Pokušat ću nešto našvrljati...
KAKO PODNOSIMO POSTUPKE
Od prošle sam godine prošla, uključujući ovaj sada, za koji se nadam da će biti zadnji (bar za prvu bebu) 5 raznoraznih postupaka i isto toliko nadanja, veselja, tuge.
U prncipu, svaki početak ciklusa čekam s veseljem, jer znam da sam bliže cilju i da jednom mora uspjeti.
Već sam prestala razmišljati o nedostatku intime kod pregleda, punkcije, ET. Nije mi krivo ni kada su specijalizanti prisutni, jedino me horda studenata može izbezumiti, jer znam da još nemaju pojma i da im niš od toga neće ni ostati u glavi, a uvijek ih je narem 4-5.
Najgori mi je zapravo onaj drugi tjedan nakon ET, kada s nestrpljenjem očekujem betu, kada ne znam kamo bi se okrenula od nervoze i kada, doslovce svaku minutu razmišljam o trudnoći, i zapravo tom nalazu.

MOTIVI ZA RODITELJSTVO
Zato što to želim, želim povećati svoju obitelj i stvoriti nešto zajedničko, dijete koje će biti malo MM, malo ja, netko kome mogu pjevati, pričati priče, voziti ga u auto sjedalici...

KAKO SHVAĆAMO NEPLODNOST – ODNOSNO KAKO ONA NA NAS UTJEČE
U životu sam se za sve, zapravo, morala dobro namučiti. Posao sam sama izborila, do stana smo MM i ja zajedno došli, a tako se moramo malo namučiti i za bebača.
Nisam uvijek sretna, i kao i svi i ja se pitam, a zašto mi, pa nismo baš tako loši i ne bi bili loši roditelji.
No, presretna sam zbog mogućnosti koju imam, da živim baš sada, kada uz pomoć imam mogućnost doći do svog djeteta. To što živim u Zagrebu, omogućuje mi gotovo svaki mjesec odlazak na postupke, što mnogi si mnogi izvan ZG ne mogu priuštiti, niti toliko izostajanje s posla, niti troškove puta. Zbog folikulometrije ne izostajem s posla. Eto, zato sam sretna.

KOJE SU DOBRE, A KOJE LOŠE STRANE ŽIVOTA BEZ DJECE ...
Na ovo mi je teško odgovoriti, zato što ne znam drugu stanu. Sada smo definitivno komotniji, ne kuhamo svaki dan, ma zapravo ne znam.
Ne mislim da bi se previše toga promijenilo, gledam svoje prijatelje, koji, istina je, malo manje spavaju, ali svejedno izlaze, družimo se.
Tako i tako su prošla vremena izlazaka do zore (iako i sad ponekad zaružimo) i prilagodili smo naša druženja. Ljeti volimo roštiljati i uživati na otvorenom. Prošetat se, popiti kavu se stvarno može i s djecom. Nitko od mojih prijatelja nije od toga odustao.
MM i ja se volimo sa i bez djece, nismo se vjenčali zbog toga i ako, Bog da, ih bude, djeca će samo biti šlag na torti.

ZBOG ČEGA JE UOPĆE VAŽNO BITI RODITELJ
Lijepo je brinuti se za nekoga, dati mu svoj, vjerojatno, bezuvjetnu ljubav. Voljela bih vidjeti svoje dijete kako raste, igra se, uči, a nadam se da ću mu moći prenijeti dio svojih iskustava.

KAKO SE OSJEĆAMO U DRUŠTVU LJUDI KOJI IMAJU DJECU ...
Grozno je reći,ali ne baš najbolje. Zadnja sam se dva puta rasplakala, kad sam čula da nam prijatelji čekaju bebu. Ma, nisam zapravo ljubomorna na njih, samo mi je žao da im se ja još nisam pridružila.
Nakon nekog vremena me to sve prođe, to je dobro, inače se ne bi ni s kim mogla družiti, ha ha.

KAKO (NE)PODNOSIMO NEUSPJELE IVF POKUŠAJE
Teško. Ali prođe. A s novim ciklusom je i nova nada tu...

KAKO VIDIMO ULOGU PARTNERA TIJEKOM POSTUPKA
Kad IVF ne uspije samo se želim ubaciti u zagrljaj MM i tako prebroditi tugu.
Muškarci nemaju tolike oscilacije hormona i znam da je ponekad teško shvatiti sve moje mušice, ali moram priznati da MM za sada dobro balansira i ono što je najvažnije, djeluje kao mirna luka.
Znamo se smijati, kao ah ti imaš samo punkciju,a ja moram kroz cijeli hodnik proći sa posudom do wc-a i natrag.
Zapravo, očekujem i da me razvedri i nasmije.

ŠTO VOLIMO, A ŠTO NE VOLIMO ČUTI OD OKOLINE NA TEMU NAŠE NEPLODNOSTI
U principu, ne volim da itko išta zna. Jasno vam je da su svi do besvjesti znatiželjni, stalno ispituje kada idete, kaj sad radite. I Maxime je napisala, a i ja tako smatram, svi ti IVF postupci su stvarno samo naši, voljela bih kada bi sve to ostalo između MM i mene, jer dok ne dođemo do bebe, jednostavnije mi je imati svoj normalan život, upravo ne gubiti energiju na nečiju znatiželju. Ne mislim da itko od mojih prijatelja i obitelji misli nešto loše, ali mirnija sam i zadovoljnija kad me ne zivkaju svaki dan zbog IVF-a.

KAKO SMO ZADOVOLJNE ODNOSOM LIJEČNIKA I ŠTO OD NJIH OČEKUJEMO TIJEKOM POSTUPKA ....
Nitko nije svemoguć, znam da će i liječnik i biologica dati sve od sebe da posupak bude uspješan i da i njih raduje svaki naš uspjeh. Najvažnije je da se prema svakoj od nas, a tako na SD je, odnose kao prema osobi i da tih par minuta svaki dan posvete baš nama.


Toliko od mene, pusa svima.