Ja nekako stječem dojam da u našoj državi prosvjeduju oni kojima uopće nije najlošije (javne službe, poljoprivrednici, studenti filozofskog fakulteta - neki vođe prosvjeda su čini mi se čak moja generacija, ali bi besplatno studirali, unedogled...).
A oni kojima je voda došla do grla su tihi, viđamo ih par dana nakon što dobiju grupni otkaz i zatim padaju u zaborav.

Tako da, podržavam prosvjede, ali opravdane.
A ovi, prosvjedi mljekara, mi se ne čine sasvim opravdani. Jer ipak - prosvjeduje se protiv ukidanja, tj. za početak samo smanjivanja, poticaja. A koliko je onih koji rade, ulažu u svoj posao, dižu kredite i pri tom nemaju nikakve poticaje od države? Ili onih koji rade, a ne dobiju plaće za svoj rad, i tako mjesecima...
Njih nema na ulici

Da usput kažem da mi se ne sviđaju niti metode - blokiranje cesta i ometanje prolaza onima koji na posao moraju doći (jer ih npr. ne mogu zamjeniti žene, djeca i sl.) mi nikako nije u redu.
Prolijevanje mlijeka (što su također činili, čak i na početku ovog prosvjeda) još manje, to mi je toliko neprihvatljivo da takve prosvjede ne bi podržala niti da su 100% u pravu.
A nisu.