A što bi trebali reći svi ljudi zaposleni u (nabrajam iz glave) tekstilnoj industriji, industriji obuće, industriji gume, raznim drugim prerađivačkim industrijama (prehrambena i slično)? Pa svima njima (odnosno nama) uvoz jeftine robe uz državni blagoslov kvari račune. I ne idu ljudi u prosvjede nego gledaju gdje će i kako sniiziti troškove proizvodnje. Dok se može. A kad se dalje ne može, onda ključ u bravu! Već je netko na početku topica spomenuo Željezaru Sisak, a to je samo primjer...
I što sad? Treba shvatiti da smo svi u istom loncu. Ja se često pitam koliko je taj naš javni dug stvarno istina, a koliko produkt kojekakvih svjetskih lobija i inih načina za prelijevanje love. Nemamo pravih informacija unatoč internetu i brzim komunikacijama... Premalo znamo što se događa. A kad je riječ o tome kako je u državi (našoj i drugima), evo dva primjera: s jedne strane stoji Grčka i zbivanja tamo, a s druge nedavno sam pročitala ovo o Islandu i koliko god ne volim teorije zavjere, dalo mi je misliti (ne o teorijama zavjere, nego o tome postoji li pametniji način da pomognemo sami sebi):
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatsk...ti/600240.html
 |
|||
Odgovori s citatom
Peterlin prvotno napisa
