Isto kao Maruška. Nakon drugog poroda znala me hvatati baš tuga velika pri pomisli da je to - to, da više nikada neću osjetiti one prve pokrete u sebi, da nikada neću iščekivati uzv kako bih vidjela to malo biće, da nikada neću brojati dane do upoznavanja te nove male ljubavi.... Sinoć sam gledala jednu seriju u kojoj se rodila beba i prikazan je baš porod u rađaoni i onaj prvi plač i prvo primanje djeteta u naručje, a ja sam se rasplakala skupa s mamom na ekranu pri pomisli da više nikada to neću doživjeti... No onda se podsjetim bolova prilikom drugog poroda i lakše mi je reći si da je butiga zatvorena.