razgovor sama sa sobom (ne ide jer se uvijek vrati na ne znam ili bi al ne bi), s njim (zapravo ni nije razgovor jer on odbija komunicirati, a s druge strane ona drzi monologe sa ne trebas to ovako trebas onako. pozitivno je sto je uspjela reci kako se osjeca i sta (ne)zeli, no opet je pitanje nacina na koji je to ucinila, jel ko ravnopravni partner ili kao "mama" sa ne mozes, ne smijes...), privremena promjena ponasanja (scena di ne pokazuje svoje neraspolozenje, a on joj se priblizava- neocekivan dolazak doma ranije da bi proveli vrijeme skupa, no to stanje je privremeno jer ne moze bez prigovaranja)...
ljutnja, sutnja, durenje, prigovaranje ne smatram kao opcijom osim opcijom unazad...

no napravila si dobar rezime. i bas zato sto sama kaze da bi al ne bi, no svjesna je da ovako vise ne moze, ne znam sta drugo reci osim pomoc trece osobe jer je ocito da se sama nece trgnut da je prepasivna i previse je upala u stanje u kojem je.

moje misljenje.

plus sto bi dodala uz spremnost na konkretne poteze i kompromis.