Ja ovo svojima nisam dopuštala jer ovdje u mojoj sredini ne bi čudno gledali djecu koja su se tako obukla već bi gledali u "ludu" mater koja im je to dozvolila. (govorim o sebi)
A moje samopouzdanje ipak nije baš toliko snažno da na javna zgražanja dežurnih ćakulona samo odmahnem rukom. Stoga smatram da je to više bildanje vlastite individualnosti nego dječje, a to mi nije neki prioritet. Ionako sam dovoljno "posebna" u svojoj okolini i bez da su mi klinci oblačili kanotijere preko robe
I što je još bitnije, vidim da su puno sigurniji u sebe nego ja u njihovim godinama. Smatram da je to više do njihovih karaktera nego zbog nekih naših roditeljskih zasluga, pa ne vidim te neke teže posljedice mojih zabrana da ne oblače ono za što sam smatrala da će izazvati nepotrebnu pozornost.