sto god da kazem ispada da se izvlacim (sto mozda u jednu ruku i je tako) tako da bolje ne kazem nista...
sto god da kazem ispada da se izvlacim (sto mozda u jednu ruku i je tako) tako da bolje ne kazem nista...
bas tako.
stvar je u tome da sam ja to shvatila kad sam polako pocela gubit zivce i postajala nervozna i shvatila da moje vrijeme s njom nije toliko kvalitetno, da sam nezadovoljna. i bas kako Anemona kaze, otvorila sam pandorinu kutiju i otkrila kako punim baterije i da sam s tim napunjenim baterijama jos bolja, kako sebi, tako i svima oko sebe.
no tvoj osjecaj koji sada imas je stvaran i normalan. pa i taj osjecaj ni na nebu ni na zemlji (ne znam sta zelim) je takodjer normalan. i ne trebas se zbog njega osjecati lose. niti ikom pravdat. pa ni sebi.
bejbi steps.