Uf, uf, nisam valjda tako shvaćena
Ne, nije nam ovako jer nitko ništa ne radi.
Svi znamo glavni razlog zašto nam je ovako - zato jer nam se dogodio rat (planirano, neplanirano, neću griješit dušu...) a poslije njega privatizacija (planirana i za smrtnu presudu) koju je pratilo bezbroj krađa i tako dok nismo došli do ovog stadija lopovluka bez obraza i granica.
I - zašto smo pobogu sve to prešutali i mirno pratili kako nam pljačkaju državu pred nosom? Jer su nam vikali da imamo hrvatsku i trebamo zbog toga biti sretni?
OK, ja to pripisujem kolektivnom šoku poslije ratnih zbivanja.
I sad smo tu gdje jesmo.
Ali isto je tako istina da imamo ogroman, enorman, činovnički aparat, državne i javne službe krcate i prepune rođaka i kumova... A u sirotoj državnoj dojci više nema mlijeka za sve, poremetio nam se odnos ponude i potražnje (u duhu foruma)
U svakom slučaju, što je bilo, bilo je, nazad nema, a naprijed nećemo daleko dogurati ako SAD krenemo prosvjedovati (trebalo je s tim krenuti davnih dana i zaustaviti krađe dok se još moglo dosta toga spasiti). To sam ja htjela reći.
Voljela bi da konačno dobijemo neko normalno vodstvo, s dvije čuke u glavi, s planom i programom, i da krenemo raditi i vaditi se iz ovog stanja u koje smo dovedeni.
E sad, kako to postići, nemam pojma, a ni vi baš ne ohrabrujete s ovim linkovima
Ja samo pišem što bi ja (vjerujem ne samo ja) voljela, normalnu državu u kojoj se od rada i znanja može živjeti...






)
Odgovori s citatom