Često se noćno mokrenje povezuje s nekom traumom.. dijete piški po noći u krevet jer je istraumatizirano.. rijetki razmišljaju o onim klincima koji piškaju u krevet i zbog toga su traumatizirani.

Pliska, nikakvo veliko "vozanje po bolnicama" nije potrebno. Mi smo išli na Šalatu kod dr. Batinić. Matija je išao prvi put (jer nismo znali da može bez njega).. onda je u sljedećem (drugom i za sada posljednjem) posjetu bolnici obavio davanje nalaza za urinokulturu (ništa traumatično) i UZV (ništa traumatično).
Za urodinamiku je potrebno stavljanje katetera i to smo se muž i ja dogovorili da nećemo dozvoliti.
Znači Matija je bio kod dr. u bolnici ukupno dva puta.. sve ostalo sam išla ja (barem još 4-5 puta) s raznim statistikama njegovog mokrenja nakon raznih terapija.

Ne vidim ništa loše u uzimanju lijeka koji bi mu pomogao riješiti problem koji ga evidnetno muči. Ili koristiti alarm.. Liječiti kao i svaku drugu bolest.

Možda brdo djece piški u krevet do odrasle dobi - Matija njih ne zna.. zna da je JEDINI u grupi koji se nakon dnevnog spavanja u vrtiću budi mokar. Zna da je JEDINI doma koji piški u krevet.
Nije nepoznat slučaj da se problem ne riješi pubertetom niti u 9toj godini.. nije nepoznat slučaj 18.godišnjaka koji se zbog toga ubio....