Na koji način su nepouzdani ? Ne možeš im ostaviti djecu čak ni sat vremena dnevno da odeš npr. na trčanje s nekom frendicom ?lidać2 prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Na koji način su nepouzdani ? Ne možeš im ostaviti djecu čak ni sat vremena dnevno da odeš npr. na trčanje s nekom frendicom ?
lidac, sorry na direktnosti ali iz tvog zadnjeg posta se meni cini da ides linijom manjeg otpora... Njemu je super vani...ok, al ne mozes tako razmisljati jer TI si nesretna, i s njim i s njegovim izlascima i sama sa sobom. I dokle ces tako? Nesto moras mjenjat i definitivno moras prestat "kvocat". Ja ti cesto muza zamisljam kao malo dijete, i djetetu ako stalno nesto objasnjavas nadaleko i nasiroko ne slusa te nakon prve dvije recenice nego mu dosadujes. Tako je i s muzevima, kazes kratko i jasno sta zelis, sta ti smeta i pitaj sta on zeli od tebe. I nemoj razgovor zapocinjat onako dramaticno "moramo razgovarat, sjedni" nego mu jednostavno kazi, pobrini se da slusa sta govoris (znas kako djetetu moras doc u razinu ociju da te cuje) i reci; ne svida mi se to i to, tuzna/ljuta sam zbog toga, mozes li to drugacije? Trazi da ti kaze sto on zeli od tebe, kako da i ti pomognes da oboje budete zadovoljni. Probaj, nemas sta izgubit. Ali jaaako je bitan ton glasa, budi potpuno flegma, mirna, nemoj da vidi da si iznervirana, oni osjete te vibre (kao i djeca jel) i onda sasvim drukcije cuju sto im se govori. Jer mi zaista jesmo razliciti, mozak nam potpuno drukcije funkcionira. Zato je i tesko zivjet u braku bez komunikacije, jer nismo telepati koji mogu procitat misli onog drugog.
A,da se probaš naručiti kod psihologa i psihijatra.Reći to mužu,objasniti da si u krizi,nije te shvatio ozbiljno.Ako zapadneš dublje u depru,zapustiti ćeš sebe,kuću,djecu,sve će ti biti teško,a to te vodi samo u još veći glib.
Najtopliji savjet,pokušaj potražiti stručnu pomoć i to već sada.Zbog sebe,uvijek treba poći od sebe.
Ne bih se slozila sa Santanom. Naime, mislim da ti treba malo sna i odmora i razumijevanja od supruga, preuzimanja dijela brige i olaksavanja poslova u kuci. Da li si mozete priustiti nekoga tko bi vam pomogao malo oko djece i kucnih poslova (ako vec on nece).
Ovako kako je sada, mi je normalno da se osjecas ostavljenom i nezadovoljnom. Nisu to problemi koje rjesavaju psihijatri i psiholozi vec dvoje odraslih i odgovornih ljudi u zajednici. Zajednica ne znaci samo seks, drugs and rock and roll (oliti zabavu), vec i da obadvoje partnera potegnu kad je tesko. Djeca brzo rastu i biti ce ti sve lakse i lakse sto se poslova tice. No, ukoliko se tvoj suprug ne ukljuci koliko je potrebno, ostati ce ti gorak okus u ustima da nije bio uz tebe kada ti je bio potreban.
uh, teška tema lidać
mislim da je prvo i osnovno što bih ja na tvom mjestu učinila sriktala sebe
ne frizura, cipele i takvi bakarači
ne znam kolika su djeca, to je bitna stavka
ako su veća, nisu bebe,počela bih za početak s traženjem posla, nadam se da tu gdje živiš postoji neka šansa za to
nadalje, čim bi on bio kod kuće slobodan, ne bih gledala da provodimo vrijeme zajedno nego baš suprotno
imala bi nekog neodgodivog posla vani, baš bi morala nažalost ići i njemu prepustiti brigu oko djece
pa makar šetala gradom, bila dvi ure u gradkoj knjižnici ili sjedila u parku, nevažno
svakako bih se nastojala povezati s nekim novim ljudima, ne moraš trčati za novim prijateljima
ali recimo dok si s djecom u parku to je šansa za upoznati mame, osobe sličnih interesa, nekoga s kim imaš zajedničke teme
ako ništa, svi volimio brbljati o tome koliko djete spava noću i koju kašicu više voli
zatim, kad djeca odu spavati malo bih se posvetila i svom duhovnom segmentu
ima hrpa literature koja te može obogatiti iznutra, razvedriti, opustiti
djeca rastu, s vremenom nas manje trebaju, cicanje će prestati, sve je prolazno
nećeš ni ti vječno biti kući, umorna i zasićena same sebe
eto, probaj se osvježiti tim nekim novostima i sitnicama koje život znače i nikako ne misli da s tobom nešto nije u redu
nije s njim, jer se otac koji je odgovoran i suprug koji poštuje ženu ne ponaša tako
i s pravom zanovjetaš i cendraš
njemu očito to ništa ne znači, pa iz tog razloga prestani i okreni se sebi
kad sebe izgradiš, što je polagan i ne lak proces i njega ćeš manje trebati i doživljavati kao nekog za kim trebaš trčati
a kad on to shavti, mogao bi se malo i zamisliti, jer jaka žena zrači i zanimljiva je drugima
inače, nisam za nikakve flertove i ne mislim da je to nešto što će ti rješiti dugoročno probleme
ali sebe dignuti iz pepela moraš, sretno
potpisala bih Teta Etu.
Da,ali ako do supruga nije doprlo da se treba uključiti u svoju obitelj,možda posluša stručnu osobu.
Nadam se da je svima ovdje jasno da ići kod psihologa ili psihijatra ne znači da netko nije normalan.
Ne znači to niti tbl ni navikavanje,samo stručna pomoć i podrška,otvaranje puteva koje mi možda ne vidimo.
Jednako tako mislim da tu nema prostora za "ako već suprug neće".
On mora,to je njegova dužnost i obaveza,a pravo svake žene je da to traži i dobije.Osim u slučajevima teških ovisnosti....
mene je jako pomaknulo kad je jedna gospodja preuzela ciscenje kuce na sebe
moras se izvuci iz kuce, jesu djeca mala ali puknut ces do kraja pa djeca mogu bit mala koliko god zele ako puknes. imat ces puno duzi put da se pokrpas ako se ne pokrenes sto hitnije
sto se tice bake i djeda nebi u to ulazila jer u ovoj prici to nije bitno...
uglavnom nemogu djecu kod njih ostaviti...
otkako sam stavila ovu temu i procitala par vasih savjeta nebi vjerovali ali mi je malo lakse...malo cudno i neistinito ali je tako...
ni jednom ovaj vikend nisam plakala i cijelo vrijeme sam pokusavala a na kraju i uspjela biti dobre volje...
mm je isao u sub.navecer kod kolege na rockas a ja sam ga otpratila sa smjeskom a i poslala mu kasnije dvi tri lijepe poruke (inace saljem nozeve preko poruka)...nisam mu se nadala prije 2-3h a znate kada je dosao?...u pola 11h...bila sam presretna...
a jucer nakon dugo vremena smo proveli ok dan...
voljela bi da tako i potraje...
slazem se sa svima vama da bi zaista trebala proraditi na sebi iako uopce neznam kako da se pokrenem i otkuda da pocnem...
Mislim da si već počela
Polako, ima super savjeta... svaki dan po malo, po nešto... preskoči nešto od kućanskih poslova, naruči pizzu umjesto da kuhaš, curama pripremi nešto jednostavno i brzo... odspavaj popodne s curama, skupi malo vremena i odmori se. Ja sam inače mrzila ovakve savjete jer se kućanski poslovi samo nagomilaju / ne nestanu... ali malo odmora puno pomaže.
Nastavi ne komunicirati s mm "na noževe".
Odi bar pol sata u opuštenu šetnju. Malo po malo, dok dođeš sebi.
Krenuti psihologu ili psihijatru nije korak na koji se netko može u kratkom vremenu lako odlučiti, pogotovo ako živiš u malom mjestu, ni nemaš blizu stručnjaka... ali uvijek možeš možda s nekim telefonski popričati. Mene je to par puta stvarno spasilo, i trglo iz neprekidnog plača. Evo par savjesta za telefon:
Psihološko savjetovanje Tesa dostupno je na našem Telefonu za psihološku pomoć 01 4828 888 svakog radnog dana od 10 - 22h.
Centar za krizna stanja Klinike za psihijatriju na Rebru, tel. 01 / 2388-466. 0-24h
Stvarno su ok, lijepo te slušaju i sve super.
Pusa! Drži se
I što znači da trebaš raditi na sebi? Na čemu to?
Trebaš saznati di ti je muž i što radi. Ne radi se tu o tebi i tvom kvalitetnom vremenu, radi se o tome da si nesretna i nezadovoljna jer ti je muž ušao u drugi pubertet. Aktiviraj se malo, nađi nekog ko će bacit oko i saznati s čim se muž bavi.
Ne na sebi da bi ON bio zadovoljniji, nego da bi ONA bila zadovoljnija, kužiš?
Možeš ti nekoga uhoditi islijediti i svašta, ali ako taj netko sam ne otvori oči i uvidi kakvo blago ima u svome životu, džaba ti je sve...
Ja kažem da treba sebe zavoljeti i okrenuti se sebi, kao i ja, onda se vide rezultati.
Možeš ti i dalje nekoga napadati, optuživati pa čak i dokazati da te vara, ali dok se tom nekom ne uključi mozak od toga nema ništa, samo propali brak, bol i čemer...
A kad taj netko uvidi da uz sebe ima snažnu, neovisnu, stabilnu i samosvjesnu osobu, pa izgubiti će volju za eventualnim ako je i blo, šaranjem...
Jer pravu ženu već ima...i ne može joj ništa.
I kad shvati da joj ne moženišta, doći će doma kaomali, pokorni psić i sjesti pored njenih nogu...
Ne ide to tako. To je moje mišljenje a ona nek radi kako je volja.
hihihih.... wrong! muškarci i te kako kidaju od ovih snažnih, stabilnih, samosvjesnih....pogotovo ako sami nisu takvi.
ima i tu istine...sve je to dvosjekli mač...hihihih.... wrong! muškarci i te kako kidaju od ovih snažnih, stabilnih, samosvjesnih....pogotovo ako sami nisu takvi.
Ako nagaziš na kukavicu, sje#### će te i ovako i onako...samo da bi sebe uzdignuo...
samo pokretačica topic-a zna s kime ima posla
Ma da? Muškarci sigurno vole one koje se raspadaju na krivi pogled, koje ne mogu guzicu obrisati bez njega i koje su se izolirale od čitavog svije..dapače, njihov svijet je Mužhihihih.... wrong! muškarci i te kako kidaju od ovih snažnih, stabilnih, samosvjesnih....pogotovo ako sami nisu takvi.
Ovo je stvarno loš savjet.
A ovo mi se čini jako dobar pristup. Što više takvih epizoda to bolje. Uostalom, koji se muž ne bi požurio kući ženi koja ga isprati sa smješkom, a dok je vani mu napiše da ga voli i jedva čeka da dođe doma da zajedno kajjaznam, pogledaju film na TV i pojedu sir.mm je isao u sub.navecer kod kolege na rockas a ja sam ga otpratila sa smjeskom a i poslala mu kasnije dvi tri lijepe poruke (inace saljem nozeve preko poruka)...nisam mu se nadala prije 2-3h a znate kada je dosao?...u pola 11h...bila sam presretna...
(naravno, ne treba poslati 5 SMS-ova u dva sata izlaska. Dovoljan je jedan ili maksimalno dva.
Ponekad će mu biti u izlasku tako super da će ipak ostati vani, ali večinu vremena će se požuriti kući.
Meni se cini da si vec pocela, i da si na dobrom putu!
Nikad ne smiješ izgubiti ponos, dostojanstvo, nikad se nemoj raspadati pred njim, cmoljiti, moliti..Budi jaka, čvrsta, svoja. Moje mišljenje o muškarcima (svim, uključujući i moga) nije reprezentativno, oni su svi onakvi koliko im dozvoliš da budu. Nema tu veze radi li se o 20,30 i 50-godišnjaku, obrazovanom, neobrazovanom..svima njima treba žena sa stavom.
Ne znam jeli te tvoj muž vara to zna samo on. Ali to ti nebi trebala biti glavna briga. Ono što bi mene mučilo je vas dvoje na suprotnim stranama. Ti na jednoj, on na drugoj. Ti živiš jedan život, on drugi. Tvoje misli, tvoji sati, tvoje brige su usmjerene na djecu a njegove na šank i na dobru zahebanciju.
Ne znam što da ti savjetujem. Ja sam sa svojim prošla pakao (moj mali pakao, nekome to nebi bilo ništa zanrinjavajuće ali moj je mene takao tamo di me najviše bode) i na jedvite jade sam uspjela. Valjda jesam, ko će njima znati....
mislis da mi nije x puta proslo kroz glavu da ga pratim ali isto tako mi je proslo kroz glavu da se bojim toga sto bi mogla saznati...a isto tako kako da ga pratim ...unajmim dektetiva?..
prvo toliko ocajna nisam a drugo otkuda mi uopce novci za to?
nisam u ni jednom trenutku ni rekla da neznam gdje je i sta radi,uvijek mi kaze...na meni je da vjerujem ili ne...a sada sam u fazi 80%-20%...
a savjet da ne cmoljim pred njim i sl.to ocito moze savjetovat onaj tko cvrsto stoji na na nogama a ne meni koju rasplace svaka glupa sitnica a kamoli neka veca glupost...
i da istina je kukavica sam i razmazeno deriste koje je naucilo sve raditi sa njime u ovih 9godina i nemogu nista bez njega...da, kako je tako je...
ali svejedno je cijenim savjet u biti u jednu ruku si u potpunom pravu i govoris u svemu tome zivu ruznu istinu...
Posljednje uređivanje od lidać2 : 20.02.2012. at 16:43
oprosti ako sam te povrijedila ili uvrijedila, to mi uopće nije namjera. Ti ne možeš protiv sebe i svoje naravi ali pokušaj razmisliti o tome što bi bilo najbolje, odnosno kako se postaviti jer ti svog muža najbolje poznaješ. Ajde, nisam ni ja daleko od tebe, i ja sam prisiljena biti ovisna o mužu u puno stvari. Ali onih praktičnih, sebe, svoje dostojanstvo i svoj ponos nedam nikome, ni njemu ni djeci.
O, kako te razumijem...majke mi, kao da ovo pisem ja prije koju godinu... Al ne valja ti to, nazalost, to shvatis tek kad se uspijes odljepit od njega i stavit sebe na prvo mjesto. Naravno da ti on mora bit bitan, naravno da neces pod cijenu svog braka bit sebicna k***a koja se sad odjednom emancipirala. Al moras bit zena! Ne supruga! Zena! Al ne onakva kakvu Zuzi Jelinek preporuca, znas ona uvijek nasminkana, dotjerana i s osmjehom na licu 24/7 svom muzu spremna udovoljit u svakom prohtjevu. Budi onakva kakva jesi! Kakvom ti sebe vidis? Onako kad se duboko pogledas? Smatras li sebe slabom? Cendravicom? Osobom koja nije u stanju rijesit svoje probleme? Mislim da ne, da ipak znas da si jaka osoba samo si malo previse konaca prepustila njemu. A sad je vrijeme da ih uzmes natrag u svoje ruke i krenes u borbu sa zivotom. Sama, njega kao da ni nema. Tako si zamisli. Sta bi bilo da ga nema. Nista! Ti bi odgajala svoju djecu najbolje sto znas i zivjela svoj zivot. E tako se postavi! Zivi svoj zivot, onako kako ti zelis, a on nek zasluzi da bude dio toga. Jer upravo on to radi tebi, on zivi a ti umires... To je taj klik koji se dogodi u muskoj glavi, kad oni vide da mi mozemo bez njih onda oni ne mogu bez nas...
Pa u principu ne kažem ja da je to isključivo dobro, kod mene pali..
Svi smo mi različiti, neka iskuša više pristupa pa će vidjeti koji upali...
Meni se čini da je ona trenutno dosta "u komi" - više puta je napisala da samo plače, da ne zna otkud da krene... mislim da smo joj neke od nas (barem ja) pisale kako da za početak "stane na noge" i dođe malo k sebi.
Tek onda će moći odlučiti na koji od predloženih načina će "okrenuti ploču" prema svom mužu, hoće li i kako "raditi na sebi...".
Ona je u komi zato što je emotivnija osoba i zato što je ovo previše pgoodilo. I naravno, zato što joj se život, kao većini kućanica, sveo na djecu, kuhanje i čišćenje. Treba se trgnuti ali treba i saznati o čemu se tu radi. Jer dok ona plače muž joj pleše po stolovima i uživa ko prasčina. Onda dođe kući i uživa u skuhanom ručku/večeri, opranoj i poslaganoj robi, zavali se vjerojatno na kauč i gleda TV. Ja sam uvijek za akciju, od kukanja nikad ništa. Treba prvo viditi na čemu je, kad je muž u pitanju. Ima li drugu, s čim se bavi, s kim se druži.. Pa onda viditi što će, oće ići kakav razgovor ili nešto drugo..Ja bi tako ali kao što Mayato kaže, svi smo mi različiti i ne pali sve kod svakoga
Mislim da ti Trina dobro govori.
Trebas saznati da li te stvarno vara ili ne.
Zašto je bitno dali ju vara ili ne? U oba slučaja, ona je nesretna zbog njegovog trenutnog načina života, zar ne?
tako je
osim toga mora biti načisto, što će ako sazna?
ja mislim da je manji problem da li je riječ o prevari, iako naravno nije nebitno
ali nisam dobila dojam da bi lidać poduzela drastične korake i da je riječ o tome
i mislim da se sigurno treba srediti, uz to što se on podhitno treba srediti
i sama je rekla da ne može ništa bez njega, da nema prijateljica, ne radi ništa samostalno, ne bavi se nekim svojim potrebama
ako sam krivo razumjela, ispričavam se
Ja isto mislim da nema gore nego kad se žena zabije u kuću i nema svoj život. S vremenom postane depresivno.
Znam kućanice koje imaju svoje frendice, odlaze u teretanu, kino, muzeje, kazališta. Čini mi se da su zadovoljne.
Ja također mislim da moraš poraditi na sebi. Prvo na sebi pa onda krenuti dalje. Nitko ne bi volio doći kući nekom vječito namrgođenom.
Ne opravdavam njega. Trebao bi malo popustiti. Ali ako sam ne zna, netjeraj ga. Dogovorite se kad će izaći on a kada ti. I ti imaš pravo na to.
Uostalom, izlasci nisu besplatni. To košta. Znam da je teško, ali moraš, moraš se trgnuti ili će postati sve gore.
Da,ovdje je gotovo nebitno varali ju muž ili ne.Možda smo sve bile varane ili varale(nije se otkrilo),ali život ostalog dijela obitelji nije trpio,u takvim situacijama trpi samo onaj tko vara,ako je iole normalna osoba.Imam prijeteljicu kojoj su bračne avanture pomogle da ostane u braku,jer ju je to grijalo,a ljubav s mužem je nestala...imama prijateljicu koju je muž tukao 3 dn i držao ju zatvorenu u kuću,ima sudsku zabranu pristpa 6mj,a ona to krši i živi s njim.Važno,obje su financijski samostalne,neovisne....život je nepredvidiv,kao i svi mi ponekad.Povremeno treba donositi odluke,pa bile one i krive,ali tada mora postojati famozni plan B.Radno se osposobiti i dalje stojim iza toga,to je 1 korak.Dodatna edukacija s upisom u radnu knjižicu, koja je obično u popodnevnim satima,a muž u to vrijeme čuva djecu.Teško je ali ako se odlučiš za nešto i kreneš to je tvoj novi život,novi ljudi,nova saznanja...i samopouzdanje,tada ćeš voljeti sebe i sve oko sebe,zračiti,a tvoj muž će se prilagoditi tebi.Sretno
varanje nebitno!!!!, pa baš se ne bi složila s tim mišljenjem..mozda ...ali kako za koga ...zar brak i općenito kvalitetan odnos( nemora nužno biti brak) se ne temelji na prvenstveno velikoj iskrenosti i međusobnom poštovanju..ako toga nema razlog za ostanak u braku nisu svakako djeca, moja kuma je tako ostala tako sama, vjerovala je da ce se on s godinama promjeniti i da nece varati da ce postati bolji kad bude stariji i to sve je samo zbog djece, a na kraju s godinama su djeca odrasla, idu svojim putem, on je otišao s drugom 15 godina mlađom(tj. petom, šestom ženskom) a ona ostala u godinama sama....
moja jedna iskusna prijateljica je rekla:" zapamti muškarci se ne vežu za djecu i dom nego za žene..." zato onaj koji izbiva puno od kuce nema tu srece....
Pitala bi ja pojedinke bi li im bilo nebitno vara li ih muž ili ne. Ja koji put imam osjećaj da ovdje pišu vanzemaljci a ne ljudi od krvi i mesa
Ne mislim da varanje nije bitno, naravno da je. Ali za njega u ovom slucaju dokaza nema, lidac samo sumnja, na temelju muzevih izlazaka i niceg drugog.
Ja sam svoj stav o varanju iznijela puno ranije,ne bih preko toga mogla prijeći,možda bih i ostala u tom braku ,ako bih ja uopće odlućivala o tome,ali povjerenje bi bilo trajno narušeno i više takav odnos ne bi smatrala bračnom zajednicom nego cimerstvom,i emocionalno bih se ogradila od takvog partnera jer mogao bi me povrijediti samo jednom.Ali to je samo moj stav,mnogi se izvuku iz krize,ali ja nisam ta, od onih koje će veličati oprost,na žalost.
Pa sama je rekla da joj se čini kako se možda njezin muž izmiče iz ružne atmosfere u kući... S te strane je varanje nebitno, tj. može se (teoretski) dogoditi bilo kome od nas da svojim postupcima izguramo muža iz kuće, pa tako nehotice stvorimo priliku i za varanje.
Gdje je rješenje? Uvijek u komunikaciji... A kako početi? Od sebe, to je već rečeno.
Da ne mislite da pametujem bezveze, nisam nikakva iznimka. Prošli smo i mi krize nekoliko puta, jednu baš gadnu (kad su djeca mala i iscrpljuju nas, razina tolerancije pada, pa obično muški kidnu van, a žene dobiju rogove. Najčešće će se stvari pogoršati ako se tu ne stane na loptu i ne krene razgovarati... Eh, sad, i ja sam se nagutala g*vana kad sam se zaletjela i mužu natakarila na vrat stvari za koje nije bio kriv... (svjesno sam ga gurala od djece, preuzimala sve na svoja leđa i pravila se žrtvom bez potrebe, nitko to od mene nije tražio i moji postupci su mužu bili neprihvatljivi). Uspjeli smo sve to očistiti, ali nije bilo ni lako ni ugodno. Morali smo naći način kako dalje, a da bude ok svima. Žrtvovanje je tu najlošija stvar koju možemo napraviti.
Nema tu savjeta, svatko od nas najbolje poznaje sebe i svog muža. Jedino bih rekla da ne treba čekati da se situacija pogorša. Treba naći način da svima bude bolje. Razgovarati, otvoreno... Svatko neka kaže što ga muči i zbog čega mu je teško. Tek tada možete polako mijenjati ono što treba. Trebalo bi se kloniti optuživanja, ali nije uvijek lako. I pomoć izvana dobro dođe (ja sam imala tete čistilice u to vrijeme, nisam bila presretna, ali bilo je neophodno da još netko podmetne leđa jer inače smo imali nula vremena za sebe i muža/ženu).
Lidać, sretno... počela si na vrijeme, sve ovo je normalno i imaš još puno prilike stvari dovesti u normalu. Brak je uvijek takav - ima uspone i padove. Želim ti da ovo teško razdoblje završi čim prije i da zaboravite na njega.
Bubilo, znam ja što su mala djeca, ali kako je tebi normalno da se stigneš otuširati i da ne smrdiš, tako se meni podrazumijeva i da operem kosu. To mi spada pod osobnu higijenu.
Ako bedinam bolesnu djecu, onda mogu biti i pobljucana i raščupana,
no u normalnim uvjetima uvijek mogu pronaći pet minuta za to.
I da, vidi se da je masna i kada je u repu.
Nemoj se ljutiti, to je uvijek samo moje mišljenje.
Neću više oftopičariti...
još nikad nisam vidio da se netko toliko hvali s pranjem kose.Bubilo, znam ja što su mala djeca, ali kako je tebi normalno da se stigneš otuširati i da ne smrdiš, tako se meni podrazumijeva i da operem kosu. To mi spada pod osobnu higijenu.
Ako bedinam bolesnu djecu, onda mogu biti i pobljucana i raščupana,
no u normalnim uvjetima uvijek mogu pronaći pet minuta za to.
I da, vidi se da je masna i kada je u repu.
Nemoj se ljutiti, to je uvijek samo moje mišljenje.
Neću više oftopičariti...
lidać2, ti se i depiliraš?vau!
Neka, tako mi i treba kada pametujem...
ne mislim da varanje nije nebitno. naravno da je.
no isto tako varanje je posljedica, ne uzrok.
djaba saznanje o posljedici ako ne znas uzrok. tada ne mozes ni eliminirati posljedicu, niti ju rijesiti.
ona je nesretna i nezadovoljna. prvo treba to rijesiti, a onda dalje.
takodjer kao jaca osoba lakse ce se nositi sa mozebit prevarom.
to je moje misljenje. ne smatram se vanzemaljcem
ja stvarno ne znam čemu čuđenje kako imamo različita mišljenja.
netko je u stanju oprostiti varanje, netko nije- i šta sad? svi smo mi različiti i različito reagiramo.
a što se ostalog tiče u potpunosti se slažem sa koksy i peterlin. treba prvo sebi u glavi posložiti neke kockice i krenuti od toga, pa razgovarati s mužom.
lako je prevariti nekoga, a i ta prevara to je samo traženje pažnje na drugom mjestu...
ali lidač, po tvojim postovima meni se čini da on ima još osjećaja za tebe, rekla si da te zeza, baca jastuke iz zezancije, meni se to ne čini kao ponašanje nekoga kome je brak pred raspadom...
mislim da ti trebaš sebe dovest u red i popričati mirno s njim i pokušat mu objasnit da si i ti prezasićena da ti treba odmor da ćeš puknut, jer da se dolaskom bebe i tvoj život promjenio isto koliko i njegov
Posljednje uređivanje od astral : 21.02.2012. at 12:57
slazem se, a ovo zelim posebno naglasiti.
meni se cini da vama nedostaju iste stvari: opustena i vesela atmosfera (obiteljska, kod kuce, ne u nekoj birtiji
Posljednje uređivanje od leonisa : 21.02.2012. at 13:13
Bitno jeste ali nije isto jeli to sex na jednu noć ili veza .Iskreno sex na jednu veče bi me manje pogodila nego da znam da muz zeli neku drugu zenu (ne pozeli trenutačno nego bas zeli).radim u kolektivu sa 120 muskaraca i znam da je bar 50% ako ne i vise njih prevarilo zenu na noć i te zene za to nikad neće saznati kao sto ni ja ne bih ,ali već ako se varanje nazove vezom je nesto drugo
Ja isto mislim da je sad, u ovom trenu, varanje nebitno. Mislim da bi lidac napravila vise stete nego koristi kad bi sad krenula kopat sta je muz radio svih ovih veceri kad je bio vani. Govorim to iz osobnog iskustva, ja sam danima smisljala manipulativne fore kako iz muza izvuc jel me vara. I sto sam vise smisljala to sam se dublje zakopavala u ocaj, postala sam opsjednuta s tim, sumnjala sam na svaku poruku koja bi mu stigla. Zato samo to jednostavno pustila, okrenula sam se prema sebi, ne prema njemu. Kao sto rekoh vec, ako me varao to ide na njegovu dusu. Ako ja saznam snosit ce posljedice. Ali nemam namjeru opet bit u onom stanju, u kojem je sad lidac, da mi na pamet padaju privatni detektivi. Jer da, imala sam ja i takve i jos lude ideje. Odlucila sam mu vjerovat, koliko god to bilo tesko, a bilo je iznimno tesko jer mu nisam vjerovala ni rijec. Odlucila sam, a vec sam to i napisala, biti JA, najbolja majka i zena, al bez glume, ne na silu, i ako on to zeli upropastit zbog sexa s tamo nekom, njegov problem, zna sta ce izgubit a ja cu iz cijele price izac dignute glave.
Mislim da bi meni pet puta lakše sjela prevara (ne varanje) nego činjenica da od braka i obitelji želimo i očekujemo različite stvari.
Ovim naravno ne želim reći da bi prevaru dočekala sa smiješkom.
Posljednje uređivanje od trampolina : 21.02.2012. at 11:59
Osijećam se i ja prozvanom,napominjem,navela sam pretpostavku da ne saznamo,a ladić ne zna.Zna samo da joj muž izbiva iz kuće i tome želi stati na kraj.A,na žalost saznala ona ili ne ili bilo tko od nas,ako je partner odlučio otići,to će i napraviti,još treba postojati i pretpostavka da ga/ju taj s kim je u vezi želi za trajnu vezu ili brak,mnogi se tu povuku,ali to nema veze sa situacijom ladić.
Meni tu ne štima neovisno o njegovim izlascima, samo što je to nešto bilo okidač za njegove izlaske a za nju depra ili što već.
čovjek je rekao da nije prevario. Ajmo mu zasad vjerovat. Pokušat razgovarat o tim izlascima, malo reducirat pogotovo ako vas financijiski oštečuje.
Učiniti da se čovjek kod kuće osjeća ugodno. Učiniti da je žena zadovoljna, da pronađe zanimaciju van kuće a mužu ostavi dijete svaki treći dan na sat vremena. Možda bi se stvari pomaknule. A ne odmah špijunaže, kuknjava i dernjava. Ako je i bila prevara, možda da to ipak doznaš kasnije. Da se prvo potrudiš, pa da vidiš hoće li imati odjeka. Ako mu je stalo, hoće.
A uzrok je dignut ku, tri pive više, dobra atmosfera i mlado, slobodno društvo.
A ja mislim da je uzrok baš ono što si (čini mi se) ti napisala - muž na jednoj, žena na drugoj strani. Nakon toga dođu pive i ostatak.
Posljednje uređivanje od trampolina : 21.02.2012. at 12:52
Pa kaj imamo posla s napaljenim pubertetlijama ovdje?
Moj prvi bi dobio kantu hladne vode na glavu, pa nek se hladi
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom