ma ja inače ne volim kad se napada neistomišljenikemayato prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
ma ja inače ne volim kad se napada neistomišljenike
Iskreno, mislim da je najlakše shvatiti što želiš.
Pretpostavljam da želiš biti sretna.
Što te čini nesretnom?
Stavi na papir.
žao mi je zbog tog iskustva. razgovor s psihologom bi trebao biti drugačiji.
no, ja te ne želim nagovarati, samo sam spomenula svoje ok iskustvo s takvim razgovorom.
ja ne znam više što bih rekla, želim ti snagu i sreću da nađeš nešto "što će djelovati".
Već sam na pol puta da shvatim, nemaš pojma koliko si me sad digla, skroz su me dotukle...
cesto nismo u mogucnosti sagledati cijelu sliku jer smo puni emocija, pa samim time ne znamo sami sebi niti postaviti prava pitanja. strucne osobe (ma mozda ni ne trebaju biti strucne, no trece osobe koje nisu emocionalno upletene lisene su te otegotne okolnosti (koja u tom trenu upravo to i je)) znaju postaviti prava pitanja i usmjeriti tvoje razmisljanje, preispitivanje, promisljanje u smijeru koji ce poluciti rezultate. otvore ti novi spektar, drukciji pogled, daju ideju...itd.
Slažem se s leonisom, a mayato tebe definitivno nisam napala, nego sam branila struku koju si nepravedno blatila.
meni je ovaj dio bio najteži
vidiš kako smo svi različiti?
leonisa, slažem se s tobom u vezi sa stručnom pomoći, ali opet nismo svi za to
uostalom, meni bi to bila zadnja opcije, ali ponavljam , meni!
astral pa je, nije prva. koliko sam shvatila lidac je nekoliko opcija vec "ispucala". i dalje je u slijepoj ulici.
i ne zna kud i kamo.
i svi mi prvo isprobamo razgovarat sami sa sobom, pa s partnerom, pa s prijateljima, poznanicima, nepoznanicima/forumom, guglamo, citamo, pa kad nista od toga ne poluci rezultatom, idemo dalje.
Kad pogledaš u svakom trenutku života čovjek zna ili što želi, ili što ne želi.
Sasvim je svejedno, može se početi i od dijela kojeg ne želiš.
Lidać2 "poznajem" samo iz postova, a mogu nabrojiti par stvari za koje sam sigurna:
1.) ne želi biti nesretna
2.) ne želi da muž hoda okolo
3.) želi da muž provodi vrijeme s njima kao obitelj
4.) želi da je muž otvoreniji za razgovor i diskusiju
...
Definitivno nije da ništa ne zna. Ovih 5 stavaka je dovoljno za krenuti.
Ako ništa drugo iskreno ih priznati mužu, na to će ipak morati imati neki odgovor.
Mislim da malo pretjeruješ.
Ako smo te "dotukle" time što nam se nije svidjela tvoja generalizacija psihologa, onda stvarno ne znam kako više pisati, jer uvijek se netko može naći dotučen mojim riječima.
od svega navedenog mogu ti dati odg. na sve 4 stavke
muz to sve zna im misli da pretjerujem...tocnije on misli kako ja njemu nemogu odlucivati sto ce on raditi...
jer tako ispada mojim kmentarima o izlascima i sl. jer on u svemu tome nevidi nista lose...
Posljednje uređivanje od lidać2 : 23.02.2012. at 14:49
povlačim se drage moje...
Ne pada mi na pamet više reći moje mišljenje jer je evidentno da tu nema slobode govora bez napadanja.
Moje je mišljenje moje, uvrijedila nisam nikoga, a tko se hoće prepucavati preko leđa jedne momentalno nesretne duše samo nek izvoli - sa strukom ili bez...ja vas pozdravljam.
ovo je MOJ topic i ne zelim da odes...tvoji komentari su mi dragi i volim ih citati...
Težak trenutak, ali opet si ti na potezu.
Imaš opet više opcija:
1.) Onda nemoj "odlučivati" o izlascima, ali možeš "odlučiti" da ćeš mu prepusti dio brige u kući, pa kad malo pomalo, mic po mic, preuzme dio brige u kući i za izlaske ne bude toliko vremena. Kvaka je da tu ipak moraš mijenjati sebe i svoj stav "mama zna najbolje".
2.) Možeš proglasiti ili - ili. Ja u tome vidim loše i možeš birati. (Tu soluciju ja ne bih.)
3.) A možeš i potražiti pomoč i opisati u kakvoj si situaciji i dobiti savjet kako mijenjati sebe i muža.
ma dajte, pa nismo djeca!!
svatko ima pravo reći što misli, valjda??
slažem se sa anemon--- mislim da ti trebaš zauzeti čvrst stav i popričati sa njim
koliko god bih ti voljela pomoći, ne mogu jer ja ne poznajem tvog muža i na šta on reagira
znam samo da kad osjeti u tvom glasu da nema više zajebancije da će onda skužit
da se i ja ubacim u raspravu malo
kažeš: "tocnije on misli kako ja njemu nemogu odlucivati sto ce on raditi..."
to je sasvim očekivana reakcija...nitko odrastao (po godinama) ne voli, ne želi da mu drugi (ni partner) govori kada i što treba raditi... ne bi ni ti, ni ja
kvaka je u onome što je rekla Sanja, vi se morate početi ponašati kao zajednički tim, a ne suprotan tabor...ovdje svi nabildavaju tebe..ali činjenica je da ti, kada dodješ mužu sa svojim stavom, svojim argumentima, svojim viđenjem kako budućnost treba izgledati...moraš čuti i njegovu stranu, gdje on stoji po svakoj od tih točaka...reci mu "želim da bude bolje, pomozi mi da nam bude bolje", jer formulacija "ti sad ovo a ja ću ovo" zvuči kao "ja sam pametnija, ti ne znaš, ja ću ti objasnit", a reakcija na to je uvijek obrana...i ode konstruktivan razgovor kvragu...
Na koje opcije misliš; na razgovor, ljutnju, šutnju?
Mislim da ona ima još puno karata za odigrati, ali ne želi, ili na to nije spremna.
1. Ne želi raditi na sebi, da bi bila zadovoljnija, jer nema vremena-nije taj tip.
2. Ne želi se rasteretiti brige oko djece i kućanstva jer ona to radi bolje i brže.
3. Ne želi se financijski osamostaliti, zbog djece.
4. Ne može se odseliti od svojih roditelja (iako sa njima ima traumatičan odnos od djetinjstva) jer žive od jedne plaće i ne mogu si to priuštiti (vrati se na točku 3)
5. Ne želi pomoć psihologa-bračnog terapeuta, jer nema povjerenja u njih.
Možda sam skroz u krivu, ali to sam ja shvatila u ovih 8 stranica.
Ako ti je brak u krizi, a njezin to očito je, moraš biti spreman na neke konkretnije poteze, promjene i kompromise, ne možeš za sve nalaziti izgovore.
razgovor sama sa sobom (ne ide jer se uvijek vrati na ne znam ili bi al ne bi), s njim (zapravo ni nije razgovor jer on odbija komunicirati, a s druge strane ona drzi monologe sa ne trebas to ovako trebas onako. pozitivno je sto je uspjela reci kako se osjeca i sta (ne)zeli, no opet je pitanje nacina na koji je to ucinila, jel ko ravnopravni partner ili kao "mama" sa ne mozes, ne smijes...), privremena promjena ponasanja (scena di ne pokazuje svoje neraspolozenje, a on joj se priblizava- neocekivan dolazak doma ranije da bi proveli vrijeme skupa, no to stanje je privremeno jer ne moze bez prigovaranja)...
ljutnja, sutnja, durenje, prigovaranje ne smatram kao opcijom osim opcijom unazad...
no napravila si dobar rezime. i bas zato sto sama kaze da bi al ne bi, no svjesna je da ovako vise ne moze, ne znam sta drugo reci osim pomoc trece osobe jer je ocito da se sama nece trgnut da je prepasivna i previse je upala u stanje u kojem je.
moje misljenje.
plus sto bi dodala uz spremnost na konkretne poteze i kompromis.
Svakako je pozitivno da otvoreno kažeš kako se osjećaš.
No to je samo početak, on to još očito nije ozbiljno shvatio.
Možda i bude, možda se sve sredi samo od sebe i završi dobro,
ali možda i ne.
Pitanje je da li je ona spremna na taj rizik.
Htjela sam samo skinuti kapu anemoni na njezinom angažmanu ovdje,
svaka čast, puno truda i puno dobrih postova.
Posljednje uređivanje od piplica : 23.02.2012. at 15:54
Bravo za Anemonu, a i ti si, Piplice, dobro, promišljeno rezimirala.
uf, cure, polako, di ste zapele?
zašto tako agresivno?
ove postove bi i ja shvatila kao napad a ne pomoć
ne možemo očekivat da će lidać2 reagirat nakon nekoliko postova, sjest s mužem, porazgovarat i da će sutra napisat bravo cure, hvala na pomoći, spasile ste mi brak!
njoj treba naša podrška a ne pametovanje
lako je govorit tj tipkat ovako sa kauča i zaključit : mi smo ti dale odgovore ali ti nećeš da slušaš! pa nije sve tako, crno-bijelo, puno je tu nijansi
znam, jer sam bila u toj situaciji
Pa ja cijelo popodne mislim isto što i piplica, i baš sam htjela pitati lidać - i što sad?
Astral, mislim da nitko nije zapeo, i da nije agresivan... i kako dati podršku - za što, nije još ništa rekla - eto to ću, pa da ju podržavamo. Mislim da smo joj svi ponudili neku pomoć - dali joj savjete koje nam se čine da bi bilo ok. Ali i meni se čini da je onako kako je sumirala piplica. I što sad?
Je l imamo mi još savjeta za dati?
Nekako i dalje mislim da joj treba mir i odmak od topica - puno smo joj rekle, neka sada razmisli o svemu.
Ne znam. Lidać, što sad?
I da, kažem i ja bravo za anemonu, i meni je pomogla
ok, može biti da sam ja malo zabrijala
ma lidać oprosti ali ovo je hrpa predrasuda ili si ti toliko nezadovoljna sama sa sobom pa ni ne misliš da bi se netko prema tebi mogao lijepo ponašati?!
ja ti stvrano želim svu sreću i nije mi cilj da te uvrijedim
međutim, ne vidim tvoju reakciju, osim što i dalje sažaljevaš sama sebe a to nije put koji će ti donijeti dobro
više neću sudjelovati na ovoj temi da ne bi nekoga uvrijedila, u svakom slučaju sve najbolje...
Cesto se konkretni savjeti, pogotovo oni koji zapravo mozebitno vode do rjesenja bilo kojeg problema, shvacaju kao napad.
lidac je trazila savjet i dobila ih je preko nekoliko, evo i osma stranica topica je ziva. I stvarno je svasta napisano, od konkretnih prijedloga, tipa nove frizure i setnje oko kvarta, do malo apstraktnijih, ali i jednako dobrih. Naravno da ne mora napraviti nista od navedenog, ali vjerojatno bi joj bilo bolje da proba barem nesto.
Stvarno su rijetke, vrlo vrlo vrlo rijetke situacije iz kojih se ne moze van. Sve se, prije ili kasnije, moze raspetljati i presloziti, samo sto je potreban trud, a prije svega toga i zelja za promjenom. Sam izlaz moze biti dobar, kao sto je rekla piplica, ali i ne mora. No i to takozvano lose je vjerojatno bolje od onoga sto je promjenu izazvalo.
Drugi par kobasica je situacija u kojoj se, zapravo, savjet uopce ne trazi. To je valjda ono kad napises: evo jadna sam i bijedna, neznam sto bih, imam 10 kila viska, prljav mi je prozor i pokvario mi se auto i to me jako muci, no nemojte mi reci da skinem kile, operem prozor i popravim auto jer ja to ne bih. Recite mi da i vi imate 10 kila viska, da su vam prozori prljavi i auti u kvaru pa cemo svi skupa kukati nad kolektivnom sudbinom i biti ok do... sljedece prilike.
Drago mi je ako sam stvarno nekome pomogla.
Tema je otišla dalje, a nisam se stigla nadovezati na ovo.
Kada se krene kod psihijatra ili psihologa, osoba mora krenuti svojom voljom i željeti da joj se pomogne.
Da i danas dođeš kod najboljeg stručnjaka i razgovor teče ovako:
on ti ne može apsolutno ništa, nego stvarno prepisati tablete, ako si u tako lošem stanju.on -muci li te sto
ja-ne
on-pa zasto si ovdje
ja-neznam
Razgovor treba ići:
Muči li te što?
Da muči i onda razvezeš o svojem problemu.
Ni jedan stručnjak te vrste nema staklenu kuglu i ne može čitati misli, osoba jednostavno mora biti spremna na suradnju kad je već potražila pomoč, inače ništa.
To bih usporedila s "prisilnim" odvikavanjem od alkohola ili droge, ako je osoba došla prisiljena i ne želi da joj se pomogne, teško da će biti rezultata.
veliki X, bez uvrede ali i nakon 8 stranica meni ovo izgleda kao da ne želiš pomoć, ne znam što bi drugo rekla.
Sretno ti bilo!
dobro, vidim da ste svi zaključili da lidać2 zapravo ne želi pomoć, nego se samo jada
možda i je tako
volila bi vidit što ona kaže na sve ovo?
želiš li pomoć ili ne?
ne mislim da ne zeli pomoc, samo ima poteskoca sa prihvacanjem i pokretanjem. sto je, opet, ocekivano.
njoj se treba dogoditi onaj klik u glavi, ne moze ga nitko od nas uciniti umjesto nje.
točno tako i ja mislim, da želi pomoć ali ne zna kako se pokrenuti
Psihologa i psihijatra smo ponudili na 1.str,2.dan otvaranja teme,ali nije prihvaćeno.To je možda kraći put samopomoći jer biraš ju sama,ali to ne želiš,ok.Teži put,napravi za sebe sama što smatraš da će ti odgovarati,ali to zaista napravi jer ova situacija odvesti će te u depru,a tada ćeš tek izgubiti konrolu nad svim.Puno nas se dizalo iz depre,ja 1.ali sama,danas da to prolazim potražila bih stručnu pomoć. Mislim kako bih probleme riješila ranije i trajno,ovako uvijek jedan dio nezadovoljstva ostane negdje čučati.Kod mene se radilo o poslu...Isto kao što se ti ulažeš u djecu,brak,a nisi adekvatno nagrađena za to (nazovimo to tako),ja sam imala s poslom.puno truda,rada,živaca,za tuđi san.Onda sam se zapravo ja probudila iz svog.Puno mi je pomogao kontakt s prirodom.Tada još nisam imala dijete,danas bih vjerojatno okrenila djetetu,ali si zbog djeteta ne bih ni mogla dopustiti depru.Koliko blizu depre si,one kada si zapušten,pa ti je i kuća zapuštena...to samo ti znaš.Depra radja lijenost,a ti pomoću urednosti nastojiš sebi i okolini dokazati da je sve u redu,i to je ok,po meni ne zabrinjavajuće,zabrinjavajuće će biti ako više ne budeš imala volje za to.Trgni se,nadji smisao. Djeca trebaju sretnu mamu,i oca koji je također stup njihova razvoja,to predoči svom mužu.On je muž i otac.Isto tako,ako te ne shvaća ozbiljno tu je dobrodošao razgovor s psihijatrom/psihologo kao 3.licem koje će ga možda prizemljiti.Sve ovisi koliki je tvoj problem .U situaciji kao što je tvoja, pozvali bi i njega na razgovor.
Draga lidać, želim ti sve najbolje. Jako mi je žao kad pročitam da se netko od cura tako loše osjeća. Nisam još sve iščitala, ali u ovih nekoliko prvih postova, upravo su mi se postovi Bubilo Bubich, a i anamix s početka učinili realnim, staloženim... pa potpisujem ovo:
Sjećam se MM iz vremena dok sam bila trudna. Bila sam stalno kod kuće i valjda su me hormoni pucali, stalno sam nešto prigovarala. Ono, on na vrata, a ja udri. Pa kad je neraspoložen, što ne valja? dok mi nije rekao da se toliko veseli doći kući, meni, a onda mu se smrkne kad me vidi ljutu pa pomisli da bi bilo bolje da nije došao. To me se baš dojmilo.Ne znam ima li drugu ili ne, ali ovo što si napisala mi se čini da se njemu jednostavno ponudilo nešto što dugo nije imao – opuštenost, zabava s dečkima. Doma s malom djecom toga malo ima
Zato mislim da bi prvenstveno ti trebala doći k sebi, pa mu polako objasniti da ti (pretpostavljam) ne smeta što izlazi, ali da bi voljela da to čini rjeđe. I da nađete zajedno vremena za sebe. A ti ćeš doma pokušati promijeniti „to i to“ što bi on htio da je drugačije...
Mislim da te ne bi gađao jastucima već loncima da mu nije stalo. I ne bi ti pokazivao nikakvu sliku što rade vani – bilo bi ga briga. Polako, pričajte samo... Znam, rekla si da već jeste, ali bez pomaka - jesi probala da to ne zvuči kao kvocanje? Imaju li ti drugi kolege s posla obitelj?
Postavi se „tražim i očekujem to“, a „nudim to“.
Želim ti sve naj, a najviše da se što prije umiriš.
Naravno, i sada ima dana, i prečesto kada sam smrknuta, ljuta, prigovaram, kvocam, nekada toliko pretjeram da sam primjetila da dijete ponavlja te prigovore za mnom, a smatram da to nije lijepo jer ne bih htjela da odrasta u neku malu lajavicu koja će omalovažavati tatu.
Poput tebe sam uglavnom sama kod kuće s malom koja mi sa svojim dvoipogodišnjim forama ispili mozak i stvarno mi treba pola sata biti sama sa sobom, ili da obavi barem mali dijelić posla da se ne osjećam kao je.eni stroj koji samo kupi, sprema, pere, igra se... no, stvar je jedino u tome da mu treba reći. Ovom mom treba reći jer u većini slučajeva sam neće. I dobar je čovjek, stvarno je nježna i blaga osoba, sjajno je društvo, ali neće raditi kod kuće. Ok, spremit će on za sobom, ne ostavlja čarape i te fore, uredan je..., ali ako mu neću reći - operi suđe večeras, molim te on će od 7 dana u tjednu oprati suđe možda jedan dan. Jedino što će svaku večer i popodne pokupiti igračke, a i to polovično i to je sav njegov posao u kući (ok, plaća račune i povremeno iznese smeće, ali buduće da mi sve živo odvajamo, smeće nosimo jednom u tri tjedna pa si ti misli).
MM je stalno u nekim svojim filmovima i ja ga puštam. Evo, već noćima lemi nekakvu pedalu, ne može doći do rješenja, neispavan je, ljut je na posao (zalomilo se par subota na što nije naviknuo), a meni ide na živce jer gubi vrijeme i ne kuži prioritete. A onda opet pustim jer znam da mu to treba. Naravno, to nije ni približan problem onome kakvog ti imaš, ali sam ti samo htjela reći da ima i onih koji su kod kuće, pa opet nisu kod kuće.
No, treba im reći. Staloženo, mirno. Govoriti o svojim osjećajima - ja se osjećam tako i tako kada ti napraviš/ne napraviš to i to. Krenuti od sebe. A ne, ti si kreten jer si ovo ili nisi ono. Znam da je to teško, znam iz vlastitog iskustva jer uglavnom krećem s tim - Ti si...
Vjerojatno si preuzela sve na sebe jer si kao kod kuće pa ti je to posao. Da, je, posao nam je, ali je to posao od 24 sata svih 7 dana u tjednu. I to im stalno treba govoriti. Oni rade, dođu kući (ili ostanu tulumariti) i stignu pustiti mozak na pašu. Ja moram gubiti noći da bih buljila u ne znam, CSI da bih mogla pustiti mozak na pašu ili visiti na forumu.
A što se tiče vezanosti uz djevojčicu. O da, znam što je to. M. spava s nama u krevetu. Istina, nas dvoje nikada nismo bili krevetni tipovi što se seksa tiče i u našem smo bračnom krevetu uglavnom spavali. No, kod nas je po tom pitanju drugačiji "problem". M. ide jako kasno spavati i dok ona zaspe, on isto bude već mrtav umoran. Ja se ustanem, a on spava u dnevnoj.
To što curica ima radar kad se tata približi mami, a čuj, ti ju uspavaj pa nastavite. I prepusti se tim njegovim zadirkivanjima tijekom dana (meni to fali, MM nije sklon tome, jednostavno nije taj tip). Sigurno mu je stalo i ne zna kako bi do tebe.
Sjednite i razgovarajte. On je tvoj prijatelj, sigurno tvoj najbolji prijatelj. Kao što anamix reče, izgubili ste fokus, odnosno, fokusirali ste se svako na nešto drugo.
I kao BB, ni meni ne bi pao na pamet taj aerobik i bilo što slično. Meni treba vremena samo da buljim u zid, ne moram ništa drugo raditi, da radim neke sitnice koje me vesele kod kuće, ne moram nigdje otići. Neka bude malo s djecom, jednostavno mu prepusti tu brigu, sigurna sam da mu to neće teško pasti. Pa on im je otac, on ih voli (fora je u tome što se u cijeloj ovoj priči i oni udaljuju od njega, nemojte to dopustiti), pusti da rade neke stvari koje će samo njima biti zajedničke.
I još nešto, po nekom mom osjećaju, ne bih rekla da te vara. Ne znam, čini mi se tako, čini mi se iskreno kad ti kaže gdje je i s kim bio. Meni se čini samo da se ugodnije osjeća u društvu nasmijane ekipe.
Ne kažem da ti trebaš pošto poto biti nasmijana kućanica, cerekati se i kad ti nije do toga, ali možda bi trebala malo manje kritizirati (zapravo mi je neugodno kad ti ovo pričam jer imam isti problem, nekada mi MM kaže: da si samo vidiš facu kad se dereš na mene), odnosno, kritiku reći na jasan način i staviti točku na i. Reci što te smeta, što od njega očekuješ, postavite prioritete. Neka on kaže svoje i to je to.
Ma bit će sve ok, vidjet ćeš. Ovo je sigurno kriza nakon koje treba uhvatiti konce. Sigurna sam da ćete znati kako.
Sretno vam bilo i još mnogo, mnogo godina zajedničkog života proživjeli zajedno u miru i razumijevanju!
Posljednje uređivanje od SikaPika : 24.02.2012. at 03:33
Poslije sam vidjela kako si napisala da ne voli oblačiti dijete i slično. Pa da, zato jer je mala navikla na tebe i onda njemu pravi probleme. Pa se njemu ne da. I kužim ga. Slično je bilo s MM, ali sam malo po malo prepuštala stvari njemu. Sad radi sve osim pranja guze nakon kakanja, brisanja guze nakon tuširanja, čišćenja nosa, ušiju i rezanja noktiju i to samo zato jer se boji da ju ne ozlijedi. Iako mi je to smiješno, ne gnjavim ga jer znam da mu je to stvarno bed i toliko je pipkav kad to radi, sav izbezumljen da ga pustim. No, da baš mora, napravio bi.
Samo polako, kao što Anemona reče, sve se to nije izdogađalo preko noći. Trebat će vremena da opet sve sjedne na svoje mjesto.
Lidac, nakon svega ovoga pročitanog, i ja sam zaključila da ti nisi zadovoljna ali si i malkice lijena. Ono, nebi se odrekla svoje komocije, izgovor su ti djeca (oprosti ali ja mislim da jesu) i volila bi da ti netko drugi sredi brak. Raditi se mora. Nemoj da "zbog djece" stojiš kući jer djeca vjerovatno nemaju prevelike koristi od toga. Ne znam koliko ti ima mlađa, možda je i premala da se odvajate ali vjeruj mi, djeca nemaju koristi od mame kućanice (kućanice, kao stalna situacija). Fali ti samopouzdanja, pretpostavljam, zato se bojiš mijenjati neke velike stavke u životu. Ali nitko ih osim tebe ne može promijeniti. Sve o tebi ovisi. Znači, ne možeš provesti život žaleći sebe, kukati kako je sve teško, grozno i strašno, muž svakakav...mislim možeš ali nećeš biti sretna na taj način. Moraš mijenjati navike. Ja ti najiskrenije savjetujem da tražiš posao. Upoznat ćeš nove ljude, promijenit ćeš sredinu, makniti se od djece i kuće i imati svoje novce.
Treba naći smisao u životu. Svrhu.
Ja bih djecu dala u vrtić i počela raditi. Tada bi sigurno sve bilo drugačije.
Moj novac. Moja samostalnost. Razlog da ustanem ujutro i srihtam se. Da si kupim komad nove robe ili šminke...sve to ženi pruža posao.
...a čarape po bojama nek slaže ko stigne.
Teško je reči da je posao univerzalno pravilo za svakog. Ja bih bila puno sretnija da ne radim, da sam doma.
Ali bez obzira gdje si treba pronači način da si zadovoljan.
je super je biti doma, ali je meni ipak bitnija moja financijska neovisnost (zlu ne trebalo)
svi nekako polazimo od sebe i od toga kako bismo se MI osjećale i što bi NAS trgnulo i ispunilo
no ,s druge strane postoje žene kojima je OK što su doma i nemaju problem s tim.ponavljam,čini mi se da kod autorice topica problem nije u njoj što je doma,već što muž nije
po meni se njen muž ne ponaša kako bi trebalo.OK,ona bi trebala olabaviti malo i ne biti toliki kontrol frik,što je po meni direktna posljedica nezadovoljstva suprugom i osjećajem da barem na jednom polju ima potpunu kontrolu...svašta bi tu dobar psiholog imao za reći.
iskreno,nije mi jasno omalovažavanje struke,to je kao da te zaboli grlo pa odeš u ljekarnu i kupiš Klavocin,jer eto i liječnica će ti reći što i sama znaš,da imaš upalu grla i dat će ti taj lijek.
ne znam zašto odmah predodžba isključivo o psihološkoj pomoći kod preopterećenih psihijatara u bolnicama?
ne pruža ni samo psihijatar psihološku pomoć,tu su i psiholozi,koji po meni vrlo vrlo dobro zagrebu u srž stvari a bez medikamenata.
ono što bih vam ja savjetovala i što mislim da bi bilo najbolje,jesta da si oboje rezervirate sat vremena,zajedno,kod dobrog psihologa.ima i jako dobrih privatnih psiholoških praksa. nevjerovatno je što jedna treća i sasvim neutralna osoba može osvijestiti i izvući na površinu.
X
I da dodam, to ne košta bogatstvo. (Mislim na jednokratno savjetovanje, dugogodišnje, naravno košta prilično).
Smatram da bi i jedno pošteno savjetovanje u paru bilo dovoljno da neutralna osoba rastjera maglu.
jasno je meni da je nekima lijepo biti doma, ali ako nešto ne štima u braku, volim imati svoje novce (opet kažem, zlu ne trebalo)
možda jesam paranoična, nekolicina prijatelja, a puno poznanika se rastalo u zadnje vrijeme
mislim da to što je žena doma i nema mogućnost otići puno znači u trenutku kad muž landra po birtijama
jer zna da će ona ipak ostati s njim bez obzira na njegovo ponašanje
ne kažem da se trebaju rastati - ali i to postoji kao zadnja, zadnja opcija (samo što ako žena ne radi, možda uopće ne postoji kao opcija, a ja ne bih bila spremna trpiti takvo ponašanje dovijeka)
da me se krivo ne shvati, ne dajem savjet ni za rastavu, ni za traženje posla
mislim da je dovoljno savjeta ovdje već napisano, nekih boljih, nekih malo manje dobrih, ali u globalu mislim da lidać iz svega toga može izvući nešto što će i njoj odgovarati kao način da riješi svoju situaciju
u svakom slučaju, lidać, sretno
i nadam se da ćeš čim prije riješiti probleme
Imam osjećaj da smo sve već rekle, ali opet nekako želim još svašta reći…
Razmišljala sam da smo par postova ranije ipak bili «hard on» lidać… jasno je da je tražila pomoć, i nije se htjela samo jadati, a trebalo bi nam biti i jasno da joj treba vremena da se pokrene – da se dogodi taj klik.
Neće se to dogoditi niti danas, ni sutra, ni u ovih 7 dana koliko je topic aktivan.
Ali hoće… dogodit će se.
Ja bih možda sjela i krenula topicom iz početka i zapisivala si natuknice:
- što mogu napraviti u vezi sebe
- što mogu napraviti u vezi muža
- što mogu napraviti u vezi kuće
Možda u brzinskom iščitavaju postova i ne možeš ništa drugo nego na neki od njih odgovoriti «probala sam – ne ide», ali kad se sve slegne, iskristalizirat će se neki tvoj put i način rješavanja problema.
Kod mene nije sve po špagi jer me većinu dana nema doma, ali dok sam bila na porodiljnom ili bolovanjima s malcem isto sam samo gledala što još treba oprati ili pospremiti, a djetetom pod nogama to sve traje još 5 puta dulje. I onda bih se uhvatila da sam 3 sata redila, a nisam se igrala s njim 3 minute u komadu. Pa bih si i to zadala u zadatak – to skuhaj, to operi, to ostavi i sad se moraš 17 minuta bez prekida igrati, slagati kocke, pjevati… naravno da bih u tih 17 minuta primijetila 3 tone prašine negdje ili nešto za oprati, ali nema – igraj se.
Što se tiče uključivanja mm u kućanske poslove, prije par tjedana sam došla s posla i napisala što sve do spavanja treba napraviti, doslovce svaku sitnicu – premotati, oprati, pospremiti, okupati, obući… pokazala sam papir mužu i pitala ga da mi kaže što od toga misli da ne moram napraviti tu večer, i što bi on od toga napravio. Pročitao je popis i samo rekao da on iznese smeće svaki put kad mu ja dam vrećicu kad on ide van do svoje mame. Jesam ga ubila? Ne.
A i on je bome isti kod Sikin Pikin – stalno u nebesima s nekim «pedalama koje vari», taj ne izlazi s društvom van – ali u garaži, na balkonu, stropu… je toliko toooga za raditi i «ne biti prisutan».
Inače, moram se pohvalili da sam ja jučer provela «Anemonin dan». Smislila sam što mogu učiniti da se oboje malo odmorimo, i oboje bavimo s djetetom i da on napravi bar nešto doma. Zadala sam mu zadatke, i bilo je ovako:
- došli doma, malac navalio dojiti, mm kuha špagete
- malac i ja idemo u sumrak u šetnju, malo na zrak, mm podgrijava ostatak ručka, pravi salatu, jede, odmara
- mi dođemo doma za 40 minuta (dobro gladna sam ko pas, ali nema veze), malac i ja jedemo, tata asistira oko hranjenja, ja se ne miješam, ali većinu vremena ionako želi sam jesti; tata samoinicijativno vadi usisavač i usisa oko njegove stolice
- tata i on se igraju, gledaju crtiće, ja pospremim stol, suđe, stavim kuhati varivo za sutra
- tata ide skočiti do bake na sat i pol, ponese smeće
- mi se igramo
- ja odlučim oprati zube, stavim ga sebi u kupaonu jer ako ga ostavim u sobi samog glumi kaskadera, on za to vrijeme umače wc četku u wc, pa pušta vodu, pa opet… po podu je gomila vode iz školjke. Ja sam cool sve dok ne uzima posudu od wc četke i kaže «beba pije vodu» kad vrisnem iz sve snage usta punih paste. Pobacam krpe za pod po pločicama, oribam mu ruke i lice. Dam večeru, i spremim kadu za kupanje. Još malo zaprskamo cijelu kupaonu. Taman kad treba isprati kosu, dođe tata i on ga uspije nagovoriti da ćemo mu zajedno isprati kosu i da mu neće ići voda u oči. Ja ga obrišem, očistim uši… stavi pelenu i kažem: «tata, obuci mu pidžamu». Tata je taman pospremio kadicu, igračke od kupanja i obrisao pod u kupaonici.
- Ja završavam varivo, kad začujem plač. Zapela je stopalica o pidžame za nokat na nozi pa urla, ali uspješno su riješili situaciju. Dovršim nešto posla po kuhinji i krenemo na uspavljivanje.
- «Mama daj čaja». Zamoli tatu da ti donese. «Tata daj čaja». Tata donese. «Reci tati hvala». Čuješ almost dvogodišnjaka kako frflja «Tata hvala na svemu» … tata sjaji od sreće.
- Nekim čudom uspavljivanje traje samo pola sata, i u 22.30 se tuširam… pol sata u kupaoni, prvi put ovaj tjedan nakon svakodnevnog pranja od 90 sekundi. Razmišljam o pranju kose, ali za tu «Ksena ratnica grivu» treba sto sati sušenja pa odustajem. MM za to vrijeme sufra (mi nemamo TV).
- MM se tušira, ja na forumu. Od 23.20 do 00.30 mm i ja se družimo, pričamo, i ostalo…
- U 6.15 dijete traži sisu, nasisava do 7.15 kad ga uvjerim da mora natrag zaspati… prije nego dođe teta čuvalica ja stavim malo pudera i maskare iako danas nemam klijente.
Hvala Anemona na super primjeru jučer.
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 24.02.2012. at 09:47
Pomalo se svi ponavljamo.I,opet ću,suprug nazad u kuću,on je muž,otac sa svim svojim obavezama,duznostima,dakako i pravima,ali koja ćete sami dogovoriti na zadovoljstvo svih četvero.Starija curica vam više nije tako malena i može dosta toga shvatiti.Vratiti muža u kuću,to želiš?Da,obavezom koja je za tebe neizbježna i baš u točno vrijeme,jer ja bih na rekreaciju ili u šetnju neće biti razlog da on ostane kod kuće.Tečaj,koji ćete platiti,uloženi novac je motiv da nešto moraš i odraditi,a to je i tvoj ulog u budućnost.Ili,volontiranje,ali ozbiljno,pod obavezom.Neke stvari si moraš nametnuti kako bi nametnula ritam i njemu.
Ja kao Žuži Jelinek,šivanje,to možeš raditi i kod kuće,raspitaš se za tečaj,završiš ga, kupiš Burdu,počneš šivati svojim curicama,pa se to nekome svidi,sašiješ..a,dok ti šiješ on se bavi s djecom,a,ti ,ostvariš dodatni prihod.I,dalje si s djecom,i dalje domaćica,ali imaš i nešto što stvaraš,što te potvrđuje,osim uredne djece,kuće...ili pleti,danas je to u modi.U prvim javljanjima napisala si da je muž promijenio tvrtku,to je za njega novo iskustvo,dobio je krila.To mu je kao nadgradnja.Nadgradnja je jako važna u životu,a problematična ako se jedan partner razvija,a drugi stoji.Onaj koji stoji dolazi do toga da više nije u stanju pratiti onog koji se razvija,a onaj koji se razvio nema baš više puno dodirnih točaka sa statikom.Vas dvoje niste došli u tu fazu,ali polako idete prema tome.Za ženu ,majku,domaćicu je njena obitelj i kuća sav svijet i prirodno je kako želi idilu na tome području,a to podrazumjeva idealan odnos s djecom ,a i s mužem.To i njemu treba dati do znanja.Većina muškaraca je čak,,a nenamjerno sebična i komotna,a takvi ostaju ako im se dozvoli.
Bubulo Bubich, baš mi je drago da si imala lijep "malo lakši" dan.
Još sam se nečega sjetila pa ću se malo povući,savjeta ti je pregršt.
Voliš poslove koje se rade u domaćinstu,super,i to je iskoristivo za zaradu i odmak.Proljeće stiže,u parku ćeš upoznati mama ili već znaš koje ne stignu sve obaviti same, ponudi se ,pospremaj,opeglaj,dogovori se za cijenu po satu,i tako vraćaš muža tamo gdje mu je mjesto,uz djecu,a ti si odsutna samo 2h.A,ako se on i tome protivi,onda imaš ozbiljan problem,jer te želi držati u podređenom položaju dok to njemu bude odgovaralo.Voljela bih da nađeš rješenje koje će te učiniti sretnijom.Život treba živjeti,a ne promatrati ga i biti podstanar u vlastitoj koži.Nije uvijek sve kako mi želimo,nešto smo si sami krivi,nešto se dogodi bez našeg utjecaja,ali za to uvijek i iz svake situacije postoji rješenje kojim smo danas možda zadovoljni,sutra ne,pa tražimo drugo.
Lidać, sad se još samo treba pokrenuti
Još jednom - pomalo i sretno!
drage moje ja vas u potpunosti sve shvacam...
dali ste mi hrpu savjeta,bile ste mi podrska,potpora...probale ste me utjesiti ,razveseliti....sve u svemu poduzeti nesto...pokusala ste me cak i izvuc van...uglavnom hrpu toga...
a sta ja radim?... i dalje samo citam,izvlacim se,ne mrdam i u sve i svemu na kraju krajeva samo jadikujem i zalim se...
otvorila sam topic da pokusam nesto promjeniti kod sebe dobiti koji savjet kojeg cu iskoristiti a od svega toga ja NISTA ne zelim prihvatiti...
na kraju kao sto ste i same rekle sam jadikujem i zalim sama sebe...htjela bi sve promjeniti samo sebe ne...
kao sto ste i sam erekle ja ni sam neznam sto zelim...
u biti zelim da sve bude po starom...ja i dalje budem doma a i muz takoder...
preporucile ste mi da se zaposlim ...mozda razmazeno i ljeno zvuci ali ja uopce ne zelim raditi i za to trazim milijun izgovora...
mlada sam ostala trudna i nisam jos nkada ni radila...
to mi je sada nezamislivo,za sve se osjecam nesposobno i bojim se kako bi ja to uopce mogla a uz to milijun i jedan izgovor...
ugodno se osjecam doma sa svojom djecom ali ujedno i zelim imati neki mir,drustvo (kojeg trenutno nemam)...
zaista neznam....trebala bi pokusati svim svojim silama posloziti kockice u glavi jer ovako nemogu vise...
sigurno sto znam da sam vise nego nestretna...
postala sam losa mama,zena,opcenito kao osoba...
imam neki tupi osjecaj stalno prisutan u sebi onako na prstima ,koda sam legla a stavila na prsa kamen tezak 100kila...u glavi isto nesto tupo ,zatvoreno ...jednostavno neznam kako bi to sve opisala...neznam cure moje drage...
lidać, opisala si svoje trenutno stanje.
sad pokušaj napraviti pomak, u bilo kojem smjeru, jer najnezdravije je ostati tamo gdje ti nije dobro. po meni, najbolje bi bilo da se pokušaš zaposliti, ali možda je za tebe rješenje negdje drugdje. kako god, moraš se pomaknuti. sretno!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom