Već neko vrijeme moj organizam sve teže funkcionira.Naravno svi razlozi poznati su i vama samo ih možda svi ne doživljavamo jednako.
Prvi i osnovni je kronična neispavanost od koje sve teže mogu normalno funkcionirati preko dana.Josip se budi najmanje 4-5 puta noću,uglavnom traži prsa,mada ponekad prođe i bez.Već danima imam užasnu vrtoglavicu da me nekad strah podignuti Josipa da mi ne ispadne,naročito noću.Usljed toga sam jako nervozna i žiovčana pa onda plati josip,izvuče deblji kraj.MM kaže da bi mogla biti malo strpljivija,ali kako.Nije on s njim po cijeli dan,ne povraća njemu,ne ratuje on s njim kad treba spavati i još se aktivno baviti snjim skoro cijeli dan.Imam osjećaj da ludim,pucam po šavovima.Ponekad sam totalno nezainteresirana za svoje dijete i to je ono što me najviše ubija.Nekad ga osjećam kao teret na svojim leđima. Toliko sam ga željela,a sad se ne znam nositi s tim.
Onda utjecaji sa strane:to trebaš ovako,to onako,ne radiš dobro.Ma totalno sa sluđena u, opsajdu sam.
Možda će se neko pitati kako mogu tako govoriti.Sramota! Eto,mogu.Voljela bi ja da nije tako.Vjerujem da nisam jedina koja tako osjeća barem trenutno.Vjerojatno sam u nekoj fazi depresije pa sad čekam da se iz nje izvučem.
A da mi se dobro isplakati mislim da bi se spasila.