da baš tako, moram se nasmijati na ovo, evo ja sam baš uživala još godinu dana u igri sa svojim predškolcem, crtanju, šetnjama, u dizanju ujutro u 11 ako nam se ne da, u tisuće drugih stvari, nikada ne bih godinu djetinjstva i bezbrižnosti svog djeteta zamijenila obvezama, radom, ustajanjima ujutro u 7, školom i domaćim radovima. za to uvik ima vrimena, a za djetinjsvo više nikad.
i pitanje je kada će ti "napredni" petogodišnjaci i šestogodišnjaci se umorit od škole i obveza, i šta će reć svojim roditeljima na njihove odluke, možda šta i ja na 1. godini faxa... dajte mi dvi godine mira, samo tad ne možeš trčat za leptirima po livadi.
ako je za osudu poželit za sebe i dite još godinu, dvi uživancije i odmora, ja pristajem iz vlastitog iskustva i smatram da sam svojoj curici poklonila 2 god djetinjstva koje su meni uzete i nitko me ne može uvjeriti u suprotno![]()





Odgovori s citatom