Konkretno u našoj školi i boravak je dvosmjenski, što u prijevodu znači nakon jutarnje nastave, ručak i pisanje zadaće i u školi može biti najkasnije do 16 sati. A kad ide poslijepodne na nastavu, u boravak može doći već u 8 ujutro (ili u toku prijepodneva) i tamo pišu zadaću, igraju se, ručaju i idu na nastavu u 14 sati. I nastava je normalno kako koji dan do 17.25 ili 18.15 (prvi razred). U prijevodu, kad je nastava popodne dijete je doslovno cijeli dan u školi.
Kad je nastava prijepodne, gotovo uvijek je napisana zadaća u boravku. Mi to provjerimo kod kuće jer se torbe kod nas ne ostavljaju u boravku - svi nose sve kući. Kod kuće vježba čitanje i dodatno ako nešto ima. I taj tjedan nam je svima super - mi smo više s djetetom, on je bolje raspoložen jer ima vremena za svašta i ima volje čak i vježbati i raditi nešto za školu.
A kad je nastava popodne, taj tjedan nam je patnja, jedva čekamo da prođe takav tjedan. Zadaću piše nakon nastave, znači navečer jer je prijepodne u boravku nesigurno da ostane sva zadaća za tamo - prije će se zaigrati ili raditi nešto drugo tamo. I onda dijete je cijeli dan u školi, dođe kući umoran i onda još treba pisati zadaću. Naravno da mu bude teško i to za čas prođe i već mora na spavanje da se uspije malo odmoriti. I onda je i on nervozan, nama žao što nismo više s njim (u igri i nekim razgovorima).
Nadamo se da će se kroz koju godinu nastava organizirati u jednoj smjeni.

A da mu treba malo poticaja za pisanje zadaće i učenje, treba. Pametan je i brzo kuži, ali nikako krenuti, zaigran je. Kad krene, napravi bez problema. I ne pišemo mi zadaću, ali provjerimo, usmjerimo i objasnimo ako što treba.