jele blond, djeca se ponašaju kak im dođe, a mi smo tu da im pokažemo što je dobro, a što nije. Moji za takvo ponašanje spuše kaznu koju osjete, pa im više ne padne na pamet. Padne im na pamet nešto drugo, i užasno je zamorno stalno glumit granicu i betonski stup i zid djeci za stalni crash test (što može, a što ne, što bude kad ovo, što kad ono), al to je majčinstvo. Što su mi klinci veći, to se više smijem u sebi na onu scenu iz Amarcorda kad debela talijanska mama urla za sinom i trči za njim sa valjgerom. E, tako i ja nekako... uopće nije feš biti mama...