Moju ništa nije pritiskalo, imala je obične bilježnice iz NN. Uopće joj nije važno kakvu opremu ima. Gubljenje pribora je u početku bilo strašno - svaki tjedan novih 6 olovaka, ravnalo, šiljilo, dnevno jedna gumica, dvotjedno nove bojice...tek se u 2.polugodištu malo sabrala pa "uduplala" trajnost svega.
Već krajem 1. polugodišta počeli su pisati penkalom u boravku i diktate iz HJ (ne znam čemu to služi, da ih prisili da ne griješe, da se ne može izbrisati?). Uglavnom cijeli je razred imao piši-briši (i uredno bi brisali!), a ja sam "ćoškasto" mislila da nije pošteno pisati time ako učiteljica traži penkalu. Na kraju se ispostavilo da i učiteljica koristi piši-briši te da (prešutno) tolerira brisanje, pa sam siroto dijete, eto, tek u svibnju riješila frustracije gledanja drugih kako brišu dok ona dobiva dvojke zbog mrljanja, neurednosti i nemogućnosti popravka.