Jesam, gotovo je s rađanjem. Stvarno nikad nisam mislila da ću imati ovoliko djece, oduvijek volim djecu ali baš da ću ih roditi četvreo, stvarno nisam mislila. Nekidan gledamo neku poznatu tetu na tv-u, sad sam i zaboravila koja je, uglavnom nema još djece. I kaže kako bi volila imati troje. A moj sin će na to: "A pojma nema ona što to znači imati dijete, nek ona rodi jedno pa nek onda priča". Eto tako nekako se i ja sad osjećam, samo što je meni previše svega toga, puna kapa plakanja, pelena, kompromisa, bljuckanja, vrtića.....