moj je drugi
hbg, kad se već hvalimo
a mogao je i puno bolje da je bio više koncentriran i da mu je više bilo stalo, doma ih je sve riješio. zadaci za 4. razred su bili prejednostavni.
brane, da učiš s njim tu i tamo, itekako bi ih znala riješiti
 |
|||
|
|
|||
moj je drugi
hbg, kad se već hvalimo
a mogao je i puno bolje da je bio više koncentriran i da mu je više bilo stalo, doma ih je sve riješio. zadaci za 4. razred su bili prejednostavni.
brane, da učiš s njim tu i tamo, itekako bi ih znala riješiti
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 17.02.2012. at 10:23
E sad, cvijeto,...
A baš smo te hvalili...
mislim da ti ovo nije trebalo...ali eto...nema veze....cvijeta73 prvotno napisa
brane, da učiš s njim tu i tamo, itekako bi ih znala riješiti
Ma dajte, pa to je čista zafrkancija!
Ma nisam ni ja ozbiljno mislila, samo se nisu htjeli zalijepiti smajlići
Ja ću sad opet malo piliti.
Ako dijete ide u boravak, onda automatski netko s njim preko tjedna radi ("uči"), samo što u tom slučaju to nije roditelj, nego učitelj.
Pod radi ("uči") smatram da taj učitelj tamo ipak na neki način kontrolira što djeca rade, što trebaju napraviti, prođu što su u školi radili, pogleda koja je zadaća,... a kad nema boravka, onda to mora napraviti roditelj.
I da, onda taj roditelj neminovno mora više raditi ("učiti") s djetetom, ali to ne znači da mu piše zadaću, nego da odradi s djetetom onaj dio pomoči, koju dijete dobiva u školi, ako je u boravku.
Nastranu sad to što smatram da će većina djece imat dobrobiti od toga što je roditelj uključen u njihovu školu u vidu većeg interesa i boljeg znanja, ja bih dodala da je meni ovaj stav (a čujem ga i uživo): "ja sam svoju školu završila i ne želim imat posla s njihovom" zapravo onako svjetonazorski stran.
Škola im (vremenski) zauzima praktički pola života. Zašto bih ja željela nemat ništa s time? Želim znat kako žive, čime se bave, a škola je veliki dio toga.
Uostalom, zadnji put sam čitala slikovnice i crtala čiču Glišu za svoj gušt prije puuuno godina. Ovo gore mi je kao da kažem M. "Draga moja, ja sam to davno obavila, misli se ti fino sama"
Mene jako zanima što rade u školi. Svaki dan prelistam njegove bilježnice i knjige da vidim. Meni bi bilo super da ima web kamera u razredu pa da ja to poćirim povremeno. Samo, da stvarno ima, onda bih ipak razmislila je li u redu gledati.
Ali npr. ne spremam mu knjige u torbu. Jednom je zaboravio pisanku, na satu je pisao na papir i kući je morao prepisati, a to mu se nije svidjelo pa je sad posebno pažljiv što nosi.
Moju susjedu šestaš budi u 1 u noći (a ima malu bebu): Mama, di mi je bilježnica iz povijesti. To ne bih voljela da se meni desi. U tom smislu je škola njihova odgovornost. A ne da ja nemam pojma koja slova dosad zna pisati i slično.
Pa da, to doduše nije pomoć 1:1, ali definitivno je tu netko tko djeci kaže - idemo pisati zadaće, tko provjeri što je bilo za zadaću (znači dijete se ne mora toga 100% samo sjetiti) i tko prekontrolira zadaći, i vjerojatno malo pomogne i objasni usput. To je točno ono što i ja (MM, baka) radim kod kuće sa djetetom.
Točno, i onda mi je nema smisla da se takva vrsta pomoči brka s "sjedim i pišem djetetu zadaću i odrađujem njegove obveze".
Mislim da su roditelji koji baš apsolutno ne vode računa o školi i oni koji pišu djeci zadaće dve vrste ekstrema, a da se većina nas ipak kreće u nekoj sredini i da nas razlikuju nijanse - evo oko ovoga što je Jurana napisala se niti MM i ja ne slažemo, ja mislim da uopće ne bi bilo loše da nam dijete nekad ode u školu bez zadaće ili bez neke knjige/bilježnice, jednostavno zato da osjeti posljedice i da shvati da bi to trebala biti njena briga, MM pak provjeri torbu i nakon što sam ju ja već provjerila i onda meni spočitava ako nešto fali.
MM pak provjeri torbu i nakon što sam ju ja već provjerila i onda meni spočitava ako nešto fali
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom