I ja govorim iz cipela majke čije dijete je bilo puno teže zlostavljano od strane jednog neprilagođenog, a zapravo zanemarenog djeteta, prepuštenog samome sebi. Mnogo puta sam pomišljala na to da bih voljela da je to dijete sa svojim problemima daleko od mog djeteta i mene, ali i tom djetetu treba pomoći. Kako? Npr. kao što je već predloženo, da se angažira asistent u nastavi, da se dijete uključi u neki program rada s psihologom, da ga se redovito pedagoški i psihološki prati, a ne samo kad izazove neki eksces. Vidim kako to ide uz godine u godinu - dijelile su se opomene i ukori i čime je to rezultiralo? Ničim, osim još većim otporom. Sljedeće je maknuti dijete iz škole, po sistemu, brigo moja pređi na drugoga. Ako dijete je dijete kod kuće odgojno zapušteno jedino rješenje je da to preuzme škola na koji god može način. No najčešće se sve svodi na kazne i na iščekivanje da dijete ode iz škole, ukoliko se ne odluče na premještaj.