Hm, ne znam što bih ti napisala, jer se moja iskustva i stavovi prilično razlikuju od dosta ljudi s kojima sam razgovarala. Meni nimalo ne smetaju muški izlasci, druženja, zabave, pa čak ni ako su svakodnevni. Kad sam rodila dijete i još uvijek ga isključivo dojila, vježbala (neurorizično), nosala, potjerala sam ga na dva dana na more s njegovom ekipom, jer nisam htjela da propušta to druženje zbog osjećaja dužnosti. Ali očekujem od njega da to cijeni i da mi uzvraća istom mjerom. Ja isto mogu izaći s frendicama kad hoću, koliko hoću, otišla sam par puta na stručna usavršavanja i ostavila ga samog s djetetom na nekoliko dana, itd. Meni su te stvari važne radi psihičkog zdravlja. Nije zdravo biti zatvoren 24 sata dnevno u kući. Ali razumijem te, i meni se nekad jednostavno ne da. Nitko mi ne brani da se sredim, našminkam i odem s frendicama na piće, ali tako je teško trgnuti sebe iz kolotečine i izaći iz kuće. Uhvatim sebe da sam ljuta na muža jer je sinoć izlazio dok sam ja trunula u kući, a onda shvatim da ni meni nitko nije branio da učinim isto i da se nemam pravo ljutiti. Mogu biti ljuta samo na sebe jer sam lijena, i jer mi je dijete izgovor za zapuštenost. Zato tebi savjetujem ono što ti je već dosta cura savjetovalo. Izađi iz kuće, bavi se nekom aktivnošću, očekuj od njega da ostane sam s djetetom nekoliko puta tjedno, kao što i ti ostaješ. Osjećat ćeš se bolje i vidjet ćeš da je rješenje bilo u tebi, ne u njemu.