Citiraj prima prvotno napisa Vidi poruku
jer ako su na tržnici nisu u štali, ni na njivi.
pa nije baš da jedan čovjek sve radi
mljekar od kojeg kupujem ima svoje ljude na tržnici koji prodaju za njega

a od radnog čovjeka ne možeš očekivati kupovinu na tržnici, osim subotom.
kakvo je to svježe mlijeko koje se kupuje samo subotom?
a koliko je svježe trajno mlijeko kupljeno u tetrapaku koje ima rok tri mjeseca?
ja svoje mlijeko skuham u subotu u podne i traje mi do iduće subote, bez kvarenja, bez ičega

zloćko piše da im je min. proizvodnje 8000 l/mj ( da bi dobili novce u roku 3 mj).
ta proizvodnja pokriva mj. potrošnju 320 obitelji kao tvoje.
znači subotom bi mljekar trebao odraditi 320 puta prodaju 6 l mlijeka, a u jedno jutro na tržnici ne možeš 320 puta ni dobro jutro reći.
naravno ni prijevoz, ni pakiranje, ni štand na tržnici nisu besplatni.i, nisi u štali.
pa da, zloćko ima vjerojatno puno više krava od ovog mljekara kod kojeg ja kupujem
no, ne ide sve mlijeko samo u mlijeko, od njega se proizvodi svježi sir, dimljeni sir, putar, kajmak i ne dobiješ ti od litre mlijeka kilu sira, treba ti puno više mlijeka za to malo sira što dobiješ

naravno, ne mogu svi mljekari proizvoditi na malo niti trebaju
no, isto tako mislim da bi država trebala poticati i takav način proizvodnje, da bi trebala ljudima s nekog zdravstvenog aspekta širiti svijest o tome
a šta se događa, dođem na selo kod tete i pitam ju gdje mogu kupiti domaćeg mlijeka, a ljudi mi se smiju
odem kod druge tete koja je sama imala krave i nadobudno ju pitam od koga uzima mlijeko, a ona kaže da ima jedna žena koja proizvodi za sebe i još jedna koja baš nije uredna pa od nje ne uzima i izvadi mi tetrapak iz frižidera
ja ju gledam s tim tetrapakom jer joj na onu šokačku nošnju pristaje ko piletu sisa

ne znam, u posljednje vrijeme gledam stvari na drugačiji način
i ok, možda stvarno imam vremena pa si mogu priuštiti dvosatno landranje po pijaci subotom (uključujući i vožnju busom), ali se ne mogu oteti dojmu da ljudi puno više vremena provode po trgovačkim centrima obilazeći sve te silne akcije, buljeći u izloge, degustirajući na kojekakvim štandovima, ispijajući kave u sterilnim kafićima dok im djeca jašu zebre u kvazi igraonicama dok se u trbusima njihovih gradova događa pravi, mirisni život...
a nekom možda i to smrdi, šta ja znam