I moj se teško nosi s tim osjećajima koji se bude kada mu govore da je zaljubljen ili se klinci u školi s njime šale, po meni (na temelju onoga što mi on ispriča) potpuno bezazleno. Mislim, to nije nikakvo vrijeđanje ili ismijavanje, jer to je ipak nešto drugo. Primjetila sam da u zadnje vrijeme ipak lakše podnosi zezanciju, naročito na temu zaljubljivanja. Valjda ipak treba vremena da klinci prepoznaju i te osjećaje i da nađu način kako se s njima nositi. Mi možemo, bar smo mi tako, uvijek razgovarali i opisivali kako se mi osjećamo kada nas neteko zeza, koje nadimke smo i davali ili dobivali od prijatelja kad smo bili djeca. Da nije sam i da nije jedini, da je to normalno i da je i to na neki način igra. Objasnili smo razliku između ismijavanja i vrijeđanja tako da je sada ipak malo bolje, moglo bi i bolje, ali valjda bude i to došlo.