditeljske strane prigovaramo i na svim mjestima, u školi i u crkvi, govorimo svoje mišljenje jasno i glasno. Jedino tako se stvari mogu promijeniti na bolje.
felix, ne znam gdje se to nismo razumjele? Pa ja sam napisala isto što i ti. Vjerniku to zvuči kao - "nije loše", ali
mislim zato što je većini ljudi teško pojmiti da ono što je nekome dobro, drugome nije.
Ja se ne slažem s tim da nešto "nije loše" samo zato što se to većini "čini dobro", ili što se većini religijskih tekstova poziva na nešto dobro.
Na to se poziva u većini religija, a opet, čim to nametnu kao nešto dominantno, rijetko donese nešto dobro.
Bogu Božje, caru carevo. Mislim da sam bila (pre)opširna i podosta jasna.
pokušaj edita: meni nije teško pojmiti. shvatila sam da je argument "ne uče ništa loše" u principu - loš.
Pravila pisanja postova
