glede jagoda
moj stari ima poslovicu : nitko nije suh iz vode izašao...
najčešće je se sjetim kad ljudi spomenu teambuildinge u bazenu
 |
|||
|
|
|||
glede jagoda
moj stari ima poslovicu : nitko nije suh iz vode izašao...
najčešće je se sjetim kad ljudi spomenu teambuildinge u bazenu
Žao mi je što tako misliš.lidać2 prvotno napisa
ma nije da nebi bilo tako ...ali ovo mi je bio koda neki sugavi znak da mi nije mjesto biti van kuce...
ti si se u startu osjećala krivom što si izašla iz kuće, kao da radiš nešto što ti se ne priliči, a ovo sa djedom je samo potvrda da se osjećaš još lošije, u smislu, nešto se ružno dogodilo, a ti si " landrala " okolo, jel tako?
iako znaš da se ništa ne bi promijenilo
Žao mi je kada se bilo koji život prekine,to je djed i to je zakon prirode,to je onako s objektivne str.Uvijke kada je netko naš,rano je,pa bio i 100g...
Ti si u sebi našla krivnju,a ako tražiš krivnju ,evo ti još jedna strana,tvoj muž je mogao pričekati tvoj povratak,nisi otišla na par dana i mogao ti je to reći po dolasku kući.Vjerojatno se ništa ne bi promijenilo za tih 1-2h.
A,ako on ide izvan RH,to ti je prilika da si pokušaš malo posložiti želje,prioritete,obaveze i mogućnosti u miru i sama sa sobom,jer realno,djeca ti više nisu tako malena,pa si možeš uzeti bar večer .Možda je to djedina uloga u vašoj priči,a ne ona koju si si ti nametnula.Nisam bešćutna na djedu,ali ima mojih prijateljica koje su sklone reći da sve u životu ima svoje razloge.Ja baš nisam za tu priču.Povukla si me kada si sebi nametnula krivnju.
pa išla si na poštu ne u kasino!ma nije da nebi bilo tako ...ali ovo mi je bio koda neki sugavi znak da mi nije mjesto biti van kuce...
ja sam frik što se tiče količine vremena koje mislim da obitelj treba provoditi vrijeme zajedno, ali ovo zvuči ko kabulske lastavice
Meni se čini da imaš - želiš da tm bude osoba kakva je bio kad ste se upoznali i zavoljeli. I želja ti se sasvim u redu.
Moram priznati da mi se većina savjeta s ovog topica ne sviđa - "pronađi nešto što voliš, promijeni nešto na sebi, posveti se sebi..." Nisu to loši savjeti, ali univerzalni su. Tako bi trebala živjeti svaka žena, bez obzira na to je li zadovoljna svojim brakom ili nije. Kad se takav tip savjeta daje ženi koja je nezadovoljna, čini mi se da se implicira jedna od dvije stvari, ili da je greška u njoj, pa će s malo aerobika, šminke i štiklama (karikiram) popraviti situaciju ili da je riječ o nekom banalnom obliku osnovnoškolske psihologije i jeftinog manipuliranja mužem koji će, čim mu žena krene na aerobik, odjednom biti ponovno zaljubljen u nju.
Mislim, Lidać, prema onome što pišeš, da ti nisi uzrok vaših bračnih problema ni muževog ponašanja, nego da je tvoja promjena posljedica njegove, zar ne? U svakom slučaju, ono što sam ti htjela reći jest da ne promatraš sebe kao dežurnog krivca.
Slažem se s Cvijetom, obiteljski čovjek ne bi trebao živjeti životom bezbrižnog neženje.
Ne znam što bi trebala napraviti, možda mu zaista dati neke konkretne obaveze kod kuće? Jer, čini mi se da uz tvoju posvećenost djeci i domu za njega kod kuće ni nema posla. Ti čistiš, kuhaš, pereš, peglaš, slažeš, baviš se djecom, kupaš ih i uspavljuješ... Čak mu pripremaš i stvari za tuširanje!!! Jednostavno pregrizi, reci sama sebi da se neće dogoditi nikakva katastrofa (ovo s djedovom smrću bila je slučajnost, nadam se da je to jasno) ako stolnjak ne bude izravnat, ako sapun bude malo više desno nego obično i ako krevet ne bude uredno prekriven (ja sam također control freak, pa te po tom pitanju savršeno razumijem). Daj mu zadatke, jasno i glasno mu reci "utorkom i petkom od 16.30 do 18.00 paziš na djecu" i nemoj se prije toga ubiti od posla da im nešto skuhaš, pripremiš ručnike i tko zna što. Snaći će se. Možda ne od prve, ali uskoro hoće. Kao što je netko napisao, baby steps. I daj mu svakodnevne zadatke, neka aktivno sudjeluje u svakodnevnom obiteljskom životu. Npr. kod nas mm tušira curke dok ja pripremam večeru. Nekome odgovara nešto drugo, pronađite što bi pasalo vama, tebi i njemu, bitan je rezultat: zajednički rad na zajedničkom cilju (sretan i ugodan obiteljski život).
Ne radi se o tome da u to vrijeme izađeš iz kuće, nego da on dobije neku konkretnu zadaću u vašoj obitelji, da se u njoj ne osjeća kao gost koji mora paziti kako sjeda da ne bi poremetio prekrivač na kauču ili kao gost u luksuznom hotelu koji dođe i ode kad poželi. Vi ste tim, igrate za istu, a ne suprotnu momčad.
joj, lidać2 dobila si puuno savjeta i to svakakvih
ja ti samo mogu reći da te potpuno kužim, jer se i meni bilo teško odvojiti od curke (sreća da sam počela radit kad je imala godinu i po) ali s vremenom je postalo lakše i nekako normalno
druga stvar i tada a i sad metem pod 3 puta na dan isto toliko puta ga obrišem pogotovo ako pada kiša, generalno čistim wc svaka tri dana, itd- tako da i to kužim
drago mi je što si izašla iz kuće u šetnju a pogotovo što je tvom MM-u očito bilo drago zbog toga-mislim da to puno govori
žao mi je zbog smrti u obitelji ali nemoj misliti da to ima veze s tobom i tvojom šetnjom
bitno je da si pokrenula sebe i počela s promjenama
polako, ne trebaš sve napravit u dva dana, ni u mjesec dana
ja u stvari mislim da si ti već pokrenula sebe, samo treba vremena da se uputiš (uzbrdo)
i još nešto
Anemona mudro zboriš!
Neshvacam ovo ja nemam prijateljice-imam jer imam malu djecu
ja nemam vremena za sebe -imam malu djecu
ja ne izlazim jer se ne želim odvojiti od male djece
ja imam puunno vise prijateljica odkad sam rodila svog sina ,to su žene,majke koje sam upoznala u djecjim parkovima ili djecjim setnjama
danas s tim mamama svakodnevno na pola sata-sat popijem kavu ,druzima se a i ono sta je najvaznije maleni je uvjek kraj mene i s menom tj jest igra se s drugom djecom
sada ce proljece uzmi malenu i odite u park i vidjet ces da ces se ubrzo sprijateljiti s nekom mamom a i imat cete hrpu zajednickih tema za razgovor
Lidać, jesi li ti rekla TM-u da ne želiš da on toliko izlazi sam? Što on kaže na to?
Možete li pokušati postići neki kompromis po tom pitanju?
Nemoj na silu izlaziti sama ako ne želiš, ali zašto se ne bi našla sa nekom od forumašica sa djecom, puno ti ih se ponudilo, meni su baš ta druženja sa kolicima puno značila.
I, ako nisi tip od landranja, a treba ti pola sata mira da izluftaš glavu, pošalji muža sa curama u park a ti malo doma odmori, pročitaj knjigu, surfaj.
To ti je trostruko zadovoljstvo; oni su vani, dakle ne razbacuju po kući - sve je na svom mjestu, vrate su umorni taman za u krpe, a ti dobre volje i odmorna.
Svidjet će ti se, vjeruj.
Zao mi je zbog dede! Ali zbilja, cemu krivnja? Pa dedi je bilo vrijeme, isto kao sto je i tebi vrijeme da napravis generalku na sebi. Pusti kucu, nek nekad bude i neuredno! Ja otkako imam blizance sam skroz odustala od slaganja vesa, kad isti zavrsi barem 3x dnevno na podu! Mogu sve otvorit i sve istrpavaju. Prvo sam non stop spremala za njima, slagala al sad sam odustala. Nema vece radosti nego kad gosti dodju a oni povjesaju moje gace oko vrata i udri u smijeh! Cak sam se i na to naucila.. Gosti jos nisu
Slažem se da muža trebaš ponovno uključiti u vašu obitelj.
Lidač ,ja tek sad vidim da si ti doslovno mislila kad si rekla da si stalno u kući. Pa i normalan bi poludio.
Ja sam jedva preživila ovu zimu u kući jer nisam mogla malu voditi vani na -6. Da stalno tako živim, nema šanse da me ne uhvati neka depresija. Kakav znak, o čemu ti to pričaš?
moram se nasmijat s ovim bazenom
OT mrzim pojam timbildinga... u većini sluičajeva despoti s posla natjeraju ljude da budu još više vezani uz posao , umjesto da su u to vrijeme s obitelji , prijateljima, bave se hobijem ili jednostavno spavaju... tko se hoće družiti nakon posla družit će se i ovako i onako... uf što mi je preseratorkski taj timbilding
a sad ozbiljno..
u potpunosti se slažem s Cvijetom, kojeg vrapca on ima izlaziti s dvoje djece doma?!!! Osobito s obzirom da ste na početku sasvim drugačije postavili pravila igre...
Nisam neka od djeljenja savjeta, ali tu po Forumu ajde mogu iznjeti svoje mišljenje...
Ti se lidać trebaš prvo riješiti ovog svog osjećaja krivnje . Ti daješ 100% posto sebe u svaki dan, u svoju djecu, njega, kuću... A on kao pubertetlija, samo što džeparac ne traži....E nemere tako... Brak je preozbiljna stvar da bi se tako sprdali s njim...
Ne znam kako ćeš ponovno resetirati sebe, jel šetnjama, zborom, traženjem posla, manikuramapedikurama, piljenjem u zid dok sjediš na trosjedu,svejedno , to ti sama znaš najbolje...Ili ćeš sama morati otkriti...Neće se dogoditi preko noći...Stekni onu mentalnu i emocionalnu stabilnost koja ne znači negiranje emocija prema mužu...
TREnutno imaš troje djece i taj najstariji pubertetlija zahtjeva u ovoj fazi najviše posla... I ko s pravim pubertetlijom puno ljubavi i dosljednosti..S puno kičme...
Mislim da je najbitnije da razgovarate, što više..
Što vam kao obitelji treba je što više zajednički provedenog vremena... Obiteljskog teambuildinga...(
miniminia, slažem se s tobom.
Ja bih čak u jednom dijelu "opravdala muža", jer mi se čini da je on na neki način "izguran" iz obitelji. Kad jedna osoba polako preuzme sve na sebe i ništa ne ispušta iz ruku, onda za drugu nema mjesta.
Banalni primjeri:
- muž krene okupati dijete, dijete se slučajno polije, udari, svejedno, počne plakati, mama automatski uleti - pusti ja ću.
- muž krene uspavati dijete, dijete traži mamu, mama uleti, pusti ja ću.
- muž krene nahraniti dijete, hrana leti uokolo, mami se čini da to ne bude tako skoro gotovo i uleti - pusti ja ću.
- muž pegla veš, mama uleti - pusti ja ću, meni ide brže
- muž krene staviti veš u mašinu, pita na koliko stupnjeva ide, mama uleti, ma pusti ja ću, dok tebi objasnim,...
I onda se dogodi navedeno, muž se nakon 10 propalih pokušaja više ne gura nešto raditi. Misli si, pa neka si onda radi sama, ako ona radi najbolje.
Od silnih stvari koje žena radi najbolje, mužu se najednom otvorio prostor gdje on ima "višak vremena", i troši vrijeme u društvu gdje mu je ugodnije, gdje nije "nesposoban".
Treba muža uključiti u svakodnevni obiteljski život, ne bude svijet propao ako dijete ima krivu piđamu, ako je voće pojelo u 15, a ne u 12 kako bi dala mama, ako nije kapa u skladu s jaknom, ako je dijete zaspalo sat kasnije, jer se prilagođava na tatin način uspavljivanja,....
Mogla bih do sutra nabrajati.
Treba muža zaposliti u obitelji:
1. da se osjeća korisno
2. da je ravnopravni član
3. da je svima ljepše i lakše
4. da ne traži podršku izvan obitelji koju nema u obitelji
ne implicira se nista osim da gladna ne kopa kanale jer ce se u njih strovaliti.
takav savjet nije uopce rjesenje problema ono je, kako bi se reklo, prethodno pitanje.
dokle god se tvoje zadovoljstvo temelji iskljucivo na drugome bit ces "zakinuta" strana, a takva strana ne moze postavljati zahtjeve, pa cak niti poput onih: alo, ukljuci se u ovu obitelj!! tvoja je!!
Posljednje uređivanje od leonisa : 23.02.2012. at 09:03
Anemona, opisala si upravo ono sto sam ja radila i posljedicu koja je nastupila. i bas zato mogu reci da si s tim djelomicnim opravdanjem u pravu.
ja nisam kontrol frik sto se tice kuce. moj zivot je kreativni kaos, al sto se djeteta tice...uf. i dan danas nisam jos u potpunosti izljecena. ali kad sam to osvjestila kod sebe, osjecala sam se ko da sam nakon dugo vremena udahnula punim plucima.
Imam za primjer svoj jučerašnji dan i kakobi taj dan izgledao prije cca godinu dana, pa se možda lidač nađe u tome.
Došla sam s posla, dijete i ja smo ručali, malo se poigrali.
Došao je MM, ja sam se tamad dogovorila da izađem s prijateljicom i djecom u šetnju.
Muž je za to vrijeme odmorio, malo pospremio.
Vratila sam se, ostavila doma dijete i otišla u Crkvu, jer mi se baš išlo.
MM se za to vrijeme bavio s djetetom i nešto sitno po kući radio.
Vratila sam se i napravila brzinsku večeru, večerali smo, malo porazgovarali.
Ja sam se otišla tuširati u miru, nakon toga sam okupala dijete.
MM je spremio dijete u krevet, otuširao se dok dijete gleda crtić i otišao uspavati dijete. Ja sam za to vrijeme gledala TV.
Jučer je bilo premalo vremena za MM i mene, ali je bilo dovoljno vremena za mene, danas će biti drugačije.
Prije godinu dana je izgledalo ovako:
Došla sam doma i s djetetom ručala, onda sam cijeli dan nešto radila po kući, MM je eventualno krenuo nešto pomoči, ali ja sam brzo preuzela, jer ja znam najbolje.
Dijete bi me cijelo vrijeme usput dozivalo, jer mama zna najbolje i ne može ništa bez mene napraviti.
Krenula bih u Crkvu, ali iznervirana odustala, jer dijete cendra, a ne znam kako će ga MM smiriti.
Krenula bih se tuširati, dijete bi 10 puta uletjelo u kupaonu.
Dijete viče želi da ga ja uspavam.
Uspavljujem dijete, MM gleda TV.
Zaspim uz dijete, probudim se nakon sat vremena - umorna, ljuta, luda, jer nemam 2 sekunde za sebe, a MM je "nesposoban".
Mislim da je ovo itekako raširen problem među žena-majka-patnica populacijom. Ja se sve uspješnije borim protiv njega, čak sam mm-u počela odnedavno dopuštati da vješa čarape na štrik
eh da... i kad pogresno krenes ne ispravljas kasnije samo sebe vec i dijete jer je dijete naucilo: mama obrisi mi guzu, mama zedna sam, mama dohvati mi nesto, mama otvori mi nesto, mama zavezi, mama odvezi, mama obuci...get the point. i tako non-stop. iako i tata i ja stojimo jedan pored drugog i iako tata stoji pored nje, a ja u drugom dijelu stana.
znaci istovremeno je bio rad na mom back offu, radu da nju preusmjerim na tatu i radu da njega ponovo ukljucim.
i da, to je zatjevan i naporan posao.
leonisa, točno tako je bilo i kod mene.
Ajme kakav sajnsfikšin za mene
Imam velike izgovore zašto je ovo nemoguće kod nas (oboje dolazimo u 18h i nema vremena da jedno odmara, drugo stavi ručak na stol... uvijek jedno hendla dijete, drugo radi po kući + baka koja ima šhizofreniju i mm ju hendla 3 od 5 dana poslije posla (od 19 do 21) - pa mi dođe da se upucam). Ali i kad je tu, nemam niti jedan od izgovora osim "budem ja jer je lakše i brže". Pa sve izgleda točno onako kako i Anemonin dan prije godinu dana, najčešće s ovakvim scenarijem:
Kad politikom "baby steps" dođem u fazu tvog jučerašnjeg dana, taman će i moje dijete imati 5 godina.
Bubilo Bubich, dođem doma u 15 i da, to je ogromna prednost.
Meni je trebalo skoro 4 godine da dođem do ove faze, koja je nekima pod normalno, a još uvijek nisam gotova s poslom na sebi.
To je sindrom "pustijaću". Opaka stvar.
Evo, točno kako pišu Anemona i leonisa.
Sanja, savjeti da poradi na sebi jesu univerzalni, ali ja i dalje mislim da je to neophodno da bi Lidać uopće mogla početi s rješavanjem svojih problema.
Nije da ga branim, ali razumijem i njenog muža. Ne, nije normalno da suprug i otac toliko vremena provodi po kafićima, ali pitanje je zašto on toliko vremena provodi vanka. Možda se doma ne osjeća dobro. Možda se osjeća kao višak, dosadno mu je, nemam pojma...
A dok Lidać ne krene s tim malim promjenama sebe, ne vidim nikakve koristi od razgovora iili pokušaja da mu zabrani tolike izlaske
Mislim da tako može doći samo do produbljivanja jaza među njih dvoje.
A tu su još i djeca i ovo što leonisa spominje "mama obriši mi guzicu".
Treba to sve rješavati, što prije to bolje.
Baš
Da, mislim da bi tako i kod mene bilo... ali bolje da krenem što prije, inače će mi trebati 8 godina
I kako da nam lidać povjeruje da se to može učiniti, kad i onima koje su spremne na to trebaju godine da nešto promijene. A da ne pričam o tome da mm pola kućanskih poslova ne doživljava potrebnima - lavabo je čist, ne vidim da je prljav
Puno je posla pred nama.
Meni se čini da tvom mužu falite vas dvoje kakvi ste bili nekad, bez djece. I da bježi od ozbiljnosti života kakvog sad vodite. Može pobjeć, jer računa da ti o svemu brineš. A situacija u novoj firmi mu je stvorila prigodu za malo žešći bijeg.
Ovaj sindrom je isto čest, i opak koliko i "pustijaću" sindrom.
je.
a kad se dogodi kombinacija ta dva sindroma, ajajaj....
ja sam odavno poslušala starije, iskusnije i mudrije žene-majke,supruge, što god napravi kako god napravi kaži mu : Super si to napravio, odlično.Pohvala čuda radi, onda radi još više jer je motiviran.
Tako da je meni sve što napravi dobro, malo ga tu i tamo usmjerim oko stavljanja veša na štrik (da ne bude zgužvano da se prije osuši), ako je nešto baš onak mama mia poskrivećki ispravim da on ne vidi
inače slažem se u potpunosti s pikulom mislim da lidać2 trebaš stručnu pomoć (moram priznat da me užasnulo kad sam pročitala što i na koji način radiš po kući).
teško je nekome dati savjet ako taj netko odgovori da nema kad ostavit muža s djecom umjesto da iskreno odgovori da to i ne želi iz određenog razloga(mama najbolje zna).
kad sam pročitala onaj tvoj post o maniji čišćenja i slaganju stvari po striktnom redu (nemoj se molim te uvrijedit ni ti ni ostale curke) čuj moram priznat da i njega sad više razumijem iako ne opravdavam njegovo ponašanje "slobodnog bećara".
da ne bi bilo zabune i ja sam jako uredna i volim da svaka stvar stoji na svome mjestu ali kad sam vidjela kako to ide s djecom, odlučial sam da ne želim na uštrb vremena s djecom čistiti, prati,usisavati (pogotovo ne 3 x dnevneo Jesus Christ!!) i oladila sam, preporodila sam se, i dalje je uredno manje-više i pospremljeno al daleko od nekadašnje "apoteke". Bože moj, to je život s djecom, al svi smo sretni , veseli, ispunjeni i malena već pomaže u pospremanju!
Anemona, bravo za tvoj trud i rad na sebi, svaka čast, sve se može kad se čovjek odluči za promjene!
Ako i lidać2 treba pomoč, to je opet nešto što mora sama odlučiti odraditi za sebe, jer i za to mora izači iz kuće i prepustiti mužu uzde na sat vremena.
eh drage moje kada bi barem bio neki kutak u kojem bi mogla napisati u POTPUNOSTI CIJELU pricu a tek onda bi me mozda mogle shvatiti pa cak u jednu ruku i njega...
ovdje je prejavno a kada bi sve napisala doslovno bi svi SVE znali o mom zivotu a onda bi me netko i mozda prepoznao a to ne zelim...
a svakoj posebno pisati mi se zaista neda...
lidač2, ma ne trebaš pisati sve činjenice, samo pokušaj prihvatiti da je na vama da se mijenjate, ako želite opstati zajedno. Promjena je dobra.
lidać, ja te kužim da neke stvari ne želiš pisati. Ali ne misliš li da bi i nakon što napišeš "sve te ostale teške stvari u pozadini" ovdje osvanulo 20 postova "i mi smo imali sličnu situaciju i to se da riješiti"?
Tako sam ja svima govorila da je nama stvarno teško jer imamo bolesnu baku (a najčešće bi govorila - "znaš, mi imamo tešku situaciju u obitelji koju ti nemaš i ne možeš razumijeti"). I onda sam malo pomalo govorila o shizofreniji, i nikad nisam doživjela da bi mi netko rekao "da, jadna ti, tu se ništa ne može" - nego ti i dalje ljudi, dobronamjerno naravno, daju savjete kako da izađeš iz situacije u kojoj jesi, kako da plivaš u svemu tome. Uvijek ima nade, i kaj je najteže - boriš se, plivaš dalje.
Jesi razmišljala da barem nazoveš neki od onih telefona koje sam ti napisala? Samo pazi, oni ti ne daju da se samosažaljevaš i kukaš, tjeraju te da razmisliš što ipak možeš napraviti
Vjerojatno nisam ovako lijepo i sistematično napisala, ali upravo to je ono što sam htjela reći, s posebnim naglaskom na boldani dio.
Leonisa, ja zaista ne negiram važnost svake osobe da se bavi sobom i osjeća se dobro, ali ovdje problem nije nastao zbog toga.
Lidać je vodila život kakav je željela i bila je zadovoljna. Njezino nezadovoljstvo nastalo je u trenutku kad je njm odjednom promjenom svog životnog stila promijenio i njezin (i život cijele obitelji).
Došlo je do nesretne kombinacije Vertexinog i Martinog sindroma (ovo zvuči kao službena imena neke bolesti
Ponavljam, savjeti koje je dobila nisu ni najmanje loši, ali ne vjerujem da ulaze u srž onoga što Lidać muči.
Nije bitno da nama ispričaš, bitno je da pročitaš i vidiš što od sveg napisanog možeš iskoristiti za rješavanje svog problema.
I sretno!
najveci je problem sto ZNAM da sam ja 80% kriva za novonastalu situaciju,znam da sam ja otjerala muza van svim svojim ponasanjem (a takvo ponasanje mi je nastalo zahvaljujuci mojim ukucanima) vjerujem da je on svih ovih bio dobrica ali sada je rekao "dosta"...postala sam takva kakva jesam i vise neznam kako vratiti prijasni normalana zivot sa mm ...tako da svi ovi savjeti tipa idi van,kupi ono,kupi ovo,idi frizeru,proseci itd...itd...sumnjam da bi pomogli samo mislim da bi nas cak i jos vise razdvojili...najvece i najbolje resenje bi bilo preseljenje ...ali to je nemoguca misija (cak vise nisam sigurna dali to mm uopce vise i zeli)...
Oprosti, Pčelice, pobjegao mi je tvoj post u ovoj tostiranoj kobasici koju sam poslala.A dok Lidać ne krene s tim malim promjenama sebe, ne vidim nikakve koristi od razgovora iili pokušaja da mu zabrani tolike izlaske
Mislim da tako može doći samo do produbljivanja jaza među njih dvoje.
A tu su još i djeca i ovo što leonisa spominje "mama obriši mi guzicu".
Treba to sve rješavati, što prije to bolje.
Naravno da Lidać mora početi raditi na sebi, ali promjena bi trebala ići u smjeru unutarnje promjene, tj. "otpuštanja" dijela svojih dužnosti i mirenja s time da mogu biti obavljene drugačije, a još uvijek prihvatljivo i funkcionalno. Nema to nikakve veze s time hoće li ona krenuti na aerobic i francuski, a nekako mi se činilo da se ogroman broj odgovora vrtio oko takvih stvari, koje su, prema onome kako ja vidim situaciju, u ovom slučaju sasvim marginalne.
Oprosti ako je pitanje preosobno, no kad su počeli ti njegovi izlasci? Prelaskom na novi posao ili ranije? Što je bilo prije, njegova promjena ili tvoja?
Bi li vam došao u obzir bračni savjetnik (psiholog, svećenik... tko vam god odgovara)?
Preseljenje bi vjerojatno bilo najbolje, ali nije moguće, pa pokušaj izvuči najbolje iz onog čime raspolažeš, a to ste ti, TM i djeca i tu zatvorite krug.
Radi na tome da ste ponovno zajednica, a ne svatko za sebe.
lidać, neke ljude, odnose, obiteljske situacije, što ti govore i rade… te financijsko-stambenu konstrukciju obitelji nikada ne možeš (lako) promijeniti ili možeš jako teško promijeniti. Već na 6 stranica se provlači – možeš jedino promijeniti nešto kod sebe, kako da drugačije gledaš na stvari i kako da im drugačije pristupaš. Nitko niti jednom nije rekao da je lako… neki čak spominju da im je trebalo godine i da još rade na tome da «se mijenjaju». Trebala bi krenuti u tom smjeru da osvijestiš gdje ti možeš promijeniti pogled na svijet i tvoju situaciju, ako se situacije ne može promijeniti (ne mislim da izlaske tm, već na te druge stvari koje spominješ).
Teško je, jako teško... ali moraš, nema ti druge
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 23.02.2012. at 12:15
radio je 1godinu dok nije poceo malo pomalo izlaziti...cesto je poceo izlaziti u ljetu prosle godine...
sto se tice moga ponasanja pa nemogu sada rec kada ili sta jer je uvijek bilo prisutno no tome nisam davala nekom paznju,sve dok mi nije sinulo da bi mm mozda to smetalo iako mi to nikada nije rekao ali sada si sve mislim da je tako...
bracni savjetnik?...hm...mm nije takav tip da bi ikome dao da se mjesa u njegove probleme...
lidać2, ja bih krenula od toga da li ste zadovoljni?
Ti nisi, a TM?
Pronađite negdje pola sata kad djeca spavaju i sjednite za stol i recite što vam je na duši.
Pitaj ga otvoreno da li je zadovoljan? Što ne valja? Što bi htio? I ti iznesi što bi ti htjela.
Biti će lakše pronači se u tome, naravno ako obje stranke žele.
Nemoj odgađati, jer će ponor između vas biti sve veči.
Možda i da se malo makneš od nas koje te "napadamo" sa svih strana, i u miru sama razmisliš "u koje smjeru" bi mogla ili htjela nešto promijeniti. MM vjerojatno putuje na sprovod, ugasi komp, sredi misli dok si sama s curama.
negdje na pocetku sam napisala kako bi voljela da udri sakom u stol i kaze sve sto mu je na srcu ,barem bi mi bilo sve jasno i znala bi na cemu sam i sto mi je ciniti...
ali on samo suti ili ponekad kaze kako je kod njega sve u redu i da ne zeli nista mjenjati da je problem kod mene sto nije sve po mome ...i to je to...
ne putuje radi,jos se nista nezna...
u miru razmislajam vec danima a onda sam odlucila otvoriti topic jer nemogu nista pametno smisliti...sto god napravim nije dobro...
Posljednje uređivanje od lidać2 : 23.02.2012. at 12:23
Udri ti, ako ne želi on. Vjeruj mi brzo će i on propjevati.
udrila sam ja vec i udaram stalno...
sve sto me muci,koci,cini nesretnom,nezadovoljnom,ljutom,histericnom,placlji vom i x toga sam mu vec dala do znanja no ,ama bas NISTA se ne popravlja...
uf ne, to nije ono sto sam ja mislila. aerobik, francuski.Oprosti, Pčelice, pobjegao mi je tvoj post u ovoj tostiranoj kobasici koju sam poslala.
Naravno da Lidać mora početi raditi na sebi, ali promjena bi trebala ići u smjeru unutarnje promjene, tj. "otpuštanja" dijela svojih dužnosti i mirenja s time da mogu biti obavljene drugačije, a još uvijek prihvatljivo i funkcionalno. Nema to nikakve veze s time hoće li ona krenuti na aerobic i francuski, a nekako mi se činilo da se ogroman broj odgovora vrtio oko takvih stvari, koje su, prema onome kako ja vidim situaciju, u ovom slučaju sasvim marginalne.
cak mislim da nisam ni navela vec sam joj savjetovala da sama sebe pita sta zeli u tom trenu i sta bi ju zaista u tom trenu zadovoljilo, ispunilo, usrecilo.
i onda kad se bar malo usreci (znaci nabilda se) sjedne s njim i razgovarati. i tu krece otvrtavanje klupka. komunikacija. no ne mozes nikog prisiliti na razgovor ako ne zeli (kako pise da NJM ne zeli) ali onda moze poceti sa ok, jel me mozes poslusati i bitimi rame i podrska. cak ne trebas nista ni reci samo me cuj.
i kad kaze sve sto joj je na dusi, sumnjam da ce on ostati bez rijeci i samo se ustati i otici. zapocet ce komunikacija. i mozda nece odmah i on reci sta mu je na dusi, ali malo po malo.
kad dodje do takvog udaljavanja ni priblizavanje ne ide preko noci.
i ono sto sam ja shvatila, na svom iskustvu i iskusvu drugih je govorit o sebi, ne optuzivat. govorit o svojim osjecajima i zeljama, a ne kako netko treba nesto napraviti, a ne radi i kako se zbog nekog ne osjecas dobro. jer to stvara gard kod druge strane i konstruktivna komunikacija je baj baj.
sad vidim da ima jos puno postova nakon i da je lidac probala pricati, a da on slusa... joj
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom