Pokazuje rezultate 1 do 5 od 5

Tema: Zabrinuta mama

  1. #1
    madi avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    245

    Početno Zabrinuta mama

    Dobar dan,
    Jako sam zabrinuta mama koja svoje djete neperestano kada ode na izlet zove. Kako se rješiti straha da se nešto ne dogodi, jer sam u uvjerenju da ako nije s mnom da će mu se nešto dogoditi. Mislim da me i oklina čudno gleda al što mogu kad sam takva.

  2. #2

    Datum pristupanja
    Oct 2008
    Lokacija
    Split
    Postovi
    2,660

    Početno

    evo samo da pružim podršku
    i evo jedan link, da vidiš da nisi sama http://forum.roda.hr/threads/70490-strah-za-dijete

  3. #3

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb pri jezeru
    Postovi
    1,075

    Početno

    Mi smo imali sličnu situaciju, J je s 8 godina otišao prvi put bez nas u kamp na Silbu, s poznatom ekipom i s veseljem. Zvao je konstantno, plakao, ridao, nije mogao spavati, proveli bi po pola sata na mobu. Majke mi, da niije bila Silba mi bi otišli po njega. Svaki put smo ga smirivali i razgovarali, nismo ga otkantali.

    Sljedeće ljeto opet otišao, zvao je par puta dnevno, imao par kriza.
    Godinu iza toga nije htio uopće razgovarati s nama kad smo zvali, a on nas skoro da nije zvao.

    Budi smirena, probaj njega smiriti, daj mu neke "zadatke" (nama je morao sakupiti školjkice na plaži, poslati mail, uslikati mobom neke smiješne stvari i slično) tako da izgura dan. Nemoj pokazati da ti ide na živce. Barem su to bile moje (ne i MMove baš) metode.

    I da, proći će

  4. #4
    madi avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    245

    Početno

    pituljica meni moje djete ne ide naživce. Ja sam previše nervozna kad nije kraj mene, previše se zaštitnički prema djeci odnosim . Poludim kad vidim da sam čak i od drugih roditelja durkčija

  5. #5
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,448

    Početno

    Mislim da je to previše zaštitnički odnos, drugim riječima višak kontrole. To mi je jako dobro poznato. Nisam paničarka, puštala sam djecu još u vrtiću da idu na put bez mene, davala ih svojim roditeljima i sestrama i nisam ih stalno zivkala i kontrolirala. Ali, kad bih, recimo, nazvala mamu u vikendicu i ona mi se ne bi javila na dva-tri poziva, padali su mi napamet najgori scenariji. Naučila sam kontrolirati tu svoju potrebu za kontrolom (), ali još mi se to događa - eto jučer su došli iz kina pola sata kasnije nego što sam računala da bi najkasnije trebali biti doma i eto me već na balkonu, jedva kontroliram poriv da izletim iz kuće i idem ih tražiti.

    Ne možemo ih držati pod staklenim zvonom i na lancu - moramo pratiti njihovo osamostaljivanje. Jedino rješenje je osvijestiti problem i truditi ga se umanjiti i riješiti.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •