Mi smo na psihološkom savjetovanju imali doktoricu koja je igrom slučaja i sama u mpo postupcima tako da smo ipak mogli o nečemu porazgovarati. Ali odmah mi je ta ljubaznost pala u vodu čim je rekla da se ona odlučila na Prag jer naše (hrvatske) doktore ne smatra dovoljno stručnim. Naravno, odmah sam si u sebi pomislila, draga moja doktorice, ja nemam toliko para ko i Vi pa si ne mogu priuštit let do Praga i boravak od nekoliko dana tamo i osuđena sam na hrvatske, prema Vašim riječima, nestručne doktore. Srećom pa su me ti isti doktori razuvjerili u njenom mišljenju i itekako pokazali svoju stručnost.
Uglavnom, ipak razgovor nije bio mučan, nismo imali nikakva testiranja i mogli smo biti donekle opušteni jer smo pričali o svemu i svačemu, kao na nekoj prijateljskoj razini.
Ali tek kasnije se s vremenom ispostavilo da bi nam psiholog možda zatrebao kasnije kako su postupci odmicali i nizali se oni neuspješni. Vjerujem da svima nama kasnije treba netko s kime bi mogli porazgovarati, netko tko će nam možda riješiti neke naše nedoumice i poslušat nas u "kriznim" trenucima kad ti preostaje zatvorit se u kupaonicu i isplakat se da bi mogao kasnije dignut glavu i nastavit dalje.
Dakle, nisam protiv psihologa u mpo priči, ali oni se pojavljuju u totalno krivom trenutku. Oni bi po meni trebali biti sastavni dio mpo tima i na raspolaganju parovima za cijelo vrijeme postupaka i čekanja.