razmišljam o ispisu iz boravka?

[Peterlin]

ozbiljno razmišljam da kćer ispišem iz boravka (ide u 2. razred). u prvom razredu i na prvom polugodištu drugog razreda je imala sve petice.
u boravku je do 16:30. ne nosi knjige doma tijekom tjedna. sad kad je počelo malo zahtijevnije gradivo, počele su i lošije ocjene - ništa drastično. ali kad donese torbu za vikend doma, i kad malo prođemo kroz gradivo, vidim da ima dosta rupa. pogotovo kad je u pitanju priroda, gdje inteligencija, koja joj dobro dođe u matematici, ne pomaže baš toliko.
u boravku uspiju napisati (točnije: nažvrljati) zadaću ali mi se čini da se dosta igraju.
kad dođe doma i dok ručamo, već je 17:30 h. uz još dodatne aktivnosti na koje ide, nema niti vremena niti volje za nekakvim učenjem doma.
kako radimo, morala bi uzeti nekog da je čuva 4 sata dnevno dok ne dođemo s posla i proradi zadaću i gradivo s njom. nije jeftino, ali ne može biti sama doma.
ima li netko tko je na ovaj način ispisao dijete iz boravka i riješio čuvanje/zadaću? kakva su iskustva?

Joj, kako te dobro razumijem....

Ja sam imala sličnu (ako ne i istu) situaciju i imam je i danas u određenoj mjeri. Naš mlađi je u boravku u prvom razredu imao odličnu učiteljicu koja je nadopunjavala rupe iz jutarnje nastave i držala stvari pod kontrolom, ali se vrlo brzo (na našu žalost i njezinu sreću - želim joj svako dobro) odselila u drugi grad.

U drugom razredu situacija je bila baš kakvu opisuješ - bilježnice pune rupa, vikendom smo morali jaaaako puno raditi da nadoknadimo propušteno. I tek sam tada naučila cijeniti popodnevnu učiteljicu starijeg sina kod koje nije bilo šanse da se to događa. Eh,sad, priča ide dalje... Ja na informacije - a pokazalo se da nevolja ima više imena: razred je težak i zeznut sam po sebi, s velikim brojem nemirne i nepažljive djece (među njima i moj sin, koji nije toliko nemiran, ali teško mu je držati pažnju i sklon je utonuti u svoje misli i ništa ne napraviti). Takvom zeznutom razredu dali su u boravak učiteljicu pripravnicu koja se trudila, ali jednostavno nije uspijevala. Na kraju su u trećem razredu dobili drugu osobu za popodne i stvari su koliko toliko dospjele na svoje mjesto.

Batina ima i drugu stranu - moj sin mlađi je takav (neorganiziran) i doma, nije to samo do škole...Kažemo mu "napiši zadaću" ali ako mu nitko ne zvoca bez prestanka, on će sjediti pola sata i napisati jedan red, iako zna sve i izrazito je bisto i inteligentno dijete (kojem je dosadno raditi ono što se mora). Bulji kroz prozor i sanjari...

Ja sam se nadala da će se u četvrtom razredu stvari popraviti kad on izađe iz boravka, ali vraga, puno puta me doma dočeka nenapisana zadaća (napiše on ono što ga zanima, strane jezike i matematiku, ostalo nula bodova) jer takvo dijete se ne zna prisiliti da radi. U boravku je isto švindlao, a još više na jutarnjoj nastavi - pola ne zapiše ni dan danas... jednostavno ga ne zanima. Katastrofa!

Teško je tu biti pametan. Učiteljica se ne može rastrgati na petoro takve djece (za mog sina često ni ne primijeti da ne piše, jer se bavi onima koji rade nered, a ne njime i sličnima koji samo bulje kroz prozor i ne ometaju nastavu aktivno). ALI mi nismo bili i ni danas nismo baš zadovoljni radom učiteljice, jer imamo i starijeg sina i uvjerili smo se da se može bolje. Ne kažem da je ova učiteljica loša, ali ona jednostavno nije prava osoba za mog mlađeg sina, kojem treba drugačiji način vezivanja pažnje i poticanja na rad.

Ali to je obična vulgaris škola i takva je situacija prije prosječna i tipična nego po bilo čemu izuzetna. Ja sam davno odustala od istjerivanja maka na konac, gledam samo da dijete nauči gradivo (jednostavno je - vikendom nema igranja na računalu dok se sve rupe ne popune i sve znane i neznane zadaće ne napišu) i to je sve. Sad smo već dospjeli do toga da nam je dosta petak popodne (ako nema glazbene) i sat do dva subotom ujutro, a nakon toga - slobodaaaa...

Da je situacija bila gora (naš sin je odličan učenik unatoč svim ovim sitnim smetnjama, ali često i prečesto smo doma objašnjavali gradivo koje je on trebao naučiti u školi) bili bi nešto poduzeli. Isto smo razmišljali o ispisu iz boravka, ali nismo mogli zbog logistike. U trećem razredu je stvar kako tako štimala, pa smo odustali od radikalnih promjena. I danas samo pratim da nauči, čak se i ne opterećujem ocjenama previše i živim u iščekivanju petog razreda. Mom djetetu je u školi silno dosadno, nedostaje mu motivacije i slično, a s druge strane nema samodiscipline da završi obveze prije nego se primi nečega što ga zanima... On je u trećem razredu na boravku znao s još par druge djece raditi prezentacije tema koje su ih zanimale (vulkani, potresi, putovanje u Egipat, glazba, razno...) ali to su smjeli tek NAKON što bi napravili zadaću. To je dobro funkcioniralo, ali srce me boljelo zbog izgubljenog vremena u drugom razredu. Eto, sad smo na kraju četvrtog, nadam se najboljem, ali i te kako sam svjesna da neke posljedice loših navika u prva četiri mogu jako pokvariti daljnji uspjeh.

Dakle roza, ako misliš da bi djetetu bilo bolje bez boravka, tako i napravi... Ono što je najbolje za moje dijete, ne mora biti i za tvoje. Sama ćeš najbolje ocijeniti. Možeš eventualno uzeti probni rok od štajaznam 2 tjedna, dogovoriti s učiteljicom i vidjeti što bi se dogodilo. Sretno!