mama pticica, ja ti na zivom primjeru mogu dokazati da tvoja teorija ne drzi vodu.

Ja imam 4 djece.
Dvoje starije djece zive s ocem (za sada) i zive na selu, malo van Zagreba.
Skolske obveze su samo njihove i nemaju ama bas nikakvu podrsku od strane svog oca i ostatka obitelji s kojom zive.
Tako je od prvog razreda, njihov je stav takodjer da je to njihova briga i odgovornost.
Situacija s ocjenama je u najmanju ruku katastrofalna.
Bila sam na roditeljskom sastanku starijoj prije par dana i skoro sam se onesvjestila od soka
Uz lose ocjene doslovno nema predmeta iz kojeg ona nema po par minusa iz domacih zadaca.
Kada ih se pita da li imaju domacu zadacu i ako one kazu da nemaju - vjeruje im se bez ikakvih provjera.
Ocjene im nisu lose jer nisu pametne, samo ne uce dovoljno da bi imale bolje ocjene.


S druge strane imam sina koji ide u 2. razred i zivimo u Zg.
Od prvog dana ga nadzirem dok pise domacu zadacu, ne pisem umjesto njega, ne ucim umjesto njega, ali ga usmjeravam i on uvijek zna da ako mu nesto nije jasno da me moze pitati i ima tu sigurnost da ce mu sigurno biti objasnjeno i da zadaca nece biti gotova dok ne shvati sto mu nije bilo jasno.
Odlikas je od prvog dana i ocjene su mu ostale odlicne cak i nakon povecanog opsega gradiva koje obradjuju.

Djeca kojoj je 6-7 godina jedina briga bila igra ne mogu samo odjednom prihvatiti radne navike u tolikom opsegu koji skola zahtjeva ako im se ne pomogne i ako ih se ne usmjeri.
Ne sazrijevaju oni preko noci zato sto su krenuli u skolu, to je proces koji traje bar prvih 3 godine skolovanja i za to vrijeme treba im pomoc.

Iskreno, jedva cekam da moje kceri dodju napokon k meni za stalno jer jedinice koje su dobile u prvom polugodistu pocele su ispravljati tek kada sam ja sjela s njima za stol i pocela raditi s njima na gradivu i sigurna sam da ce im se ocjene popraviti kada usvoje nove radne navike i kada shvate da nisu same u tome.
Da su od pocetka imale takvu podrsku sigurno ne bi doslo do toga da im treba pomoc u visim razredima, u tome je cijela mudrost.

U mom slucaju imas i poveznicu selo-grad i primjer pomaganja i ne pomaganja.

Ja sam bila dijete s kljucicem oko vrata, ali moja mama je meni uvijek pomagala oko zadace ako je to bilo potrebno, ako nista drugo pregledavanjem domace zadace i ukazivanjem na greske ako ih je bilo kada bi dosla s posla