Mislim da si na dobrom tragu!hibiskus prvotno napisa
da apri, imam dojam da ovdje na forumu svi pricamo otprilike o istoj kolicini ucenja s djecom
samo to drugacije tumacimo
Ja si ne mogu zamisliti da bi pisala zadaću S DJETETOM, ali nadzirem redovito (još uvijek). Je li to premalo ili previše, teško je reći... Za starijeg (sada petaša) često nisam znala ni koje gradivo rade jer taj je potpuno samostalan i odgovoran, a uz mlađeg se moram više angažirati jer ne nauči u školi, pa prvo moram ja pogledati o čemu se radi (ako primijetim rupe) pa sam htjela-nehtjela više u tome koje gradivo radi.
Nekome treba više poticaja s jedne strane (kreativne - moj stariji uvijek pita mlađega što da napiše u sastavku) ili organizacijske (moj mlađi nikad, ali nikad nema pojma koja je smjena u školi ili u koliko sati je solfeggio). Ali kad se sve zbroji i oduzme, imam dojam da manje radim sa starijim jer za njegovo gradivo JA moram uložiti manje truda. Ono što njemu ne ide, ja mu mogu pomoći odmah, a mali ima iste slijepe točke kao i ja pa se moram dobro potruditi oko toga.
I tako, uz djecu vidim sebe u ogledalu (i mislim si "jao, kako li je mom tati bilo kad je otkrio da ne znam tablicu množenja u 3. razredu...") Ista stvar!
 |
|||
Odgovori s citatom