Moj sin, 28 mj, inače mirno dijete, počeo se svačega bojati. Evo unatrag nekoliko dana ne mogu otići u drugu prostoriju da on panično ne trči i suze krokodilske:"mama, mama!!!!". Stalno i mene i mm slijedi u stopu,i to samo ako je jedno od nas kući. Kad smo oboje nemamo takvih akcija jer je ili on ili ja njemu stalno na vidiku i onda je super vesel i razigran. S jedne strane razumijem ga, jer najvjerojatnije misli da ćemo nekud otić i njega ostavit. Ali muči me zašto to misli, kad ga nikad nikome ne ostavljamo?, čuvamo ga ja i mm naizmjence jer radimo turnuse. Ponekad ga čuva moja šogorica kod nasi nema nikakvih problema,samo mu je važno da je netko s njim u prostoriji. Isto tako, on se sav strese i počne panično bježak kad recimo susjeda pokuca na prozor, njega taj zvuk straši. Osim toga, boji se čak i snijega i hodanja po njemu,razumijem i to jer tek je ove godine vidio snijeg. Ali evo situacija od neki dan, on vani sa mnom jer moram donijeti drva. Do prije mjesec dana ostajao je sam na možda 5 min, gledao crtić ili nešto grickao dok ja otrčim do šupe. Nije ni plakao niti išta. Sada je bio sa mnom u dvorištu, ja 5 m od njega, skupljam drva a on se dere, mama, mama i sav se trese. Nije mi svejedno, znam da djeca imaju svoje faze, hoće li to proći i jesu li i vaši imali slične strahove? Kako da ga umirim i uvjerim da sam uvijek tu za njega? Evo večeras me jedno 30 puta u sobi pitao:"mama tu?", svaki put sam mu se javila irekla da spava da je mamu tu, i zaspao je, ali čemu taj strah?