Nikad se nisam vidjela sa više od dvoje djece. Naravno da me nekad uhvati nostalgija i sjetim se njih kao malih beba, vrtićaraca, prvašića, ali ne želim to više prolaziti.

Kad vidim roditelje s više od dvoje djece u meni to izazove nakavu nelagodu i potvrdu da to nije za mene. Mislim, da me se pogrešno ne razumije, nemam ništa protiv većih obitelji, ali definitivno nisam osoba za to.

Govorim u prvom licu i ne spominjem mm jer da sam ja htjela još koje on bi mi vjerojatno udovoljio, ali on je drugačiji. I sam je rastao u obitelji sa sestrom i još 2 brata pa mu to nije toliko strano kao i meni. Ali u našem slučaju nije imao pravo glasa. Danas se slaže sa mnom jer je uvidio koliko je teško i naporno i s ovih dvoje relativno bezproblematičnih, a kamoli proći još koji put kroz sve ponovno uz mogućnost da treće bude još zahtjevnije od prvih dvoje.

S druge strane ja obožavam životinje i da imam mogućnosti udomila bih još ljubimaca osim ovih dvoje koje trenutno imam.

A i unučad bi mogla za koju godinu...iako me i to već pomalo plaši, ali ću valjda biti u stanju pričuvati malo dijete na par sati.