razmišljam o ispisu iz boravka?

[Roza]

ozbiljno razmišljam da kćer ispišem iz boravka (ide u 2. razred). u prvom razredu i na prvom polugodištu drugog razreda je imala sve petice.
u boravku je do 16:30. ne nosi knjige doma tijekom tjedna. sad kad je počelo malo zahtijevnije gradivo, počele su i lošije ocjene - ništa drastično. ali kad donese torbu za vikend doma, i kad malo prođemo kroz gradivo, vidim da ima dosta rupa. pogotovo kad je u pitanju priroda, gdje inteligencija, koja joj dobro dođe u matematici, ne pomaže baš toliko.
u boravku uspiju napisati (točnije: nažvrljati) zadaću ali mi se čini da se dosta igraju.
kad dođe doma i dok ručamo, već je 17:30 h. uz još dodatne aktivnosti na koje ide, nema niti vremena niti volje za nekakvim učenjem doma.
kako radimo, morala bi uzeti nekog da je čuva 4 sata dnevno dok ne dođemo s posla i proradi zadaću i gradivo s njom. nije jeftino, ali ne može biti sama doma.
ima li netko tko je na ovaj način ispisao dijete iz boravka i riješio čuvanje/zadaću? kakva su iskustva?

[Anemona]

Kod nas ni nema boravka, pa sva djeca napišu zadaće.
Znam da ovaj komentar zvuči glupo, ali ponekad stvarno ispada kao da smo mi "na selu" na drugom planetu.
Isto roditelji rade i djeca idu na aktivnosti.

Na temu: ako smatraš da u boravku ne rade kvalitetno, makni je.

[piplica]

Zašto prvo ne pokušaš razgovarati sa učiteljicom iz boravka, objasni joj situaciju,
ne vjerujem da neće bar pokušati malo više raditi sa njom, ili još bolje, sa svima.
Možeš i razrednici reći da joj napomene na što da više obrati pozornost, ona je tamo radi djece.
Ispisivanje i traženje sitterice za školsko dijete bi meni bila zadnja opcija, ako baš ništa ne upali.

[Vrijeska]

ja bih kod kuće malo više radila - možda bih izbacila koju aktivnost, radila preko vikenda, ali djetetu ne bih mijenjala razred (vjerujem da ne bi dijete moglo ostati u istom razredu nego bi prešlo u smjensku nastavu)

[piplica]

Da, i ovo što Vrijeska kaže, dobro bi bilo i kod kuće malo više raditi sa njom,
pretpostavljam da bi vam dali torbu za doma.
Ovo što se tiče mijenjanja razreda ne kužim....

[Mima]

Vrijeska misli da dijete koje ne ide u bravak ne može ići u boravkaški razred, ali to uopće ne mora biti tako u svim školama.
Ima uostalom škola u kojima i djeca koja ne idu u boravak imaju samo jutarnju smjenu.

Ja ne bi ispisivala dijete iz boravka na polugodištu, radije malo učite vikendom.

[Lutonjica]

zara je sad drugi razred i kao ide u boravak, ali zapravo više ne ide nego što ide. ne da mi se sad ju ispisivat, neka tako ostane do kraja školske godine.
zapravo sam se javila jer sam htjela reći da bih ja zaru bez problema ostavila samu doma kad sad ne bi išla u boravak. fakat bez problema. a od jeseni će sigurno tako i biti.

[mama pticica]

malo off teme, ali baš mi je friško pa se javljam
/danas imala poduži sastanak s pedagogicom u 1 osnovnoj školi u ZG i socijalnom pedagogicom 1 udruge o tome kako pomoći djeci i roditeljima u vezi ove teme.

jednoglasno smo se složile, one već i provele u djelo jer imaju djecu koja su već završila OŠ, a ja još ne mogu jer mi dijete još ne ide u školu, da s djecom ne treba raditi doma i pomagati im u učenju jer im time odašiljemo poruku da sami ne mogu i ne znaju dovoljno dobro što ima oooogromne posljedice za dalje..da ne trubim detaljnije koje..

dakle, nijedna od ove 2 spomenute stručnjakinje nije pomagala u učenju ili bdjela nad svojom djecom..

trebaš li doista ti preuzeti brigu o učenju tvog djeteta?

i da, potvrđujem ono kaj veli anemona jer i sama znam, na selu djeca i dalje uče sama, i ima ih i onih s dobrim i onih s malo lošijim ocjenama, ali uče sama jer to je njihova odgovornost, ili kak bi rekli njihov posel

[mama pticica]

malo off teme, ali baš mi je friško pa se javljam
/danas imala poduži sastanak s pedagogicom u 1 osnovnoj školi u ZG i socijalnom pedagogicom 1 udruge o tome kako pomoći djeci i roditeljima u vezi ove teme

jednoglasno smo se složile, one već i provele u djelo jer imaju djecu koja su već završila OŠ, a ja još ne mogu jer mi dijete još ne ide u školu, da s djecom ne treba raditi doma i pomagati im u učenju jer im time odašiljemo poruku da sami ne mogu i ne znaju dovoljno dobro što ima oooogromne posljedice za dalje..da ne trubim detaljnije koje..

dakle, nijedna od ove 2 spomenute stručnjakinje nije pomagala u učenju ili bdjela nad svojom djecom..

trebaš li doista ti preuzeti brigu o učenju tvog djeteta?

i da, potvrđujem ono kaj veli anemona jer i sama znam, na selu djeca i dalje uče sama, i ima ih i onih s dobrim i onih s malo lošijim ocjenama, ali uče sama jer to je njihova odgovornost, ili kak bi rekli njihov posel

[mama pticica]

a kak sam ovo uspjela????

[Mima]

Pa čuj, kad ti dijete krene u školu ti to lijepo provodi , pa se javi.

Sigurno da ima djece koja su zrela i sposobna od prvog razreda sama i bez nadzora izvršavati svoje obaveze, a ima bome i one koja nisu.

[mama pticica]

mogu ti reći da sam to već dobila kao odgovor

na zadnjem roditeljskom sastanku u vrtiću koji je ograniziran na temu roditeljskog vođenja razvila se rasprava među odgojiteljicama (jer je njih bilo više nego nas roditelja) na foru; "joj, kak da ga/ju navedem da uči bolje" pa je predavačica rekla "tak da prestanete vi njega/nju učiti"

ja se (naravno ) i tam javila da ja svoje dijete neću učiti i jedna mi je majka, koja je ujedno i teta u vrtiću rekla full ozbiljno i kategorički, citiram "nećete uspjeti!"

ali, priznajem, ko ne proba, ne zna, sve je moguće..

[Vrijeska]

slažem se s Mimom

lako je ovako pričati dok se ne nađeš u takvoj situaciji
ima djece kojima je potrebna pomoć do kraja školovanja
usotalom, ako sam ja za to sposobna - zašto da pustim dijete da padne kao kruška i da se cijelo vrijeme "spotiče", samo radi moje vlastite komocije i razmišljanja kako je to njihova obveza i njihov problem koliko će izučiti ...

i kakve veze ima grad-selo u cijeloj priči?!?

[mama pticica]

možda ima, a možda i nema..

život na selu je zaista drugačiji, djeca na selu dobiju puno više odgovornosti na sebe, mladi puno ranije preuzmu na sebe ulogu odraslih..
ja sam sa sela, tu blizu Zg-a i nikad nisam čula od svojih cura sa sela rečenice tipa:"dobili smo jedinicu u školi"; "zaljubili smo se" nego "moj/a xx je dobila jedinicu u školi", ona/on se zaljubio", ali zato jesam čula takve riječi tu u Zg-u..

život u gradu u nuklearnoj obitelji, najčešće su samo roditelji + dijete ili roditelji + 2ili više djece, jaako se razlikuje od života u obitelji u kojoj živi više generacija i to utječe značajno na različite uloge roditelja /kao i ostalih članova obitelji/ na hr selu i u gradu
možemo lamentirati oko toga, ali to je već potvrđeno kroz sociološka istraživanja...

[Suzizana]

Roza a ja bi svoju (i ne samo ja) ispisala zato jel ide u boravak i svaki dan nosi knjige doma i svaki dan ima neku zadaću još doma. j**eš boravak ak svaki dan mora još nekaj doma učit. i onda su to naravno suze jel je umorna ko pas, jel još svaki dan mora i lektiru pročitat i tak da je to koma. da ne pričam kad ima u pauzi ritmiku, onda je stvarno koma. prošli tjedan su imali toliko zadaće (vježbe pred test) iz matematike da je ona od 17-20.30 riješavala i još nije sve stigla. više nije znala koliko je 1+1 od umora i tata joj je rekel da ide spat sa ne riješenom još jednom stranicom. sve joj se zbrčkalo i drugi dan je iz testa dobila 1 i bila je koma, katastrofa tužna. isto ide u drugi razred.

[hibiskus]

ne bi je ispisala, nego bi razgovarala s uciteljicom. vjerujem da tvoja kcer nije jedina koja ima problema sa nedovoljnim radom u boravku, sigurna sam da se u istoj situaciji naslo jos poneko dijete i roditelj.

uglavnom otisla bih na informacije prije bilo kakve odluke. pogotovo zato jer treba naci odgovornu osobu koja ce nekoliko sati poslije skole cuvati tvoje dijete i pri tome je "prisiliti" da uci, a ne samo da napise zadacu.


mi smo tek prvasici i u skoli odradi lavovski dio posla. dobre su obje uciteljice, ali preko vikenda kad donese knjige doma imamo ispade bijesa jer zahtjevam da nesto procita, ponovi..... inace je jako suradljivo dijete i necu lagati ako kazem da sam sokirana mojim neuspjehom da nam vikend prodje mirno i bez natezanja oko svake biljeznice.

[pituljica]

MI smo sada prvi razred boravka i ima djece koja svaki dan nose torbu i doma uče. Njih je u razredu 31 i učiteljice ne stignu sve s njima napraviti, poseban je problem hrvatski jer jako puno pišu. Kad su vježbali čitanje prošlo polugodište tražili su od nas da doma vježbamo čitanje (koje jelte dijete ne mora znati prije polaska u školu) jer kad oni čitaju u školi svako dijete stigne pročitati jednu jedinu rečenicu. I onda mi vježbamo doma, i da, to radimo zajedno jer učenje čitanje jest da on čita naglas a ja slušam i korigiram a ne da on sjedi sam u svojoj sobi i nešto čita.
A tako je za većinu predmeta. Sad mora naučiti tri pjesmice napamet za glazbeni i to mu je teško, već dva tjedna pjevamo pahulje i združena slova ... i opet to nemože sam. Zapravo nezna sam jer u školi ih nitko ne uči kako učiti, pa ga onda pusti samog da uči ...
Preko vikenda bojamo i bojamo, ubi me engleski i vjeronauk jer ocjenjuju jel uredno obojano a ono papiga preko cijele strane.

Naravno da je umoran kad dođe doma i mora u 17 sati prionuti opet učenju (čitanje i pisanje lektire, vježbanje čitanja, vježbanje zbrajanja i oduzimanja do 10 koje sad moraju znati napamet i ne smiju koristiti prste, učenje pjesmica napamet) i ja pomišljam da ga sljedeće godine izvadim iz boravka ali onda mijenja razred, barem je tako kod nas, a ne znam koliko bi onda to bilo korisno.

[Beti3]

Naravno da s djecom treba doma učiti, naročito prva četiri razreda. To i u školi jasno i glasno kažu. Ali, to je tako normalno. Pa, učimo ih od kad su se rodili, moramo ih i dalje. Kako drukčije?
Samo onaj tko još nije imao djecu u školi može reći da neće učiti s djetetom.

[hibiskus]

pituljice lektira???
mi do sada nismo pisali lektiru.
ono sto nasa uciteljica forsira su kratke price od 10-tak recenica koje sami moraju procitati i odgovoriti na 7-8 pitanja iz tog teksta. sve bi trebali stici u jednom skolskom satu. jel vi to zovete lektira ili bas dobije zadatak da nesto procita i napise kao domacu zadacu?

opcenito sam iznenadjena koliko se raznoliko uci po skolama, kao da program nije isti.

[pituljica]

hibiskus, to je baš lektira.
Prva je bila crvenkapica i nju su radili u školi tako da znaju kako će doma. Ovo polugodište su doma radili dvije, Miš i Pale sam na svijetu, dobiju papirić s pitanjima i prema njima pišu. Nije to teško, po meni čak i lakše od ovoga što ti navodiš (čitanje s razumijevanjem, to i oni rade u školi) - bude samo 5 pitanja (naslov, pisac, likovi, glavni lik, nađi neku osobinu i citiraj, kako bi ti pomogao mišu itd) i ilustracija.
NIje to teško, brzo je gotovo ali je tlaka jer ili se radi poslije škole ili vikendom, a vikend je da se djeca odmaraju a ne za učenje. I ja svisnem kad moram radit prekovremeno ili preko vikenda, a vjerujem da je njima potrebno još puuno igre u slobodno vrijeme.

[tanja_b]

A meni je zbilja čudno čitati, i ja imam prvašića u boravku, ali preko tjedna za školu ne treba raditi apsolutno ništa. Jedino zadaću iz engleskog, kad je ima, i to je obično neko bojanje. Ni vikendom nema posla oko škole, ja pogledam bilježnice, ako zaključim da bi nešto trebalo provježbati (tipa pisanje, ili engleski, da održava znanje) - to provježbamo u 15 minuta. Sve ostalo napravi u boravku, a ja još ponekad imam dojam da se u boravku samo igraju, ali po bilježnicama vidim da rade dosta toga.
Očito se škole jako razlikuju po zahtjevima koje postavljaju pred učenike... i kako ih postavljaju.

[marta]

Uglavnom ne ucim nista s djecom sto je za skolu. Objasnim sto god im nije jasno, ako sami dodju pitat. Napravila sam tu gresku da sam radila s prvim i onda mi je trebalo jos toliko godina da mu objasnim da je to ipak njegov posao. I danas povremeno moram rec da nece tu matematiku/stagod vjezbat za mene nego za sebe i da sam odluci hoce li ili ne. Al isto tako ih bez problema kaznim ukidanjem povlastica ukoliko svoje obveze u skoli ne izvrsavaju.
Nekoj djeci je doista dovoljno rec "snadji se druze", a onima drugima treba "snadji se druze" govorit malo duze. I onda prestat.

[VGmama]

Moj klinac je isto u boravku, drugi razred. Kod nas to funkcionira ovako: kući nosi bilježnice u malom koferiću, vrijeme za ponavljanje-vježbanje je doslovce 30 minuta, a nekad ni toliko, jer je dovoljno da pročita, eventualno usmeno malo prokomentiramo, iz matematike riješ koji zadatak. Najviše vremena oduzima Engleski, ali ni to nije nikad više od 20 minuta(radimo ga jednom tjedno), tako da za vikend rijetko kada imamo puno toga za raditi. Sve ovo radi samo da dobije naviku i kod kuće otvoriti bilježnicu, knjigu i svakodnevno barem pročitati ono što su radili u školi. Njegove učiteljice su divne i svaka im čast - koliko rade na njihovom samopouzdanju je za svaku pohvalu.
Svaki dan su po sat vremena vani na dvorištu, a stignu napisati zadaću i učiteljica im stigne sve pregledati, a kod kuće moraju napraviti ispravke ukoliko se ista greška ponavlja. U prvom razredu sam bila jako nezadovoljna, ali ovo u drugom razredu je samo za pohvalu.
Što se tiče lektire čitamo je prije spavanja skoro pa svakodnevno - 15 minuta se uvijek nađe za koju stranicu lektire, jer je lektira kod nas uvijek zadnji petak u mjesecu, a popis imamo kod kuće, tako da imamo stvarno dovoljno vremena. Moram reći da je i skoro svaki dan poslije škole barem po sat, a nekad i duže vani, ali zato ima samo jednu slobodnu aktivnost jer smatramo da dok je u boravku nema smisla da ga zatrpavamo obavezama.

[Peterlin]

ozbiljno razmišljam da kćer ispišem iz boravka (ide u 2. razred). u prvom razredu i na prvom polugodištu drugog razreda je imala sve petice.
u boravku je do 16:30. ne nosi knjige doma tijekom tjedna. sad kad je počelo malo zahtijevnije gradivo, počele su i lošije ocjene - ništa drastično. ali kad donese torbu za vikend doma, i kad malo prođemo kroz gradivo, vidim da ima dosta rupa. pogotovo kad je u pitanju priroda, gdje inteligencija, koja joj dobro dođe u matematici, ne pomaže baš toliko.
u boravku uspiju napisati (točnije: nažvrljati) zadaću ali mi se čini da se dosta igraju.
kad dođe doma i dok ručamo, već je 17:30 h. uz još dodatne aktivnosti na koje ide, nema niti vremena niti volje za nekakvim učenjem doma.
kako radimo, morala bi uzeti nekog da je čuva 4 sata dnevno dok ne dođemo s posla i proradi zadaću i gradivo s njom. nije jeftino, ali ne može biti sama doma.
ima li netko tko je na ovaj način ispisao dijete iz boravka i riješio čuvanje/zadaću? kakva su iskustva?

Joj, kako te dobro razumijem....

Ja sam imala sličnu (ako ne i istu) situaciju i imam je i danas u određenoj mjeri. Naš mlađi je u boravku u prvom razredu imao odličnu učiteljicu koja je nadopunjavala rupe iz jutarnje nastave i držala stvari pod kontrolom, ali se vrlo brzo (na našu žalost i njezinu sreću - želim joj svako dobro) odselila u drugi grad.

U drugom razredu situacija je bila baš kakvu opisuješ - bilježnice pune rupa, vikendom smo morali jaaaako puno raditi da nadoknadimo propušteno. I tek sam tada naučila cijeniti popodnevnu učiteljicu starijeg sina kod koje nije bilo šanse da se to događa. Eh,sad, priča ide dalje... Ja na informacije - a pokazalo se da nevolja ima više imena: razred je težak i zeznut sam po sebi, s velikim brojem nemirne i nepažljive djece (među njima i moj sin, koji nije toliko nemiran, ali teško mu je držati pažnju i sklon je utonuti u svoje misli i ništa ne napraviti). Takvom zeznutom razredu dali su u boravak učiteljicu pripravnicu koja se trudila, ali jednostavno nije uspijevala. Na kraju su u trećem razredu dobili drugu osobu za popodne i stvari su koliko toliko dospjele na svoje mjesto.

Batina ima i drugu stranu - moj sin mlađi je takav (neorganiziran) i doma, nije to samo do škole...Kažemo mu "napiši zadaću" ali ako mu nitko ne zvoca bez prestanka, on će sjediti pola sata i napisati jedan red, iako zna sve i izrazito je bisto i inteligentno dijete (kojem je dosadno raditi ono što se mora). Bulji kroz prozor i sanjari...

Ja sam se nadala da će se u četvrtom razredu stvari popraviti kad on izađe iz boravka, ali vraga, puno puta me doma dočeka nenapisana zadaća (napiše on ono što ga zanima, strane jezike i matematiku, ostalo nula bodova) jer takvo dijete se ne zna prisiliti da radi. U boravku je isto švindlao, a još više na jutarnjoj nastavi - pola ne zapiše ni dan danas... jednostavno ga ne zanima. Katastrofa!

Teško je tu biti pametan. Učiteljica se ne može rastrgati na petoro takve djece (za mog sina često ni ne primijeti da ne piše, jer se bavi onima koji rade nered, a ne njime i sličnima koji samo bulje kroz prozor i ne ometaju nastavu aktivno). ALI mi nismo bili i ni danas nismo baš zadovoljni radom učiteljice, jer imamo i starijeg sina i uvjerili smo se da se može bolje. Ne kažem da je ova učiteljica loša, ali ona jednostavno nije prava osoba za mog mlađeg sina, kojem treba drugačiji način vezivanja pažnje i poticanja na rad.

Ali to je obična vulgaris škola i takva je situacija prije prosječna i tipična nego po bilo čemu izuzetna. Ja sam davno odustala od istjerivanja maka na konac, gledam samo da dijete nauči gradivo (jednostavno je - vikendom nema igranja na računalu dok se sve rupe ne popune i sve znane i neznane zadaće ne napišu) i to je sve. Sad smo već dospjeli do toga da nam je dosta petak popodne (ako nema glazbene) i sat do dva subotom ujutro, a nakon toga - slobodaaaa...

Da je situacija bila gora (naš sin je odličan učenik unatoč svim ovim sitnim smetnjama, ali često i prečesto smo doma objašnjavali gradivo koje je on trebao naučiti u školi) bili bi nešto poduzeli. Isto smo razmišljali o ispisu iz boravka, ali nismo mogli zbog logistike. U trećem razredu je stvar kako tako štimala, pa smo odustali od radikalnih promjena. I danas samo pratim da nauči, čak se i ne opterećujem ocjenama previše i živim u iščekivanju petog razreda. Mom djetetu je u školi silno dosadno, nedostaje mu motivacije i slično, a s druge strane nema samodiscipline da završi obveze prije nego se primi nečega što ga zanima... On je u trećem razredu na boravku znao s još par druge djece raditi prezentacije tema koje su ih zanimale (vulkani, potresi, putovanje u Egipat, glazba, razno...) ali to su smjeli tek NAKON što bi napravili zadaću. To je dobro funkcioniralo, ali srce me boljelo zbog izgubljenog vremena u drugom razredu. Eto, sad smo na kraju četvrtog, nadam se najboljem, ali i te kako sam svjesna da neke posljedice loših navika u prva četiri mogu jako pokvariti daljnji uspjeh.

Dakle roza, ako misliš da bi djetetu bilo bolje bez boravka, tako i napravi... Ono što je najbolje za moje dijete, ne mora biti i za tvoje. Sama ćeš najbolje ocijeniti. Možeš eventualno uzeti probni rok od štajaznam 2 tjedna, dogovoriti s učiteljicom i vidjeti što bi se dogodilo. Sretno!

[hibiskus]

pituljice, ok. takvu lektiru i mi imamo samo se ne zove lektira i odrade je u skoli.

kod nas isto nije potrebno nista raditi preko tjedna, niti vidim knjige, niti biljeznice. obje uciteljice rade puno na satu, takodjer su puno vani na dvoristu, a koliko vidim gledaju i crtice, igraju se na kompjutoru.... dobro mi smo tek prvasici.

vikendom nemaju zadacu i zato imam dramu kad trazim da zajedno prolistamo i malo ponovimo ono sto je radila preko tjedna.
cini mi se da bi engleski mogao biti problem, ako se nastavi takvim tempom. oni su do sada ucili pisati bar 100-tinjak rijeci, pretpostavljam da ih djeca uglavnom znaju reci na engleskom kad im prof. pokaze sliku, ali ne znaju ih pravilno napisati, a sad su pocele ocjene.


iz svega napisnog zakljucujem da se skole jako razlikuju.

[Mima]

Razlikuju se škole, ali se još više razlikuju djeca. Sa mnom u osnovnoj školi sasvim sigurno nitko nije trebao raditi, ali ja sam prije škole znala čitati, pisati i računati, čitala sam samostalno dječje knjige, a škola mi je bila strahovito važna i bilo mi je silno stalo do uspjeha i ocjena. No - moje dijete nije ja.

[apricot]

Uglavnom ne ucim nista s djecom sto je za skolu. Objasnim sto god im nije jasno, ako sami dodju pitat. Napravila sam tu gresku da sam radila s prvim i onda mi je trebalo jos toliko godina da mu objasnim da je to ipak njegov posao. I danas povremeno moram rec da nece tu matematiku/stagod vjezbat za mene nego za sebe i da sam odluci hoce li ili ne. Al isto tako ih bez problema kaznim ukidanjem povlastica ukoliko svoje obveze u skoli ne izvrsavaju.
Nekoj djeci je doista dovoljno rec "snadji se druze", a onima drugima treba "snadji se druze" govorit malo duze. I onda prestat.

evo, ovo je točno moj princip.
zna se koje su čija zaduženja i ako vidim da prioriteti štekaju... odoše povlastice.
i nema majci.
nitko umjesto mene ne kuha niti ne vješa veš.
niti uređuje tuđe stanove.

pa tako ne moram ni ja umjesto nje u školu.
ok, ako negdje zapne, pa pita (tipa, što znači prelazak u novo desetljeće), ali ja stvarno očekujem da se škola odrađuje "o vlastitom trošku".

zadnje što sam za školu napravila je bilo ono izrezivanje slova za slovaricu u prvom razredu.
nadam se da će to dugo i ostati zadnje.

[apricot]

i na kraju ništa Rozi ne napisah :kolutam:

Roza, ja je ne bih ispisivala.
Pogotovo ne bih angažirala nikoga da joj pomaže u učenju.
Tvoje dijete je pametno i može samo, ali je zaigrana i trebaju joj radne navike.
A neće ih steći ako netko bude radio s njom jedan na jedan.
Ne treba zdravom djetetu koje dobro hoda - štaka.

Ja bih, na tvom mjestu, porazgovarala s obje učiteljice.
Vidjela je li problem i kod ostale djece; ako svi stižu, možda se tvoja L. previše igra, ili joj se ne da, ili slično.
Možda njoj treba neki drugačiji pristup.

[Anemona]

pituljice, ok. takvu lektiru i mi imamo samo se ne zove lektira i odrade je u skoli.

kod nas isto nije potrebno nista raditi preko tjedna, niti vidim knjige, niti biljeznice. obje uciteljice rade puno na satu, takodjer su puno vani na dvoristu, a koliko vidim gledaju i crtice, igraju se na kompjutoru.... dobro mi smo tek prvasici.

vikendom nemaju zadacu i zato imam dramu kad trazim da zajedno prolistamo i malo ponovimo ono sto je radila preko tjedna.
cini mi se da bi engleski mogao biti problem, ako se nastavi takvim tempom. oni su do sada ucili pisati bar 100-tinjak rijeci, pretpostavljam da ih djeca uglavnom znaju reci na engleskom kad im prof. pokaze sliku, ali ne znaju ih pravilno napisati, a sad su pocele ocjene.


iz svega napisnog zakljucujem da se skole jako razlikuju.

Iskreno kad ovo pročitam osjećam ljubomoru. Kod nas se sve radi doma, apsolutno sve i nema dana kad roditelji ne trebaju sjesti sa svojim prvašićem i "pomoči" oko zadaće.
A zadaće je obično puuuuuuno.

[aleksandra70vanja]

i moja V je drugi razred
isto nisam prezadovoljna boravkom
lani smo imali odličnu učiteljicu u boravku
stara garda
stvarno se trudila oko djece
posebno oko one koja su zahtijevala malo više pažnje
tako da se dogodilo da su oni, koji su se od početka pokazali malo "boljima" učenicima, s kojima nije trebalo posebno raditi, često ostali nedovoljno pregledane zadaće
"jer oni znaju"
to sad zvuči kao prigovor, i onda me malo to smetalo
mene to
mnoge druge roditelje to što su naša djeca zadnja izlazila iz razreda
dok su djeca iz paralelke već debelo skakala po hodniku i dvorištu naši su još bili u razredu
jer bi učiteljica uvijek imala još nešto reći, pokazati, ispraviti....
često se čulo pred vratim
"pa što ih ne pusti, pa što toliko s njima radi, kako je spora ...."

ove godine se učiteljica, nažalost, razbolila
i praktički je bila samo početak prvog polugodišta
sada su naša djeca isto već u 15.30 na dvorištu
i prije
ali su radne bilježnice pune neriješenih zadataka
to se lani nikada nije dogodilo

ja ne razmišljam o ispisu
jer bolje da se tamo igra s djecom nego da doma gleda TV (u to vrijeme bi bila ili sama doma, što mi još nije opcija, ili bi s njom mogla biti baka, a ona je ne bi mogla natjerati da radi nešto drugo)
ali da sam zadovoljna nisam

i jedva čekam da se, aBd, vrati naša stara učiteljica

[ana.m]

Mi smo se (uglavnom) dogovorili da Janka od 2. razreda ispišemo iz boravka iz nekhi drugih razloga. Još ćemo točno vidjeti ali mislim da je to konačna odluka. Sam će ići u školu i iz škole, bit će sam dok ne dođemo s posla. Ne smatram to velikim problemom, Mi ćemo doma s njim više raditi, tj,. sam će doma više raditi. Učiti se samostalnosti i tako to. On ide u školu ne ja! Naravno da ćemo mu pomoći, ali uglavnom je to na njemu.
Već je i ove školske godine par puta išao sam u školu...Nekima je to neprihvatljivo, ja nemam takvo mišljenje.

[cvijeta73]

ja se slažem s apri i martom i to je i moj pristup. osim što volim učiti s J, to mi je omiljena zajednička aktivnost pa iz tog razloga znamo zajedno učiti. plus što on ima odlične ocjene s jako jako malo truda, radne navike nula bodova, cjelodnevni razred je i nemaju uopće zadaća, niti za vikend. dovoljno mu je što pohvata na nastavi, a na nastavi je pažljiv i puno pohvata

ali slažem se i s mimom.

i zato za bilo koji pristup je najvažnije stvarno dobro procijeniti svoje dijete.

ima djece koja znaš da su pametna i da mogu, al im se neda. totalno neambiciozni. na nastavi razmišljaju o totalno desetim stvarima i ništa im ne uđe u glavu. ništa. propuh totalni
mali od moje kolegice bi doslovno imao dvojke, od prvog razreda nadalje, da svaki dan ne uči s njim. svaki dan. sad je sedmi razred. opcija je pustiti ga, pustiti loše ocjene, a djeca se za čas svrstaju u loše i potpuno im je svejedno - i to je to. i, onda, kad dođe pameti, obično je kasno.
u bližoj okolini imam još takvih primjera.

i iako sam imala tvrd stav da pametnom djetetu ne treba pomoć, uz svakodnevni kontakt s njom - ja sam ga promijenila. neka djeca jednostavno trebaju jedan na jedan.

[Marsupilami]

mama pticica, ja ti na zivom primjeru mogu dokazati da tvoja teorija ne drzi vodu.

Ja imam 4 djece.
Dvoje starije djece zive s ocem (za sada) i zive na selu, malo van Zagreba.
Skolske obveze su samo njihove i nemaju ama bas nikakvu podrsku od strane svog oca i ostatka obitelji s kojom zive.
Tako je od prvog razreda, njihov je stav takodjer da je to njihova briga i odgovornost.
Situacija s ocjenama je u najmanju ruku katastrofalna.
Bila sam na roditeljskom sastanku starijoj prije par dana i skoro sam se onesvjestila od soka
Uz lose ocjene doslovno nema predmeta iz kojeg ona nema po par minusa iz domacih zadaca.
Kada ih se pita da li imaju domacu zadacu i ako one kazu da nemaju - vjeruje im se bez ikakvih provjera.
Ocjene im nisu lose jer nisu pametne, samo ne uce dovoljno da bi imale bolje ocjene.


S druge strane imam sina koji ide u 2. razred i zivimo u Zg.
Od prvog dana ga nadzirem dok pise domacu zadacu, ne pisem umjesto njega, ne ucim umjesto njega, ali ga usmjeravam i on uvijek zna da ako mu nesto nije jasno da me moze pitati i ima tu sigurnost da ce mu sigurno biti objasnjeno i da zadaca nece biti gotova dok ne shvati sto mu nije bilo jasno.
Odlikas je od prvog dana i ocjene su mu ostale odlicne cak i nakon povecanog opsega gradiva koje obradjuju.

Djeca kojoj je 6-7 godina jedina briga bila igra ne mogu samo odjednom prihvatiti radne navike u tolikom opsegu koji skola zahtjeva ako im se ne pomogne i ako ih se ne usmjeri.
Ne sazrijevaju oni preko noci zato sto su krenuli u skolu, to je proces koji traje bar prvih 3 godine skolovanja i za to vrijeme treba im pomoc.

Iskreno, jedva cekam da moje kceri dodju napokon k meni za stalno jer jedinice koje su dobile u prvom polugodistu pocele su ispravljati tek kada sam ja sjela s njima za stol i pocela raditi s njima na gradivu i sigurna sam da ce im se ocjene popraviti kada usvoje nove radne navike i kada shvate da nisu same u tome.
Da su od pocetka imale takvu podrsku sigurno ne bi doslo do toga da im treba pomoc u visim razredima, u tome je cijela mudrost.

U mom slucaju imas i poveznicu selo-grad i primjer pomaganja i ne pomaganja.

Ja sam bila dijete s kljucicem oko vrata, ali moja mama je meni uvijek pomagala oko zadace ako je to bilo potrebno, ako nista drugo pregledavanjem domace zadace i ukazivanjem na greske ako ih je bilo kada bi dosla s posla

[vertex]

Potpis na sve ove koji kažu da djeca razlikuju. I na cvijetu koja se predomislila. Uvjetni potpis na ovo da je škola dječji posao. Jest, apsolutno, i ne smije se umjesto njih odrađivati njihove zadatke (ali treba pomoći kad je pomoć tražena), ali je jako važno da roditelji budu prisutni duhom, da tako kažem. Da dijete ima odziv od roditelja, da je roditelj u toku, da pokazuje da je učenje važno i dobro, da pokazuje interes za ono što se u školi događa i uči, da se o gradivu razgovara. Zapravo, upravo ovo što je cvijeti gušt.
Mi smo, konkretno, puno uključeniji u školu našeg šestaša sad, nego ikad prije. Da nismo, stvari bi krenule nizbrdo (odnosno, bile su počele kretati nizbrdo, i entuzijazam za školu, a pomalo i ocjene). I nama je zapravo gušt, on je dijete koje voli znanje, i samo mu treba da to netko prepozna i s njim dijeli.

[apricot]

ali je jako važno da roditelji budu prisutni duhom, da tako kažem. Da dijete ima odziv od roditelja, da je roditelj u toku, da pokazuje da je učenje važno i dobro, da pokazuje interes za ono što se u školi događa i uči, da se o gradivu razgovara.

i ja mislim kako je ovo jako važno
zato mi dobro dođe to tazvažanje; u 20 minuta vožnje od škole do kuće, prođemo sve što su taj dan radili
ona doista rijetko kod kuće mora raditi nešto za školu, ali kada radi, totalno smo prisutni
ili radi u svojoj sobi, a ja pored nje nešto svoje
ili u blagovaonici dok sam ja u kuhinji

važno je da djeca znaju kako je škola njihov posao, ali i naša briga

[brane]

boravak nemamo
od prvog dana ostaju sami doma
od prvog dana uče sami doma
od prvog dana se zna redosljed zbivanja po dolasku iz škole
škola im ide super
uče za sebe ne za mene
ja sam svoju školu odškolala
uredno jednom tjedno pregledam i potpišem bilježnice
ali ne sjedim s njima niti ih ispitujem niti želim sebi takvu obavezu
imaju vanškolske i školske aktivnosti
naučila sam ih da budu samostalni i da budu odgovorni prema sebi i školi
ako ne žele učiti, ok, to je njihov ne moj problem
moje je da ih potaknem na učenje i da ih usmjerim da idu pravim putem
znam da sam kontra od 99% forumaša ovdje ali to je jedini način kako možemo funkcionirati
nemam pojma šta uče u školi
uopće nisam upućena u gradivo
obavijeste me kad su im kontrolni, kad su ispitivanja
ako nešto ne znaju, pitaju, pomognem im i to je to....

mislim da u puno slučajeva radimo "invalide" od djece jer sebe samtramo boljima i superiornijima...."ja to znam bolje, ja ću to bolje"
učiteljica mog mlađeg djeteta nam je jasno i galasno dala na znanje da ne želi naše znanje i naše ocjene već znanje djece u razredu
u puno slučajeva se dešava da dijete u razredu ima nogopis, ne želi se truditi, izbjegava odgovore na pitanja a dolazi u školu s fantastično napisanim domaćim radom s fantastičnim rukopisom
od toga nemamo ništa....neka uče kako znaju i umiju...to im daje temelje za dalje, to ih uči kako učiti....

[vertex]

Brane, a što bi da im ne ide dobro?
Radije bi pustila da tonu, nego s njima razgovarala o školi?
Ili misliš da ti se s takvim pristupom ne može dogoditi da ne ide dobro?

Ovaj drugi dio se događa, ali slažeš li se da to nije vrsta roditeljskog sudjelovanja o kakvoj smo pisali ovdje?

[larmama]

Moja je prve dvije imala boravak, prve godine na nivou razreda, a druge godine su ih podijelili na tri dijela i svaki dio je završio u drugom razredu na boravku.
Tu mi je bilo zanimljivo pratiti funkcioniranje njih 6 naspram razreda u koji su dopali. Obično su imali više zadaće nego taj razred no kako su bili u manjini to su ozbiljno shvatili i dobili su veliku dozu samostalnosti. Mama jedne djevojčice je jako bila zadovljna kako se njena trgnula u manjoj grupi jer ju je povukao ostatak.
Sad je treći razred i nema više boravka, zadaću piše dok nas nema doma, ponekad nešto ostavi da joj mi pognemo no to su sitnice.
A u većini slučajeva ni ne želi da joj mi pregledavamo bilježnice jer će morati ispravljati pravopisne pogreške
Pa onda ostavim njoj na dušu, nek se drugi dan crveni bilježnica. Nakon toga se nakratko trgne i pozove me da joj pregledam.
Zapravo sam najviše uključena u pisanje lektire jer ju piše za vikend no i tu se postavljam kao pratioc i inzistiram da ona uvijek nađe odgovor i ako ga ne uspije naći ne želim da napiše moj. Zašto bi se ja sramotila

Ja ove niže razrede kod onih koji nemaju problema kod usvajanja gradiva shvaćam kao period u kojem oni moraju naučiti preuzeti inicijativu. I tek nakon dužeg razdoblja silazne putanje i nemogućnosti da sami krenu ka boljem bi se više uključivala.
Naravno tu ne govorim o tome da ne primjećujem da li je ta putanja pozitivna ili negativna, kroz svakodnevne aktivnosti i razgovore vidim u kom se smjeru krećemo. Isto tako sam zainteresirana za ono što rade u školi i svaki njen detalj koji mi spomene daje mi sliku o tome na koji ju način doživljava.

[larmama]

ali je jako važno da roditelji budu prisutni duhom, da tako kažem. Da dijete ima odziv od roditelja, da je roditelj u toku, da pokazuje da je učenje važno i dobro, da pokazuje interes za ono što se u školi događa i uči, da se o gradivu razgovara.

zapravo MM i sebe mogu pronaći u ovome što je vertex napisala. Ja se ne znam tako dobro izraziti.

[VGmama]

larmama napisala "Ja ove niže razrede kod onih koji nemaju problema kod usvajanja gradiva shvaćam kao period u kojem oni moraju naučiti preuzeti inicijativu. I tek nakon dužeg razdoblja silazne putanje i nemogućnosti da sami krenu ka boljem bi se više uključivala.
Naravno tu ne govorim o tome da ne primjećujem da li je ta putanja pozitivna ili negativna, kroz svakodnevne aktivnosti i razgovore vidim u kom se smjeru krećemo. Isto tako sam zainteresirana za ono što rade u školi i svaki njen detalj koji mi spomene daje mi sliku o tome na koji ju način doživljava. "
Apsolutno se slažm i potpisujem.

[brane]

Brane, a što bi da im ne ide dobro?

.......

imali smo situacije i imamo ih stalno kad nešto ne ide...onda razgovaramo o prednostima ako se to nauči i manama ako se ne nauči

evo ovaj tren, moje mlađe dijete ne zna spojiti dva pisana slova...i ne ide mu...treći put briše i treći put ponovno piše..."mama pokaži mi" pokažem mu i on dalje uči ivježba sam ne sjedim mu nad glavom i ne gledam šta i kako radi...ako smatra da je ok to što je napravio ok je....a ako smatra da nije ok (strašno su realni oba) traži pomoć da napravi bolje...

Ovaj drugi dio se događa, ali slažeš li se da to nije vrsta roditeljskog sudjelovanja o kakvoj smo pisali ovdje?

slažem se u potpunosti...

prije cca 2 tjedna sam imala raspravu s dvije mame...

ona u 11h treba biti na poslu...."nisam stigla oprat kosu jer sam s njim pisala prirodu, ajme kako će on naučit ono gradivo šta će danas bit, ajme jadno moje dite" ona se misli kako će on usvojiti gradivo...

ja sam mislila da je riječ o djetetu od 1-4r ... a to je u biti dripac od 16 godina....i ona s njim piše domaći iz biologije....

ta druga mama i ja joj govorimo da bi ga morala pustiti da to sam malo rješava jer je zove svaki sat vremena na mobtel kako će i šta će i on njoj preko mobitela priča neku lekciju....

to su mi krajnosti o kojima govorim...

ima roditelja koji svo svoje vrijeme nakon posla posvećuju učeći s djecom i koji dolaze dan prije ispita/kontrolnih da im učiteljica kaže šta će biti u kontrolnom....

ima svega....

mislim da mi malo previše vežemo djecu uz sebe i smatramo da "ništa ne mogu bez nas"...oni mogu sve...oni mogu puno više nego mi to želimo sebi priznati...samo se bojimo te nagle separacije, tog osjećaja da nas naše dijete više ne treba kao nekad....

svaka čast roditeljima koji imaju volje/želje/mogućnosti/snage nakon cijelodnevnog posla sjesti i učutu s djecom....

[Švrćo]

Konkretno u našoj školi i boravak je dvosmjenski, što u prijevodu znači nakon jutarnje nastave, ručak i pisanje zadaće i u školi može biti najkasnije do 16 sati. A kad ide poslijepodne na nastavu, u boravak može doći već u 8 ujutro (ili u toku prijepodneva) i tamo pišu zadaću, igraju se, ručaju i idu na nastavu u 14 sati. I nastava je normalno kako koji dan do 17.25 ili 18.15 (prvi razred). U prijevodu, kad je nastava popodne dijete je doslovno cijeli dan u školi.
Kad je nastava prijepodne, gotovo uvijek je napisana zadaća u boravku. Mi to provjerimo kod kuće jer se torbe kod nas ne ostavljaju u boravku - svi nose sve kući. Kod kuće vježba čitanje i dodatno ako nešto ima. I taj tjedan nam je svima super - mi smo više s djetetom, on je bolje raspoložen jer ima vremena za svašta i ima volje čak i vježbati i raditi nešto za školu.
A kad je nastava popodne, taj tjedan nam je patnja, jedva čekamo da prođe takav tjedan. Zadaću piše nakon nastave, znači navečer jer je prijepodne u boravku nesigurno da ostane sva zadaća za tamo - prije će se zaigrati ili raditi nešto drugo tamo. I onda dijete je cijeli dan u školi, dođe kući umoran i onda još treba pisati zadaću. Naravno da mu bude teško i to za čas prođe i već mora na spavanje da se uspije malo odmoriti. I onda je i on nervozan, nama žao što nismo više s njim (u igri i nekim razgovorima).
Nadamo se da će se kroz koju godinu nastava organizirati u jednoj smjeni.

A da mu treba malo poticaja za pisanje zadaće i učenje, treba. Pametan je i brzo kuži, ali nikako krenuti, zaigran je. Kad krene, napravi bez problema. I ne pišemo mi zadaću, ali provjerimo, usmjerimo i objasnimo ako što treba.

[branka0112]

Ja ima dva slučaja, jedna nije išla u boravak, vrijedna pametna ozbiljna od prvog dana. Nisam ništa radila s njom ukoliko me sama nije pitala, a to je do 6. razreda bilo rijetko.
Sad su nas u 6. razredu ulovile pubertetske mušice i nedostatak radnih navika jer do sad nije uopće učila tako da se sad moram definitivno malo više angažirat, jer mi je malo bedasto pustit dijete njenih sposobnosti da zbog ljenosti i mušica ne postigne rezultae koje je postizala do sad.
Situacija sa drugom koja je sada u 2. razredu je ta da s njom treba raditi i ove godine nam je u produženom super učiteljica koja s njima sve ponovi i izvježba tako da doma radimo preko vikenda ali uči je zaista super i malo radimo. Lani nam je situacija bila u boravku grozna, tako da ispada da kvaliteta boravka najviše ovisi o učiteljici.
Za drugu godinu odluku ću donest kad bidem vidjela koja će uči bit u boravku jer mi se ne da plaćat 600,oo kuna boravka da bi ona tamo se glupiarala

[Mima]

A da mu treba malo poticaja za pisanje zadaće i učenje, treba. Pametan je i brzo kuži, ali nikako krenuti, zaigran je. Kad krene, napravi bez problema. I ne pišemo mi zadaću, ali provjerimo, usmjerimo i objasnimo ako što treba.

xx

Mislim, "učiti sa djetetom" meni znači upravo to - provjeriti, usmjeriti, objasniti, super si to napisala, Švrćo.

Ako moje dijete ne zna spojiti dva pisana slova onda joj to pokažem (zapravo, pokazala bih kad bih znala, ovako joj pokaže tata), ako vidim da ne shvaća što znači odgovoriti potpunom rečenicom na pitanje onda joj objasnim na jednom ili dva primjera. Ne mogu ja umjesto nje pisati zadaću niti joj uliti znanje u glavu, i ne mislim da itko tko kaže da radi sa djetetom za školu radi umjesto djeteta.

[hibiskus]

brane, sad kad si pojasnila tvoj stav i nije tako tvrd.

niti ja ne mislim sjediti uz svaku zadacu i sve detaljno pregledavati, ali nikako ne mislim bas sve oko skole prebaciti njoj na brigu. ja sam takodjer odgovorna za skolovanje svog djeteta.

[apricot]

i ne mislim da itko tko kaže da radi sa djetetom za školu radi umjesto djeteta.

prevarila bi se

ja znam više roditelja koji na papir ispisuju zadaće, pa djeca samo prepisuju
i one koji u gluha doba zovu prijatelje i susjede da rješavaju zadaće, a onda oni djeci diktiraju
i one koji zovu u nedjelju navečer da im se sastavi lektira za ponedjeljak ujutro, a zadana je prije 3 tjedna ili više...

ima svega, nažalost

[vertex]

Potpis na hibiskus, to brane ima žestoku retoriku u inat ovima što pišu umjesto djece kojih, slažem se s apri, stvarno ima.

[hibiskus]

apri pa ima ekstrema u svim smjerovima.
ali napisati da je skola od 1. osnovne apsolutno briga samog djeteta je meni isto ekstrem , za koji ne vidim da moze zavrsiti dobro.

[apricot]

ali napisati da je skola od 1. osnovne apsolutno briga samog djeteta je meni isto ekstrem , za koji ne vidim da moze zavrsiti dobro.

ne znam, ovisi što se pod tim podrazumijeva.
možda je semantika u pitanju.

kao ono kad netko kaže da mu dijete NIŠTA ne jede, pa se uspostavi da je pojelo voćni jogurt i vrećicu štapića.
a druga mama kaže kako joj dijete jako puno jede, a dijete pojelo pola jabuke i 6 zalogaja kifle.

teško je postavljati parametre, a i zaključke, ako baš ne poznaješ situaciju

[Zdenka2]

Roza, ako ti osjećaš da tvoje dijete ne napreduje dovoljno u boravku, zbog zaigranosti ne stiže napraviti zadaće koje drugi stignu, poduzmi nešto. Moja kći je bila takvo dijete - dolazila bi iz boravka i onda bi počinjalo nadoknađivanje zaostataka. Razgovor s učiteljicom i njezino razumijevanje tu puno ne pomaže, jer se ona u boravku ne može baviti takvim djetetom jedan na jedan. Otkad moja kći ne ide na boravak puno bolje i temeljitije radi, stekla je radne navike, ima puno bolje ocjene i puno više vremena. S druge strane, sinu je odgovarao boravak - tamo bi sve napravio za čas. Zadaće je pisao čak i prije boravka, jer je bio brži od ostalih, pa bi tijekom sata, kad bi završio zadatke, pisao zadaće. Boravak je za njega uglavnom bio zabava s prijateljima. U nižim razredima je sve postizao "malim prstom". Zato sada, u petom razredu polako, uz naš poticaj stječe radne navike.

Nije svako dijete isto i mislim da im treba pomoći, koliko god to nama bilo teško. Bolje je uložiti taj rad dok su mali nego da kasnije samostalno zabrazde u nedostatku radnih navika i u moru loših ocjena.