moj entuzijazam što se slogana "kupujmo hrvatsko " tiče ispuhao se kao probušeni balon.

tome su kumovale prijevare i pronevjere u najvećim hrvatskim tvrtkama.

malo je reći da sam se osjećala kao zadnji bedak kupujući realno skuplje hrvatske proizvode s mišlju da time pomažem prosperitet hr gospodarstva,a istovremeno gledajući što radi ekipa iz,npr Podravke...i njima sličnih što su redovito punili stupce crne kronike

nemojte me krivo shvatiti,zbilja bih voljela živjeti u uređenoj državi gdje mali čovjek ,poduzetnik,marljivim radom ima šanse uspjeti i stvoriti nešto

dotad, dali smo si truda i povezali se snekim ljudima sa sela i direkt kupujemo od njih neke stvari-mlijeko,jaja,meso,povrće. konkretno za mlijeko,od jedne bake iz Miljevaca svaka tri dana uzimamo 4 litre gustog,mirišljavog domaćeg mlijeka,po 6 kuna je litra.dobro njoj,dobro nama. ono što me frapiralo otkad imam samo domaće mlijeko, iskoristila sam neki dan tetrapak zbregov za u kolač-to nije mlijeko,već bezukusna voda.što mi pijemo!