Da, kužim, to je ta rastrganost unutar nas samih koje smo jako vezane za svoj dom i djecu, a opet željele bi malo van iz toga, a da ne osjećamo grižnju savjesti radi tog "luksuza" koje si priuštimo...
Znam da si zadovoljna i da voliš svijet oko sebe, i ja isto tako, a opet, vuče me malo želje da samonakratko pobjegnem, smijem se, razgovaram neobavezno,,,ajme, koliko je vremena prošlo otkako nisam sjela s nekim i smijala se bezveze, prolaznicima, onako, dobronamjerno, bez da mi sto briga stoji na vratu...
Sve je to normalno, vjeruj mi...
I taj jad što ne možeš kad hoćeš iskočiti izvlastite kože makar na 5 minuta da vidiš kako je "vani".
TM je shvatio da ima i "drugih radosti" (nadam se da su radosti pričanje s društvom, jer ako je radost u drugoj ženi, to ne bi prošlo), osim vašeg malog carstva, a tebi je baš bilo odlično.
Mislim da ćeš teže "navuči" muža da se vrati u vaše malo carstvo (jer je okusio vanjski svijet), nego i sebe uputiti prema van.
Ne znam da li razumiješ.
Pokušaj podijeliti uloge.
Meni je bilo strašno jer je MM isto prilično kasno dolazio s posla, pa mi nije bilo fer "uvaliti mu dijete", ali sam malo razmislila. Hebi ga i meni je teško i neka izvoli preuzeti svoj dio.
Nije bio problem da on ne želi preuzeti, nego ja nisam puštala iz ruku, kao pit bul.
I onda sam mic po mic puštala iz ruku, da se razumijemo i sad sam kontrol frik, ali sve manje, ali i dalje se borim protiv toga.
Da dodam, ne trebaš mu "uvaliti dijete" da bi ti otišla u kino, ako te kino ne veseli, dovoljne su i male radosti, npr. da obrišeš guzicu u miru i uvališ se u kadu na 15 minuta.
Moje dijete je več veče i jako dobro razumije kad kažem da trebam 15 minuta samo za sebe, da u to vrijeme traži samo tatu.
ja sam postala takva da kada idem u obicnu setnju kvartom unutar kuce mora stajati sve na svojme mjestu tipa nekih banalnih sitnica (ravna deka,stolac na svom mjestu,stoljnak ravan,zavjesa ravna,igracka ni jedna van svoh "mjesta") jer ako tako nije, ne izadem van "mirne" duse ...a da ne pricam ako nekuda odem tipa shopinga a vratim se u dunglus koji su djeca napravila a mm iako pospremi meni nije to to jer si ja tako nisam "zacrtala"...npr.slozi majicu i hlace kada dode s posla i stavi u kutak za sutra (radna odjeca) ali meni tako slozeno ne pase jer ja tako ne slazem...kuzite?postala sam opsjednuta tim nekim glupostima...malena nakon sto se popodne naspava (budenje oko 16h) ja slazem vec krevet za navecer ,pripremam pidame ,rucnike i stavljam svaku stvar na svoj kupic...mm spremam stvari za tusiranje na stolcic...mm mi milijun puta reko "pa dobro koji ti je?,sta fali sto ce pokrivac biti zguzvan tako ionako ces se pokriti za par min njime" no ne meni mora biti sve po spagi i tek tada mogu biti "dobre" volje...uzasavam samu sebe sto sam takva...
Trina uopće nije taj tip. Ono, tip tih tvojih prijateljica. Ja se šminkam samo kad sam izbljucanja, izrigana i kad dane provodim ovako ko sada. pa se bolje osjećamInače, daleko sam ja od finkice, traperice, starke i maskara. To je moj đir
Ali moram reći da nikad nisam nosila šporke, široke, stare trenerke. ja i kad nosim trenerku, nosim usku, di mi guzica dobro izgleda. I uske majce di mogu istakniti cice, sad ih bar ima. A maskara i sjenilo, to je da odvratim samoj sebi pažnju s bora koje sam zadnjih miseci dobila u abnormalnom broju, s podočnjaka koji su uvijek nekako tu i šporke kose jer ja kosu ne perem nikad češće od jednm tjedno. Pa ono, da se ne userem kad se pogledam u ogledalo. A u svemu tome, ja mislim, ne znam sigurno jer pojma nemam ali moglo bi i mužu pasati kad vidi dobru žensku kući.
voljela bi da mi ponekad sve bude razbacano,flekavi tv,zmazan pod,prasine svugdje to je u biti normalno ponekad ali jednostavno nemogu...
pa ja usisavm 2puta dnevno ponekad i 3 jer imamo tepihe i nedaj boze da su mrvicasti...
Posljednje uređivanje od mujica : 22.02.2012. at 14:18
lidać2, pokušaj u glavi zamisliti što bi se desilo da nešto nije na mjestu?
a) ništa
b) napad panike
c) kaos
d) ...
Da li možeš zamisliti da tim redom za kojim težiš (kontrolom) pokušavaš "zataškati" kaos u koji ti se život pretvara?
Da li ima logike, ili sam fulala totalno?
mujica je stvarno dao dobar recept.
Bit je da se pokušaš prepustiti kaosu i vidjeti što bude, možda te i uhvati panika, ali pokušaj ostati u toj frustraciji, da se uvjeriš da se ne bude ništa strašno dogodilo. Dalje ide lakše.
Mislim, reklama je zakon, ne Persen. Pive su djelotvornije.
Neće. Preskočit ćeš šizu.
I usput si pustiti muziku i "pod utjecajem" lagano pospremiti.
Da.
I ovo ostalo.
Ja sad npr. bez beda stavim u ormar majice koje je muž složio.
Prije mi je to bilo nezamislivo.
A nije on popravio svoj stil slaganja, nego sam ja posložila neke stvari u svojoj glavi
Lidać, pomalo, samo polako naprijed. Nisi ni luda ni nenormalna. Događa ti se nešto kroz što je puno žena prošlo, kao što i sama vidiš.
Vezano za peglanje i ja sam prije jako patila da mora biti sve složeno iste veličine, po bojama, na crtu,... i onda mi je jednog dana bilo dosta, MM je opeglao veš, ja sam bila preumorna.
Od tada je veš MM briga, on stavlja na pranje, vjesi, a bome i pegla i iskreno hebe mi se živo da li vjesi po veličini i da li su kvačice složene po bojama.![]()
Samo da se razumijemo, još je dug put ispred mene, ali krenula sam, malim koracima.
Meni je kuća vječito u kaosu, hodam okolo u prvome što nađem, očešljam se samo kad nekog očekujem, ili idem u grad. Izazvala sam opću senzaciju kad sam se pojavila na jednoj svadbi, u dugoj haljini, petama, ful sređena.
Dogodi mi se da me preklopi kaos, da ne shvaćam kako druge stižu i lijepo izgledati, i brinuti se za vrt, djecu kuću, još kad imaju posao, osjetim se nesposobno i nesigurno. Onda se pokušam staviti, srediti što se srediti da, i kad za po ure vidim isti nered, slegnem ramenima, nije do mene...
Al što sam imala tremu kad sam upoznala Pčelicu Maru... A pravila sam se kul
Stvar je u tome da nitko nije siguran u sebe 100 posto, večina se preispituje i uspoređuje. Ne treba pretjerivati s time, malo ljudi će ti pokazati da su nesigurni, i boje se te svoje ranjive strane. Jako ih se puno skriva iza opsesije čistočom. Neću nikada zaboraviti kako je susjeda, dok smo se mi ostali divili, tri puta u isti dan čistila prozore po snijegu. Bilo mi je nekako ovako:a MM
i komentar ženska posla
takva si iz jednostavnog razloga jer je kuća i spremljenost po špagi jedino što možeš kontrolirati i na što možeš utjecati. nema to toliko veze s tobom niti sa samom kućom. život ti je takav da imaš osjećaj da ono kontrolira tebe, a ne ti njega. osjećaš se bespomoćno i jedino gdje imaš kontrolu je upravo kad sve dovedeš u red u kući. zato treba dovesti život u red, pa će onda popustiti i potreba za pravljenjem reda u kući.
p.s. tek sad vidim da je i anemona na sličnom tragu.
p.s. da mi je dočekati dan kad će neki otac otvoriti ovakvu temu na forumu i reći kako opsesivno kompulzivno sve sprema po kući i nema želje izlaziti sa društvom van, da mu to nije to i da bi samo bio doma sa svojom djecom.eh, čime se mi žene opterećujemo.
Posljednje uređivanje od mama courage : 22.02.2012. at 15:49
ma puno žena upadne u tu klopku.pogotovo ako su stalno u kući,jer smatraju da se od njih tada OČEKUJE da sve bude po špagi.
kako sam i sama sad stalno kući,i radim od kuće,jednostavno sam do kraja osvijestila samoj sebi da stvari služe meni,a ne ja njima.
kad tako postaviš stvari,bude lakše.jednostavno,želim vrijeme koje bih svakodnevno provela na sizifov posao zvan čišćenje potrošiti na stavri u kojima zbilja uživam,a pospremam jednom tjedno.
kod lidać,meni se uopće ne čini da njoj fali sloboda i landranje po vani,nego joj smeta što njen muž više nije kućni tip kao što je bio prije. pa,koliko god se sređivala i kava popila,taj problem će ostati.i možda bi ga trebalo osvijestiti i otvoreno porazgovarati s mužem.
Posljednje uređivanje od ronin : 22.02.2012. at 15:57
da i ja bih bila u kafiću da me čeka ovakav režim kod kuće
sori lidać želim ti sve najbolje ovo je od srca
Ja mislim da u slučaju da se javljaju napadi panike pri samom susretu sa stvarima koje nisu onako kako smo ih mi ostavili da treba potražiti psihološku pomoć. Naravno ja mislim da treba iizbjegavati one kvazi stručnjake koji sve "efikasno" riješavaju prvo razvodom, otkazom i promjenom sredine, a onda se eventulano sjete da bi se mogli pozabaviti i samim čovjekom koji je došao potražiti pomoć.
Slažem se pikula, ali ovdje panika može biti i pod navodnicima i predstavljati neku vrstu užasnosti/straha,...
Bit je da se osoba prepusti nekakvoj spontanosti i upusti u situaciju koja joj nije svojstvena (ne pruža joj sigurnost), ako ništa drugo ostavi krevete nesložene i uvidi da se i u takvima da lijepo naspavati.
Da se prepuštanje "izvan kontrole" poveže s nečim lijepim.
ovisi, to može pomoći ako je to samo blaga epizoda uzrokovana umorom i nespavanjem, ali ako je uzelo maha i traje duže vrijeme, može se pretovriti u zatoveni krug "straha od straha" i bježanja u "zaborav" uz zabavne ugodne sadržaje kojima pokušavamo potisnuti neugodni doživljaj, a uz dobru stručnu pomoć se sam mehanizam nastanka može shvatiti i u doređenoj mjeri savladati.
Ovo ne mora biti točno. Nismo svi isti. Ja isto volim da mi je kuća čista i uredna i jedino se tako osjećam ugodno u njoj. Niti mislim da sam poremećena zbog toga, niti da tjeram muža iz kuće jer želim da prostorija u kojoj boravim bude uredna. nekome ne smeta šporak pod, ja ću radije usisavati s malom u rukama (to i radim) nego hodati po mrvicama, to mi se gadi. To je samo jedna od stavki, volim da je sve uredno i gottovo. I polomit ću se od posla jer imam četvreo djece ali kuća će biti uredna. U suprotnom se ne osjećam dobro. Jer ionako opet sve mene čeka.
Kod vas muževi slažu robu. Moj je divan inače, ali u kučanske poslove se ne dira, on meni prigovara kako mu slažem robu
. lidać2 promijeni pogled na život. Što bi rekli Ameri, popni se na drvo. Vidi da imaš dvoje krasne djece i muža, zdravi ste, nećete biti uvijek tako sretni. Djeca rastu, nikada više neće biti ono što su danas, a stvari će biti tu metar vamo, metar tamo. Kad djeca odrastu, imati ćeš besprijekornu kuću, a nedostajati će ti klinci. Moja sveki je takva, čisti, ribaj, dok su djeca bila mala,rob čišćenju-depra , sad kad su otišla- depra. Izvuci se iz začaranog kruga na vrijeme. Zamisli da si na održavanju trudnoće
slažem se anemona, niš drugo nisam ni mislila, samo nadopunjujem već spomenuto
hahaha...Trina i ja svoju vučem na rukama dok usisavam jer se inače napenali na ispuh zraka i sve u nju puše
Meni je bitno da sam došla na svoju staru težinu od prije poroda, da sam izdepilirana, da su mi obrve počupane i da su mi zubi i tijelo oprani.
kosa 1 na tjedan.
I hoću da mije svena svome mjestu, a to ne mora biti psihički poremećaj niti opsesivno-kompulzivno kontroliranje svojega života.
isvetica moram, na češljanje u slučaju posjeta
ja sam nekad kući po par dana , jer meni tako paše, bude mi super. ljudi me na duže umore i moram imati vrijeme kad sam sama sa sobom, u tišini, bez priče i bez ikoga. dok ukućani dođu iz škole i s posla dobijem svoju dozu mira i idem dalje. to su faze. u njima mi je najdraže biti u mekanoj pidžami ili tako nekoj komotnoj obleki ali moram se istuširati i moram se umiti i oprati zube. bez toga mi je život nezamisliv.
kad tako užijem mira i samoće onda moram u svijet. makar uz dm po namirnice ili vatu za skidanje šminke. bilo što. i bitno mi je da mi je kosa oprana i čista, bitno mi je da sam ja čista, pa bila u haljinici, trapericama ili dimijama, nevažno. štikle ionako nikada ne nosim, komod mi je ipak draži. na svadbi nekoj eventualno, a i to je dva puta godišnje, ako.
ne mogu se načuditi da nemate nikada potrebu otići iz kuće, da vas ne zanima ništa baš ništa osim obitelji?
mislim valjda je postojao život i prije ovoga života, stvari koje su vas veselile, aktivnosti koje su vas ispunjavale, nešto?
naravno kad su djeca bebe bebe, teže je pronaći vrijeme i otići, uskladiti sve parametre. ali ja mislim da su to sve izgovori.
i što bi se desilo da mame nema sat, dva? da djeca ostanu s ocem, pao bi im krov na glavu, smak svijet, što?
ništa, apsolutno ništa. samo što bi mama morala priznati sama sebi činjenicu da sve ide i bez nje. da nije svijet stao i da je zamjenjiva tih sat vremena. a to ponekad mamu zaboli, jer misli da je ona snaga bez koje se ne može, bez koje bi se sistem urušio. ali to je također i odlična prilika da shvatimo kako možemo izaći u vanjski svijet, imati svoje potrebe, svoje minute i sate odvojeno od djece. i da ih zbog toga ne volimo manje i da zbog toga nismo lošije majke. baš naprotiv, ja bi svaki put nakon tako provedenog vremena, nebitno jel u pitanju ples, kava, knjižnica, samo šetnja ili ćakulanje s prijateljicama osjetila nalet nove energije i još usredotočenije se bavila sa svojim djetetom i obitelji.
lidać probaj nešto od navedenoga, ne moraš nužno mene poslušati, ovo su naravno samo prijedlozi. ali ostaneš li učahurena u svojoj gorčini i ne poduzmeš li ništa neće ti biti bolje. na tebi je da odlučiš kako će ti život izgledati.
Flopica
Dobro si napisala, treba se sjetiti što si radio i volio, možda isprobati novi hobi, slagati foto albume...
pošto apsolutno nisam kontrol frik, savjete o opuštanju su dale cure, ja neću
ja bih ovo od ronin potpisala:
sad će se vertex smijatikod lidać,meni se uopće ne čini da njoj fali sloboda i landranje po vani,nego joj smeta što njen muž više nije kućni tip kao što je bio prije. pa,koliko god se sređivala i kava popila,taj problem će ostati.i možda bi ga trebalo osvijestiti i otvoreno porazgovarati s mužem.al ja vam kažem, prilika čini lopova. jednostavno ne valja da su ili muž ili žena previše vani. ne mislim uopće ovdje na povremene izlaske zajedno ili s društvom, ne. al redovni izlasci...
nema šta obiteljski čovjek svaki vikend biti vani, hebemu vraga. svako popodne s prijateljima.
valjda sam ja taj tip koji to razumije, ne znam, al nema to veze niti s ljubavi prema ženi niti prema djeci, voliš ih, al voliš i taj život, u bircu, noć, alkohol, glupe zabavne priče, bildanje posrnulog ega - ne može to na dobro završiti i gotovo. ako te i nije prevario, oće kad tad, s tim odvojenim načinom života.
slatka je ta noć, zavede te brzoja vam najiskrenije kažem, svaki brak ima uspona i padova, neke sive faze bezvoljnosti i cimerstva, ajmo tako reć. u takvoj fazi, da intenzivno izlazimo, da možemo to, ne znam kako bi to završilo. ovako, te faze nekako prođu i dođu one bolje, kad smo opet nešto više jedan drugome, a ne samo "poslovni" partneri.
i, nemojte se zavaravati, znam parove gdje je ona bila savršena žena, lijepa, pametna, dotjerana, sa frizurom, besprijekorne linije, i...ode on s nekom koja joj nije ni do koljena.
enivej, moj zaključak dobrog braka, u grubo - zajednički život. promjene - da. na sebi, da ti budeš zadovoljnija. ali, i embargo na izlaske.
zajedno slaganje albuma.
i dobro te naučio
po meni je u braku bitna ravnoteža.postoji vrijeme koje provodimo sami(ono ,doslovce sami,pa makar sat vremena u kupaoni),postoji vrijeme koje provodimo bez bračnog partnera a sa svojim dragim ljudima na kavi,kinu,večeri štaveć,a postoji i vrijeme koje s partnerom provodimo i kod kuće,i kad smo negdje vani na derneku.
narušavanjem ravnoteže nastaju problemi.po meni je zbilja glavni problem postavljačice ovog topica to što ona sjedi kući i čuva djecu,s novom frizurom ili bez,a muž glumi momka i bećara.to nije fer prema njoj jer mi se ne čini da je takvog na početku veze odabrala.
.
Posljednje uređivanje od enchi : 22.02.2012. at 19:20
Krenula pisati pa smotala pa isteklo vrijeme za popravak...
Zanima me zapravo ono što je pitala piplica na kraju 4. strane, a i ronin je čini mi se na tom tragu. Želli li lidać2 mijenjati sebe ili njega?
A naš pokojni župnik je volio reči: nađi si posla, ili će ti ga vrag nači.
U ovom slučaju bih mužu dala čim više zadataka doma, da ne stigne misliti na gluposti.
eto drage moje u najboljoj namjeri da se maknem iz kuce sve ode u p*** m***...
danas je mm dosao kuci u 16.15h nakon dugoooo vremena ...meni je danas stigao jedan paketic kojeg sam morala podic u posti i tu sam sam se sjetila vasih savjeta i odlucila iskoristiti situaciju,sve pustiti i otic po taj paketic u postu (do koje moram busem ici)...
mm prisatao ja sretna on sretan,jos mi kaze nemoj se zuriti proseci i uzivaj...
i ja tako duboko udahnula misleci boli me briga za sve mogu i ja jednom ne biti po spagi i sva sretna krenula...otisla do poste digla paketic i planirala malo setati po obliznjem shoping centru (iako sam par postova unazad rekla da je bezveze setat samoj ali odlucila sam ipak prosetati posto sam bila bas super raspolozena)...
izlazeci iz poste ipak sam zvrcnula da vidim sta rade no tada na drugoj strani cula krti muzika i pjevanje ,klinci uzivali doma s tatom...
ja jos vise happy i rekoh odo sada dalje ...
nakon par min.zvoni mob.,zove mm a meni prode kroz glavu "sta je vec sada?"...
javim se pricam ko luda navijena ,smijem se govoreci kako idem "luftat guzicu" ... a ono mm javili kako mu je deda umro...
raspolozenje naglo pada,lovim prvi bus i krecem doma...dalje samo mozete misliti kako mi je bilo...
tako da i nasa kavica propada jer mm mora van Hrv.![]()
Žao mi je radi smrti djeda, ali iz kojeg razloga misliš da je to povezano s tvojim izlaskom?
Misliš da bi bilo drugačije da si ostala doma?
Posljednje uređivanje od Anemona : 22.02.2012. at 20:01
ma nije da nebi bilo tako ...ali ovo mi je bio koda neki sugavi znak da mi nije mjesto biti van kuce...![]()