Objasnila mi je da je u interesu sto boljeg i brzeg oporavka djeteta da i ja ostanem s njom u bolnici, da vodim brigu da sto manje place kako ne bi zamarala i trosila snagu. Nakon nekoliko dana ispunjenih brigom i tugom, konacno sam osjetila veliko olaksanje. I mozda nevjerojatno zvuci, ali - bila sam sretna, istinski sretna. Mogla sam njegovati svoje bolesno dijete uz pomoc dobrog, strucnog i vrlo pazljivog osoblja bolnice. Osobito mi je puno znacilo i sto mi objasnjavaju svaki postupak, svaku primjenu lijekova i opcenito sve sto me u bilo kojem trenutku zanimalo u vezi lijecenja moga djeteta. Bila sam im iskreno zahvalna jer je to bio prvi put da sam u bolnici znala ono najvaznije – sto se dogadja, sto rade i zasto.