isvetica prvotno napisa
Mi slavimo Božić i ja mu se jako veselim. Ne idemo u crkvu, jednom sam bila na ponoćki, mm me vodio dok smo hodali, zaspala sam, mene taj način govora koji svećenici prakticiraju odmah uspava. Grozno me nervira ova teza "što imaš ti slavit božić ako nisi vjernik". Prvo, običaji i njihov značaj vezani za božić, uskrs i sl . su nastali puno prije kršćanstva i imaju svoje univerzalno značenje-vezano za prirodu koje se meni veoma sviđa. Uostalom, tako su i kršćani u jednom trenutku preuzeli te običaje i možda je i njima netko govorio: šta imate bojit jaja kad ne vjerujete u naše božice. Drugo - ako želim slaviti hanuku ili bajram - s kojima nisam običajno i obiteljski vezana - imam pravo, što se to nekog tiče. Slavim ono što sam slavila cijeli život. Za Uskrs samo bojimo jaja, nema poklona, na ručak idemo kod svekrve, meni taj praznik nema neko značenje, dok mi božić znači obitelj, pjesmu, zajedničku, uvijek istu klopu-tradiciju. Ovi neki drugi vjerski praznici - nit ih poznam, niti slavim (Tijelovo, Gospa, Sv. Nikola, Stjepan, Tri kralja...). Isto tako ne slavim niti neke druge državne praznike, osim Nove godine i ponekad 1. maja - običajnim roštiljanjem u prirodi. Ne obilježavamo ni Valentinovo, ni Dan mrtvih, ni Haloween (iako ću jednom izdubit tu bundevu, to mi je baš fora). Ah, da slavim Đurđevdan. I volim ono kad se pale Krijesovi, to sam ko dijete išla kod frendice, pa bi po noći plesali oko vatre, bilo mi je prekrasno, voljela bih to priuštit svojoj djeci, no ne znam baš kada je to točno.
A on topic - F. sad kreće u 1. razred, nisam ga upisala u vjeronauk. U školi mi je već ravnatelj uspio na hodniku reći da neka dijete sluša bilo kakav vjeronauk, na što sam ga ja bijelo gledala i rekla da je to ne želim. Svekrva će pop......, da joj vjera ne brani suicid pomišljala bi i na to (šalim se, no bit će joj to krivo, već joj je krivo što joj je sin prestao ići u crkvu), a vidjet ćemo kako će biti u školi. Mi smo u Dubravi i ne vjerujem da će biti puno djece koja ne idu, malo se pribojavam, no spremna sam reagirati ako treba (a nadam se da neće). Najgore ako F. bude htio ići, već je uvrjeđen što ne ide na njemački već na engleski (frendovi mu idu na njemački), a naginje religiji zahvaljujući utjecajima bake i iz vrtića.
 |
|||
