Ma dajte, pa to je čista zafrkancija!
Ma nisam ni ja ozbiljno mislila, samo se nisu htjeli zalijepiti smajlići
Ja ću sad opet malo piliti.
Ako dijete ide u boravak, onda automatski netko s njim preko tjedna radi ("uči"), samo što u tom slučaju to nije roditelj, nego učitelj.
Pod radi ("uči") smatram da taj učitelj tamo ipak na neki način kontrolira što djeca rade, što trebaju napraviti, prođu što su u školi radili, pogleda koja je zadaća,... a kad nema boravka, onda to mora napraviti roditelj.
I da, onda taj roditelj neminovno mora više raditi ("učiti") s djetetom, ali to ne znači da mu piše zadaću, nego da odradi s djetetom onaj dio pomoči, koju dijete dobiva u školi, ako je u boravku.
Nastranu sad to što smatram da će većina djece imat dobrobiti od toga što je roditelj uključen u njihovu školu u vidu većeg interesa i boljeg znanja, ja bih dodala da je meni ovaj stav (a čujem ga i uživo): "ja sam svoju školu završila i ne želim imat posla s njihovom" zapravo onako svjetonazorski stran.
Škola im (vremenski) zauzima praktički pola života. Zašto bih ja željela nemat ništa s time? Želim znat kako žive, čime se bave, a škola je veliki dio toga.
Uostalom, zadnji put sam čitala slikovnice i crtala čiču Glišu za svoj gušt prije puuuno godina. Ovo gore mi je kao da kažem M. "Draga moja, ja sam to davno obavila, misli se ti fino sama"![]()
Pa da, to doduše nije pomoć 1:1, ali definitivno je tu netko tko djeci kaže - idemo pisati zadaće, tko provjeri što je bilo za zadaću (znači dijete se ne mora toga 100% samo sjetiti) i tko prekontrolira zadaći, i vjerojatno malo pomogne i objasni usput. To je točno ono što i ja (MM, baka) radim kod kuće sa djetetom.
Mene jako zanima što rade u školi. Svaki dan prelistam njegove bilježnice i knjige da vidim. Meni bi bilo super da ima web kamera u razredu pa da ja to poćirim povremeno. Samo, da stvarno ima, onda bih ipak razmislila je li u redu gledati.
Ali npr. ne spremam mu knjige u torbu. Jednom je zaboravio pisanku, na satu je pisao na papir i kući je morao prepisati, a to mu se nije svidjelo pa je sad posebno pažljiv što nosi.
Moju susjedu šestaš budi u 1 u noći (a ima malu bebu): Mama, di mi je bilježnica iz povijesti. To ne bih voljela da se meni desi. U tom smislu je škola njihova odgovornost. A ne da ja nemam pojma koja slova dosad zna pisati i slično.
Mislim da su roditelji koji baš apsolutno ne vode računa o školi i oni koji pišu djeci zadaće dve vrste ekstrema, a da se većina nas ipak kreće u nekoj sredini i da nas razlikuju nijanse - evo oko ovoga što je Jurana napisala se niti MM i ja ne slažemo, ja mislim da uopće ne bi bilo loše da nam dijete nekad ode u školu bez zadaće ili bez neke knjige/bilježnice, jednostavno zato da osjeti posljedice i da shvati da bi to trebala biti njena briga, MM pak provjeri torbu i nakon što sam ju ja već provjerila i onda meni spočitava ako nešto fali.
Mislim da bi svi trebali doći na tribinu "Molim te, nemoj plakati & pusti, ja ću!" http://forum.roda.hr/threads/71402-F...u-18h-V-Gorica
Uf, meni je taj boravak baš teška tema. Pretpostavljam da nema jednoznačnog rješenja nego sve ovisi o djetetu, učiteljici...
Moje je dijete izuzetno društveno i taj joj boravak dođe kao super prilika da se poigra s društvom, rade neke zajedničke projekte...
S druge pak strane, sve mi se češće žali da je u razredu galama dok se pišu zadaće, da djeca hodaju po razredu i galame i da ona u takvoj atmosferi ne može pisati zadaću, da joj treba mir! Sad je već počela ostavljati zadaću za doma jer joj je doma u miru lakše pisati. Ali koji je onda point od boravka u školi do 4, ako sve zadaća treba pisati doma nakon toga?
Nisam pametna.