Tako i ja mislim, s time da moja procjena ocjene ovisi i o sposobnostima djeteta. Kod jednog djeteta su mi četvorke super, a kod drugog ne, jer uz minimalno truda može imati petice. Trojke mi nisu mile. Za kriterije isto često mislim da su prestrogi.Cubana prvotno napisa
Ocjene su mi važne za praćenje djeteta, ali nisu mi na prvome mjestu - sad su mi prioritet radne navike i motivacija za učenje. Kad to imaju, ocjene će doći same po sebi. Osim toga, to su vrijednosti za život, ne samo za školu.
Rad umjesto djeteta nije pomoć nego teška odmoć koja se na kraju jako skupo plaća. Tako se djeca uče neradu, neodgovornosti i nepoštenju. Nijednom svom djetetu nisam nikada napisala ni izdiktirala nikakvu zadaću ni lektiru ni bilo što za školu ili aktivnosti. Izravnu pomoć pružam samo kad rade plakate, a sin i PP prezentacije, ali samo u tehničkom dijelu. Dogodilo se da je dva dana prije kraja polugodišta kćerina učiteljica poručila da ona nije napravila plakat iz prirode i, ako plakat ne donese za ta dva dana imat će nižu ocjenu. Naizgled jedino rješenje je bilo da netko od nas roditelja napravi plakat, ali to nisam htjela ni po cijenu da dobije lošiju ocjenu. Napisala sam pismo učiteljici da za dva dana plakat možemo napraviti jedino mi, a mi to ne želimo. Zamolila sam za odgodu uz obećanje da će B. donijeti plakat na prvi dan nastave kako bi ga mogla napraviti sama, uz nužnu pomoć. Tako je i bilo, a ocjenu je dobila onu koju je zaslužila neovisno o plakatu.
 |
|||
Odgovori s citatom