Citiraj lidać2 prvotno napisa Vidi poruku
sto se tice oblacenja hranjena i svega toga to samo ja radim jer djete vristi ako ja to ne radim ...osim tu i tamo ako obuce nakon kupanca...ali nikad ga nisam kritizirala...
vecu curu ne uklapam u odg.jer ona vec sve sama radi i oko nje nema bas nekog posla...
da se osvrnem na ovo...mi smo jednom prilikom bili kod vrtickog psihologa radi djetetove adaptacije. i atko u razgovoru smo dosli do toga da je usla u fazu samo mama. ako smo nas dvoje u stanu, samo mama. znaci i kad ju on uzme da joj opere zube ona cendra i place za mamom. naravno to je stvaralo nervozu.
sto je najbolje MM je spomenuo to.
onda je psihologica rekla da djete radi kako je naucilo. mama je napravila gresku da je uvijek tu i na rasplaganju i cini sve. tatu je izgurala i dijete naravno da trazi mamu. mama je postala djetetov rob sto utjece i na njene zivce i cjelokupnu atmosferu doma. neka se mama makne (ne doslovno, nego neka ne reagira) a neka se tata vise ukljuci. kad dijete zove mamu da joj obrise dupe, neka ode tata. i zaista, malo po malo, pocela je zvati i traziti njega. jos uvijek vise trazi mene, ali sasvim normalno njih dvoje funkcioniraju i kad sam ja u blizini. inace su nam prije vikendi bili katastrofalni. kad bi svi troje bili doma, ona bi se povampirila. ja bi ispaljivala na zivce, a MM se povlacio u svoj svijet.

sto se tice psihologa, ima ih, danas, hvala bogu, toliko razlicitih da si valjda svatko moze naci metodu/tehniku koja mu odgovara. ponekad oni izgledaju doslovno kao da cakulate na kavi. s tim da ti pricas, on te samo vodi. cak ni ne daje savjete jer je ponekad dovoljno samo izgovoriti i osvjestiti.

misljenja sam da bio svatko trebao imati svog terapeuta, ne jer je bolestan vec jer je to jedan ispusni ventil. bas kao i vrecu za box samo sto smo jos uvijek narod s previse predrasuda...