DRaga snorki potpisujem renatu od početka i kraja i želim ti na ovaj način poslati svu potporu ovoga svijeta da nastaviš dojiti jer to zaista nije nešto čime se ide glavom kroza zid, nego samo uz puno, puno strpljenja i smirenosti.
Vjeruj mi, ni jedna od nas nije prošla prvo razdoblje dojenja bez da je iskusila bar 1 problem ( ako ti koja kaže suprotno ili je zaboravila svoje iskustvo ili se želi napraviti ženom kojeoj sve ide glatko i bez po muke ). i svima su nama ( ili barem većini ) nad glavama visile mame, bake, svekrve, tete, susjede itd. itd. koje su nam govorile kako nemamo mlijeka, kako će nam se cice upaliti, kako zašto ne dajemo adaptirano, kako mlijeka ima ili nema, kako ono jednog dana nestane.... i sl.
No, najvažnije je od svega kako se ti osjećaš u toj priči. Ako ti želiš dojiti i misliš da možeš učiniti sve, onda nema te sile koja te u tome može spriječiti. Probleme je moguće riješiti i to ti mogu posvjedočiti mnoge cure koje su imale problema u dojenju i uspjele ih svladati, a isto su im se na početku činili nerješivi.

Draga pia, držim vam fige da što prije dođete do uživanja u dojenju. A skok u rastu je individualan pojam. Ovi podaci o 3., 6., 12. tjednu i 6. mjesecu su okvirni, no zaista je moguće da je kod vas u pitanju nešto drugo, ali pomisli samo na to da je tvoje zlato tek 13 dana na ovome svijetu i da prolazi prvu i najstrašniju prilagodbu svoga organizma. Tvoje mu je tijelo, tvoja prsa najveći užitak, najveće smirenje i nesvjesni kontakt s maternicom, samo mu ti možeš pomoći da što bezbolnije prođe ovu fazu.
Veliki pozdrav, cure, i držite se!