Ne da mi se sve citati, kasnije cu.
Ali mogu pisati jer nemam pametnijeg posla.
Tri tjedna je vrlo vjerojatno - nelegalno. Vecina saveznih drzava, ako ne i sve, imaju minimum od pet ili sest tjedana nakon vaginalnog poroda, a sedam ili osam nakon carskog reza. Zatim ovisi o poslodavcu koliko ce toga biti placeno, ako ista. FMLA iliti Family Medical Leave Act opet ovisi o saveznim drzavama, ali postoji u svakoj (ako se ne varam). U Minnesoti obvezuje poslodavca (s brojem zaposlenika vecim od zaboravilasambroj) da osigura radno mjesto nakon najvise dvanaest tjedana izbivanja. Za vecinu ljudi koji se nadju u ovoj situaciji, izbivanje ce biti apsolutno neplaceno.
Neke majke odlaze na posao nakon 5. ili 6. tjedna, neke ne. Neke odlaze zato sto uopce ne znaju za bilo sto drugo, jer im je nepojmljivo ne raditi i ne znaju uopce da postoji mogucnost provodjenja vremena s bebom kao ideja, a kamoli praksa, a neke odlaze jer im treba i druga placa, ili su jednostavno samohrane. Zene s vise djece cesto ostaju doma jer ih vrtic kosta vise nego sto bi ikako mogle zaraditi. Ponekad to rade i s jednim djetetom. Sve ovisi o primanjima, stanju u obitelji, a najvise, cini mi se, o standardu koji zele za sebe i svoju obitelj, a to je najcesce, prema onome sto vidim u nasim krajevima, nesto daleko iznad realnih mogucnosti, a da ne pricam o potrebama.
Zdravstvo je komaticno, prica o koliko para toliko muzike ne drzi vodu jer, kako god okrenes (osim u drzavnim sluzbama koje su ovdje krema svih krema sto se tih detalja tice), para je puno, a od muzike ni M. Moje kosta puno, a i dalje vise-manje sve placam iz dzepa. Jos kao radim negdje gdje su beneficije za pozeljeti, ali ne dirajte mi u temu godisnjeg odmora, slobodnih dana ili bilo kakvog izostajanja s posla zbog bolesti, a da ne pricam o IVF-u. Hrvatsko zdravstvo je bog bogova u usporedbi, iako naravno ima svojih losih strana. Neka prava, zlatna sredina je doslovno negdje izmedju dva sustava jer bi se od hrvatske price dalo napraviti nesto puno efikasnije i puno manje podlozno zloupotrebama, a ovu americku bi vise-manje trebalo raznijeti pa sloziti ispocetka. No tesko da ce od toga nesto biti jer nitko nista ne razumije i ekipa umire od straha kad im se spominju kanadski ili europski sustavi. Bas se ovih dana, ponovno, natezem i s osiguranjem i s klinikom s kojom trenutno imam posla jer mi, ponovno i opet i jos jednom, pokusavaju naplatiti usluge koje moja polica pokriva u potpunosti. I to je ovdje svakodnevica, uz brdo drugih problema koje nikad nisam imala s HZZO lijecnicima (ili uz opciju placanja hrvatskog privatnika iz vlastitog dzepa). :/
Iako je u pocetku izgledalo beznadno, izgleda da cemo se uspjeti izorganizirati tako da, kad i ako uspijemo doci do djeteta (koje ce nas, izgleda, kostati i ruku i nogu i bubreg i susjedove organe), ostanemo na jednoj placi, a da ja lijepo dam otkaz na sest mjeseci ili godinu dana, ovisno o tome kako ce nam ici. Ako nam sjekira zaobidje med pa beba pokupi malo previse muzevih gena, onda ce nam trebati jos bubrega i nogu opcenito. No trudimo se ne razmisljati previse o tom dijelu scenarija, barem za sad.
Sve u svemu, raspitaj se oko tih tri tjedna, jer je vjerojatno rijec o nekoj gluposti.
Odgovori s citatom
Kaae prvotno napisa
