Forumašice drage, sestre po IVF-u i problemima neplodnosti,
ovaj topic služi da na njemu otvorite svoju dušu.
Molim vas da na njemu pišete o problemima koji vas muče u toku samog postupka i to prema predlošku kojeg pastiram ispod.
Ja ću od tog topika, kad se na njemu raspišete u dovoljnom broju, napraviti jedan pregled iskustava da ga imamo na jednom mjestu i staviti ga na portal.

Zato vas molim da pišete i da se pobrinete da topic ne "tone".

"Istresite" svoje misli, ne mislite na pravopis, o njemu će misliti netko drugi i naravno pišite, a evo što je o temama koje će i vama služiti kao okvirni predložak napisala naša Maxime, pročitajte ispod (NE MORATE SE STROGO DRŽATI OVIH NASLOVA-PIŠITE SLOBODNO).


KAKO PODNOSIMO POSTUPKE

Otkad sam našla kliniku za potpomognutu oplodnju u kojoj se dobro osjecam, postupci idu 'sami od sebe' jer znam da sam u najboljim mogućim rukama. Hormonske terapije dobro podnosim, punkcije se po izboru rade pod potpunom anestezijom, bolnica je dobro opremljena i osoblje ugodno. Najteže mi je dočekati rezultat bete.

MOTIVI ZA RODITELJSTVO

Suprug i ja se volimo, financijski smo situirani, psihički stabilni i mislimo da bi bili dobri roditelji u tom smislu da djetetu možemo pružati stabilno djetinjstvo i topli dom.

KAKO SHVAĆAMO NEPLODNOST – ODNOSNO KAKO ONA NA NAS UTJEČE

Neplodnost po meni nije 'kazna' već neka vrsta ispita, duboko sam uvjerena da ćemo jednog dana postati roditelje samo moramo više truda uložiti u trudnoću nego drugi ljudi.
U borbi za djetetom prolazim različite faze. Borbenost, euforija, nesigurnost, strah od neuspjeha, strah od uspjeha. Nakon gubitka naše bebe u 21. tjednu, teško mi je skupiti energiju za novi pokušaj. U zadnje vrijeme zatvorenija sam nego inace, pretpostavljam da mi moja trenutna zatvorenost pomaze da se priberem i koncentriram na normalan zivot (suprug, posao, prijatelji itd.)


KOJE SU DOBRE, A KOJE LOŠE STRANE ŽIVOTA BEZ DJECE ...


Možda ne vidim neku bitnu razliku između života bez djeteta ili s njim, međutim suprug i ja ćemo uvijek nastojati da nam život bude jednako usklađen kao što je to sada. Putujemo, izlazimo, družimo se, radimo, iskreno ne vidim zašto se nakon faze prilagođavanja kad nam dođe beba ne bismo vratili u stari ritam života. To što želimo postati roditelji, ne znači da će nam splasnuti osobne želje i ambicije, već da ćemo život malo morat prilagoditi. Iako gros ljudi životnu promjenu teško prihvaća, supruga i mene promjene vesele i prilagodit ćemo se u skladu s potrebama djeteta i našim osobnim potrebama.
Ne sviđa mi se fraza 'loša strana života bez djece' jer suprug i ja nikad nismo počeli zajednički život isključivo s namjerom da se reproduciramo. Bilo bi lijepo ukoliko možemo postati roditelji, međutim neće biti kraj našeg braka ako nam se želja za djetetom ne realizira.

ZBOG ČEGA JE UOPĆE VAŽNO BITI RODITELJ

Po meni je definicija roditeljstva nešto u smislu: davanja neograničene ljubavi, potpore i smjernica tako da dijete sto bezbrižnije može odrastati i postati osoba koja je samostalna, samouvjerena (ne u negativnom smislu), koja zna prepoznati i razlikovati dobro i zlo i koja je otvorena prema svijetu bez ikakvih predrasuda.
Isto kao što su mene moji roditelji učili novim iskustvima, školovali me, poklanjali mi svoju neogranićenu ljubav i bezgranične doze energije, ja to želim proslijediti svojem djetetu.

KAKO SE OSJEĆAMO U DRUŠTVU LJUDI KOJI IMAJU DJECU ...

Dobro, jer to nisu moja djeca. Oni ima svoje roditelje kao što će naše djete imati svojeg tatu i mamu.

KAKO (NE)PODNOSIMO NEUSPJELE IVF POKUŠAJE

Kad sam na VV-u bila na postupku sam unaprijed imala osjećaj da neće dobro završiti i tako je i bilo. Otplakala sam svoje i odmah smo krenuli u potragu za stručnjacima vrijednih našeg povjerenja. Zadnji neuspjeli embriotransfer (FET) sam loše podnijela jer su moje nade u pozitivan ishod bila nerealne. Tko visiko leti nisko pada ... Svaki put se teže oporavljam od neuspjeha.

KAKO VIDIMO ULOGU PARTNERA TIJEKOM POSTUPKA

Suprug mi daje podršku da ne izgubim zdrav razum. Smiren je, uvjeren da ćemo postati roditelji kad sam već jednom ostala trudna, da se najbolje medicinsko osoblje brine o nama i da ćemo isključivo s pozitivnom stavom postati roditelji. Suprugova smirenost meni daje snagu za dalje ...

ŠTO VOLIMO, A ŠTO NE VOLIMO ČUTI OD OKOLINE NA TEMU NAŠE NEPLODNOSTI

Borba za bebom je isključivo stvar mojeg supruga i mene i naša bitka nije za javnu raspravu. Ukoliko želim razgovarati o našoj neplodnosti, učinit ću to s osobama koji imaju nešto suvislo za reči na tu temu. Ostale osobe nježno prekinem i kažem im da nisam raspoložena za razgovor. Shvatila sam da mi je razgovor o neplodnosti rasipavanje energije i da je meni osobno puno korisnije da tu energiju čuvam za idući postupak.


KAKO SMO ZADOVOLJE ODNOSOM LIJEČNIKA I ŠTO OD NJIH OČEKUJEMO TIJEKOM POSTUPKA ....

Izuzetna sam zadovoljna s timom lječnika u klinici gdje mi lječimo neplodnost
Od osoblja očekujem:
- stručnost
- komunikativnost
- da prije svakog postupka točno objasni što nas čeka
- iskrenost
- da nas ne tretira kao broj, već kao osobe
- da nas uključi u svaki korak postupka i da naše želje pokuša uvažiti
- organiziranost u tom smislu da na odjelu ne vlada kaos, da nema čekanja i da se drže dogovora