Ja još nemam školarca, ali meni trojka nije jako dobra ocjena. Jako dobra ocjena je petica, četvorka je ok. Trojka je "nisam se dovoljno potrudila".
Sad, pitanje je kriterija. Ako je 11/13 trojka što je onda dvojka i jedinica?
Ja još nemam školarca, ali meni trojka nije jako dobra ocjena. Jako dobra ocjena je petica, četvorka je ok. Trojka je "nisam se dovoljno potrudila".
Sad, pitanje je kriterija. Ako je 11/13 trojka što je onda dvojka i jedinica?
Upravo to, u nižim razredima, govorim o prvom i drugom razredu, to su nijanse, pogotovo kod ovakvog ocjenjivanja. Od kako su krenuli u drugi razred učiteljica im stalno govori da je i dobar (3) jako dobra ocjena i da ne očajavaju zbog toga, ali uz malo više vježbe (truda) biti će i bolje ocjene. S time se slažem! Takav pristup imamo i mi. Od kada je dobio trojku, iz matematike, iz gradiva za koje je bio 100% siguran, više nemamo problema s vježbanjem kod kuće. 5 zadataka dnevno stvarno nije nikakav problem.
Željela sam da se malo zaustavimo i razmislimo što je to loša ocjena. Naravno da nije dobro da iz nekog predmeta to budu trojke ili dvojke u kontinuitetu to onda više nije dobra ocjena, ako me razumijete.
I ja sam, prije nego mi je dijete krenulo u školu, imala ne baš sjajno mišljenje o boravku, a to je bilo potaknuto prije svega vlastitim iskustvom (meni je u boravku bilo grozno i jedva sam dočekala da ne moram više provoditi cijeli dan u školi). Ali svjesna sam da je za mog sina, takvog kakav jest, boravak u prvom razredu puno bolji izbor nego da zadaće piše doma. Jedino što mora raditi kod kuće je engleski, i oko toga redovito imamo natezanje jer su mu zadaće "glupe" i "dosadne", a u boravku sve napravi bez riječi prigovora i još stigne crtati i igrati se. Drugim riječima, imam dojam da je samostalniji u školi u boravku, nego da je kod kuće. Što se tiče razvijanja radnih navika, njih mu nastojim razviti kroz druge vrste zadataka.
Tako i ja mislim, s time da moja procjena ocjene ovisi i o sposobnostima djeteta. Kod jednog djeteta su mi četvorke super, a kod drugog ne, jer uz minimalno truda može imati petice. Trojke mi nisu mile. Za kriterije isto često mislim da su prestrogi.
Ocjene su mi važne za praćenje djeteta, ali nisu mi na prvome mjestu - sad su mi prioritet radne navike i motivacija za učenje. Kad to imaju, ocjene će doći same po sebi. Osim toga, to su vrijednosti za život, ne samo za školu.
Rad umjesto djeteta nije pomoć nego teška odmoć koja se na kraju jako skupo plaća. Tako se djeca uče neradu, neodgovornosti i nepoštenju. Nijednom svom djetetu nisam nikada napisala ni izdiktirala nikakvu zadaću ni lektiru ni bilo što za školu ili aktivnosti. Izravnu pomoć pružam samo kad rade plakate, a sin i PP prezentacije, ali samo u tehničkom dijelu. Dogodilo se da je dva dana prije kraja polugodišta kćerina učiteljica poručila da ona nije napravila plakat iz prirode i, ako plakat ne donese za ta dva dana imat će nižu ocjenu. Naizgled jedino rješenje je bilo da netko od nas roditelja napravi plakat, ali to nisam htjela ni po cijenu da dobije lošiju ocjenu. Napisala sam pismo učiteljici da za dva dana plakat možemo napraviti jedino mi, a mi to ne želimo. Zamolila sam za odgodu uz obećanje da će B. donijeti plakat na prvi dan nastave kako bi ga mogla napraviti sama, uz nužnu pomoć. Tako je i bilo, a ocjenu je dobila onu koju je zaslužila neovisno o plakatu.
zato naša učiteljica ne zadaje plakate.
kae da su u bivšim generacijama plakate mahom izrađivali roditelji, a da to nije poanta.
zato oni plakate izrađuju u školi, zajednički.
meni se to čini ok.
prije je napraviti plakat bio - izazov.
danas samo ukucaš u računalo i isprintaš.
Moji su obojica radili plakate, u četvrtom razredu. To nikada nije bio rad pojedinca nego grupni rad + rok od 2 tjedna. Dobili su i jasne upute, što tko treba obraditi (npr. ljudsko tijelo - organi za disanje, plakat je radilo njih četvoro). Taj sam plakat vidjela jer su ga radili kod nas doma, druge nisam jer se radilo kod druge djece. Često rade i u knjižnici jer tamo je isto omogućen pristup internetu + printeru, a imaju na raspolaganju i animatore na dječjemkoji s voljom pomažu oko literature.
Plakate smo mi radili samo u prvom razredu, na razini što je voće, a što povrće.
Što se ppt prezentacija tiče, moj stariji sin pomaže mlađem bratu, a mi smo svoju tehničku logistiku odradili davno, tako da su nas djeca u dosta "caka" prešišala. Ja se jako dobro snalazim s Windows XP, ali novije verzije Office aplikacija moj sin odavno pozna puno bolje. Dogodi se da me pita što i kako u ppt ili doc dokumentima, a ja pojma nemam, pa smo mu kupili literaturu.
Mlađi sin se dugo "švercao" uz brata tj. ugnjavi njega da mu bude tehnička podrška, ali i on zna dovoljno za izradu plakata.
Inače, učiteljica bolje ocjenjuje plakate koji su rukom crtani i pisani nego ako se samo prilijepe sličice s interneta, ali do tog zaključka su djeca morala doći sama, metodom pokušaja i promašaja.
Iz iskustva znam da su ti ppt materijali više nego dragocjena pomoć pri učenju i koristimo to godinama, ali sad sam već izgubila iz vida što su klinci sve napravili. Znam da su nedavno impresionirali baku i dedu s nekom svojom prezentacijom.
Puno ovisi o učiteljici u boravku, takvo je naše iskustvo.
Neke su imale raspašoj u boravku, zadaće uvijek nenapisane, djeca luduju, samo što sa lustera ne vise, one jedva čekaju da mi dođemo po njih jer se ne znaju nositi sa time. Još ti obavezno svaki dan ispričaju koliko su bili nemogući...
Druge brzo uvedu reda, piše se zadaća, dodatni radni listovi, vježbe, čitaju se priče, osmišljavaju kreativne radionice, djeca suradljiva i zadovoljna, svi nas nasmijani dočekaju.
Tako da bih se složila sa A70V, ne ovisi sve samo o djetetu, učiteljica u boravku isto ima veliki utjecaj na to koliko će dijete školskih obaveza u boravku odraditi.
Što se tiče učenja sa djetetom, slažem se sa većinom,
tu sam da pregledam zadaću, pomognem ako zapne,
moj stariji najviše voli da ga ispitam kada završi sa učenjem, to mu puno znači.
Jedna psihologinja mi je rekla da je za djecu, naročito u višim razredima, dobro da im pomognemo sa organizacijom i strukturom učenja.
Primjer organizacije: danas ima za zadaću napisati sastav iz hrvatskog jezika, naučiti povijest za sutrašnji ispit i nacrtati nešto iz prirode.
Ne počinje se nikada sa najlakšim, niti sa najtežih zadatkom, već sa srednje zahtjevnim.
Dakle, u ovom slučaju bi prvo napisao sastav iz HJ za zagrijavanje, onda bi učio za ispit, a na kraju, kada je već umoran bi nacrtao to što treba.
Struktura je jako bitna za učenje predmeta u kojemu imaju puno gradiva za savladati.
Bitno je da ne rasipaju previše energije na detalje, već da se pokušaju koncentrirati na to da iz pročitanog teksta izvuku najbitnije podatke, pa ih zapišu, najbolje u obliku neke sheme, podjele.
Kada to nauče, puno će lakše savladavati gradivo.