Slažem se da svaki roditelj u suradnji sa stručnjacima treba odlučiti da li je njegovo dijete spremno za školu ili ne, ali mi se ne sviđa ovo razmišljanje koje se provlači kroz neke postove da se djeci upisom u školu uskraćuje djetinjstvo, igra i razbibriga.

Sama sam krenula u školu s 6 god. i 2 mj. i ne sjećam se da mi je išta od gore navedog bilo uskraćeno, dapače, preporodila sam se nakon vrtića kojeg sam uistinu mrzila.

S druge strane, i ta naša percepcija dječje zrelosti može nas koji put zavarati. Sin nam je krenuo u školu s točno 7 god., s velikim predznanjem i priličnom samostalanošću pa je u onim pubertetskom periodu bilo obostranog živciranja u svezi tih njegovih školskih obveza. Kći je krenula sa 6 i po (rođena u veljači) sa puno lošijim predznanjem od brata joj, a i emotivno mi se činila dosta nezrelija te me je iskreno bilo strah kako će to skupa kod nje sve ići :/.

Međutim, to dijete je toliko brzo napredovalo i intelektualno i emotivno da stvarno nismo imali nikakvih problema s njom. I danas je kao srednjoškolka veoma savjesna i ambiciozna za razliku od brata joj kojemu je škola bila samo teret kojeg je htio što prije skinuti s glave.