Drage Corina i Mury, na ovom pdf-u svima je zajedničko da smo brojali Božiće, ljeta, zime bez smijeha svoga djeteta...netko duže, netko kraće, ali utješno je što ipak većina nas dočeka svoj trenutak,svoju proljetnu šetnju s prekrasnim trudničkim trbuhom...Znam mislit ćete, što ako ja nisam ta...ako nikad neću ugledati te oči, čuti taj smijeh..
I ja sam tako mislila, strahovala,ali evo, potpis kaže sve.
Ipak još uvijek plačem s vama, još mi je duša zarobljena u onim bolničkim hodnicima, nekako ta tuga postala je dio mene.
Vjerujem da je meni kao i većini volja neopisivo pomogla da dočekam rodjenje svoje kćeri.
Grlim vas jako i nadam se danu kada ćete objaviti sretne vijesti.