MI smo sada prvi razred boravka i ima djece koja svaki dan nose torbu i doma uče. Njih je u razredu 31 i učiteljice ne stignu sve s njima napraviti, poseban je problem hrvatski jer jako puno pišu. Kad su vježbali čitanje prošlo polugodište tražili su od nas da doma vježbamo čitanje (koje jelte dijete ne mora znati prije polaska u školu) jer kad oni čitaju u školi svako dijete stigne pročitati jednu jedinu rečenicu. I onda mi vježbamo doma, i da, to radimo zajedno jer učenje čitanje jest da on čita naglas a ja slušam i korigiram a ne da on sjedi sam u svojoj sobi i nešto čita.
A tako je za većinu predmeta. Sad mora naučiti tri pjesmice napamet za glazbeni i to mu je teško, već dva tjedna pjevamo pahulje i združena slova ... i opet to nemože sam. Zapravo nezna sam jer u školi ih nitko ne uči kako učiti, pa ga onda pusti samog da uči ...
Preko vikenda bojamo i bojamo, ubi me engleski i vjeronauk jer ocjenjuju jel uredno obojano a ono papiga preko cijele strane.

Naravno da je umoran kad dođe doma i mora u 17 sati prionuti opet učenju (čitanje i pisanje lektire, vježbanje čitanja, vježbanje zbrajanja i oduzimanja do 10 koje sad moraju znati napamet i ne smiju koristiti prste, učenje pjesmica napamet) i ja pomišljam da ga sljedeće godine izvadim iz boravka ali onda mijenja razred, barem je tako kod nas, a ne znam koliko bi onda to bilo korisno.