znam, grozno je
 |
|||
|
|
|||
znam, grozno je
Bebibranka, ovako ti je isto bilo kod mene: ne da nisu stigli pogledati plodnu vodu, nego doktorica nije htjela pogleati plodnu vodu, jer sam imala lagane kontrakcije (koje je ctg zabilježio kao trudove) - pa je isplanirala provesti sa mnom isti postupak kao sa tobom. Ali prevarila se, ja sam otišla doma i dočekala doma svoje trudove. Gel i drip sam odbila, a na stav da su mi trudovi neučinkoviti i slabi se nisam obazirala. I uz takve neučinkovite trudvoe, bez dripa i bez gela sam se uspješno porodila. Na samom kraju 1,5 sat prije poroda, dozvolila sam prokidanje vodenjaka, mada niti to nije definitivno bilo potrebno. Bila sam u 40-om tjednu.bebibranka prvotno napisa
evo podizem temu
ja sam isto narucena za drugi tjedan u bolnicu (38 tj.)
najvjerojatnije ce me inducirati
e sad znam da svi ti postupci su takvi kakvi jesu, al ako ti je zivot bebe ugrozen, moras nekaj poduzeti
zanima me koji bi nacin induciranja ipak bio "najbezbolniji"?
nekak mi je kidanje vodenjaka najprirodnije, ako se moze to tako reci, ipak se ne radi o kemiji
ne znam sto da im kazem, help...carski mi je zadnja varijanta ako bas mogu birati
Dia, koji je razlog za tvoju indukciju?
inače mi se čini bolji gel prostanglandina koji smekšava i otvara cerviks, nego drip koji je umjetni hormon oksitocin, ide intravenozno i opasniji je jer može izazvati prejake trudove, a zahtijeva zato i gotovo stalni monitoring.
ne znam jel gel bolniji, probala sam samo drip, ali gel mi se čini ipak nešto prirodniji.
bušenju vodenjaka se ne bi trebalo pristupati ako se bebica nije dovoljno spustila, jer ako nije dovoljno nisko, a prokine ga se, može doći do prolapsa pupkovine.
to je vrlo često posljedica baš prerano prekinutog vodenjaka.
prerano prekinutog =prerano prokinutog
evo sad sam malo potražila i našla razlog tvoje brige
s obzirom da se UZV procjene što se veličine bebe tiče pokazuju vrlo nepouzdane, ja bih tražila definitivno drugo mišljenje.situacija je ovakva:
slijedeci tjedan moram u bolnicu (38 tj.) na SD
beba je manja i oni se boje da se nekaj nebi zakompliciralo, u zadnjih tjedan dana je i porast slab
doc kaze da hoce imati sve pod kontrolom i da se polako pripremimo za porod
zanima me kakav porod mogu ocekivati? pitala sam ga sto to znaci da mogu mjesec dana provesti gore?! a on je reao da ne
hoce li inzistirati na carskom ili inducirati (na koji nacin)?
koliko sam cula taj doc dosta salje na carski, a ja nebi ako bas nije rizicno.
Dia, ne znam kaj bih ti rekla. Istina da prokidanje vodenjaka nije kemija, pa je prirodnije nego drip. Ali ako ne dobiješ trudove u nekom određenom roku, koji su si oni zacrtali, pokušati će te nagovoriti da ti ipak daju drip i gel. Imaš mišljenje WHO o tome na:
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=135&Show=2034
Meni je u prvom porodu prvo pukao vodenjak sam, 8 dana prije termina, znači u 38 tjednu, i sam početak poroda je bio ok, ali je na žalost kratko trajao, jer su mi ubrzo na prijevaru dali drip. E sad kako bi bilo s puknutim vodenjakom a bez dripa, ne znam, ali sam 99% sigurna da manje bolno, manje silovito, manje nasilno. Iskreno žalim što se nisam uspjela i tada izboriti protiv kemije, nego je neka nezainteresirana spodoba ocijenila da ako imam tako lagane trudove 2 sata nakon puknuća vodnjaka, da se nema kaj čekati i treba to ubrzati. A čitam na forumu da je neka forumašica dobila mail-om uputu od svoje liječnice iz Amerike, da ako joj trudovi ne počnu niti 24? (ili 48 ne sjećam se) sati nakon što joj pukne vodenjak, da razmisli o nekom od način ubrzavanja. Ma da su mi samo 8 sati čekali, već bi bilo sigurno bolje.
U drugom porodu su moji prirodni trudovi bez dripa bili super, nisu boljeli a otvarala sam se (prema njihovom sam imala neučinkovite trudove?! i htjeli su ubrzati sve dripom), na kraju poroda sam dozvolila prokidanje vodenjaka i isti tren su trudovi postali duplo bolniji, ali je srećom kratko trajalo.
Imaš priču o induciranom porodu od Lune Rocco, pa pogledaj kako je ona to vodila, mislim da je prije bila prilično dobro upoznata i informirana.
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...=451784#451784
A kaj ti je s bebom da se mora ići na indukciju?
pročitaj ono što sam citirala.
Da Dia, procjene veličine bebe su se doista pokazale potpuno nepouzdane.
Meni npr. nisu znali da je beba jako velika 4550gr. i zbog toga su nizom svojih postupaka skoro ugrozili i moj i njezin život.
Da ne kažem da je po meni indukcija i kod ispodproječno malih i nadprosječno valikih beba, nešto što bih stavila pod veliki upitnik.
Ja sam izuzetno sitna, a oni su meni htjeli raditi indukciju na tako veliku bebu. Poslije sam čula komentare da je tu bila velika mogućnsot komplikacija, a sam broj carskih tu večer je značio da je pitanje da li bi stigli na vrijeme i mene odvesti na carski jer su imali pune ruke posla, niti ne znam koliko su imali carskih. Nisu imali vremena čak niti biti sa mnom u rađaoni. Srećom, prirodno je dugotrajalo pa je išlo polagano i uspjelo se sve raširiti kako treba, beba okrenuti kako treba i izaći kako treba.
A kod sitnih beba mi je indukcija upitna, jer mislim da sam čitala da one teže apsorbiraju sve loše stvari koje se mogu dogoditi tijekom poroda, a kod indukcije je veća vjerojatnost za tako nešto, što govori i sama praksa povećanog nadzora rodilje i bebe kod induciranih poroda.
Pogledaj topić Drip:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...r=asc&start=50
I pročitaj svakako one Smjernice WHO.
I btw, mojoj koelgici je beba procjenjivana na 2000gr, rodila se sa 8 mj. sa 2500 gr (a fulati pola kile nije mala stvar), cijelo vrijeme je bila po doktorima zbog procjene da je beba mala, a da se rodila u treminu vjerujem da bi bila sasvim normalne veličine.
Ona je imala i trudnički dijabetes, pa joj je jedan doktor rekao da mora biti na dijeti, a ginekolog kad je saznao rekao je kakva dijeta, pa dijeta utječe i na bebin prirast. A ona jadna nije znala koga da sluša, i cijelu trudnoću je bila u stvari gladna jedući samo ono što joj je dr. napisao.
Ja bih samo ovo potpisala.
prvo, hvala na odgovorima
mi se kontroliramo vec 6 tj.
32 tj. bpd 79 f 47 abd 252 avo 0.72 acm 0.81 1200g
33 tj. bpd 78 f 48 abd 251 avo 0.79 acm 0.85 1250g
34 tj. bpd 81 f 50 adb 262 avo 0.78 1650g
35 tj. bpd 82 f 50 adb 278 avo 0.77 acm 0.89
36 tj. bpd 85 f 53 abd 273 avo 0.75 acm 0.82
37 tj. bpd 85 f 55 abd 273 a vo 0.71 acm 0.82 1700g
afi cijelo vrijeme 14 (plodna voda)
tako da uzv procjena tesko da moze biti kriva
joj nemam pojma, najgore mi je ako nesto odbijem, ne zelim riskirati zivot svoje bebe
navodno me nece oni odmah poroditi u utorak, nego slat na ctg i bla bla sve to skupa, pa ocjeniti da li je potrebno il ne
a kak necu imat comp htjela bi unaprijed vidjeti koje su opcije i sta mi je ciniti
Dia, kolegica o kojoj sam ti pisala se je kontrolirala od prvog mjeseca, i to nakon što je dobila menstruaciju, za koju se ispostavilo da je trudnoća, pa je dr. u ambulanti na moru napravio kiretažu, za koju je njezin dr. kad se vratila doma rekao da je plod ostao.
I onda su taj plod kontrolirali svaka 3 tjedna, i srećom relativno dobro je završilo.
Kad sam dosla na drugi porod - s puknutim vodenjakom, ali bez trudova, izjavila sam da ne zelim drip. Doktor me pitao kako mislim roditi bez trudova, na sto sam ja rekla da cu ih sigurno dobiti (od pucanja vodenjaka proslo je tek sat vremena). On se nasmijao i odgovorio: pa ne dajemo mi drip svima, samo kad je stvarno potrebno - kud bismo dosli - to je skupo!
(tek kad me pregledao i uvjerio se da sam vec dobrano otvorena prestao me nagovarati).
Tak da meni nije jasno: ak nam je zdravstvo tak siromasno, a dripovi skupi - zakaj se njima razbacuju?
Zato što misle da je tako bolje za žene. I puno žena misli da je bolje za njih da što brže rode. U uvjetima u kojima moraju biti stalno na stolu na ctg-u, donekle je i razumljivo jer ih jako boli i žele što prije kraj.
Osim toga ne postoji direktna uzročno-posljedične veza tipa ako dam manje dripa, više će mi novaca ostati. Bolnica dobije novac za porod iz kojeg onda podmiruje razne troškove - prostora, osoblja, opreme itd. Višak novaca ne dođe do dr-a koji nije dao drip.
I kad kreneš u ispitivanje ekonomičnosti postupka, vrlo brzo pobjegnu u stručnost - nitko se nikome ne želi miješati u medicinske odluke, a dati nekome drip jest medicinska odluka.
E da je meni bila ova pamet na provom porodu....
A što se tiče dripova, epiziotomija, infuzija i sličnih stvari - i ja sam sebi postavljala pitanje zašto se razbacuju njima a u javnosti izjavljuju kako je zdravstvo u teškoj financijskoj situaciji. Ili još jedna nebuloza, ne daju ti piti tekućinu, a znaju da će rodilja tako dehidrirati i biti u opasnosti, pa onda to rješavaju tako da svima daju infuziju da ne bi dehidrirale. E onda dođe doc iz Engleske održati nekakvo predavanje u Hrvatsku, i čudi se toj praksi, pa ni Englezi nisu tako bogati da bi običnu čašu vode zamjenjivali infuzijom.
Kolika količina nestručnosti u našim bolnicama, zaostali smo kao u srednjem vijeku i to me svaki put nanovo zapanjuje i ljuti.
Jedina činjenica kojom se hvale i opravdavaju svoju nestručnost, je mala smrtnost, pa je to kao opravdanje da je sadašnja praksa i dobra i opravdana. A pod koju cijenu, kojih patnji i iznakaženih žena, nije bitno (da netko nekome na licu napravi monstruozni ožiljak kakav nam rade prilikom epiziotomije, završio bi odmah na sudu).
A opravdanje glupo da ne može biti gluplje - lakše je sašiti ravan rez nego ako žena prirodno popuca pa treba šivati neravno tkivo. I one gluposti o spuštanju organa i slično, ma katastrofa ....
Kao da žene nisu 1900 godina rađale bez epizitomija i bez doktora, i živjele poslije toga bez da su svoje organe nosile za sobom u kanti.
E da je meni bila ova pamet na provom porodu....
A što se tiče dripova, epiziotomija, infuzija i sličnih stvari - i ja sam sebi postavljala pitanje zašto se razbacuju njima a u javnosti izjavljuju kako je zdravstvo u teškoj financijskoj situaciji. Ili još jedna nebuloza, ne daju ti piti tekućinu, a znaju da će rodilja tako dehidrirati i biti u opasnosti, pa onda to rješavaju tako da svima daju infuziju da ne bi dehidrirale. E onda dođe doc iz Engleske održati nekakvo predavanje u Hrvatsku, i čudi se toj praksi, pa ni Englezi nisu tako bogati da bi običnu čašu vode zamjenjivali infuzijom.
Kolika količina nestručnosti u našim bolnicama, zaostali smo kao u srednjem vijeku i to me svaki put nanovo zapanjuje i ljuti.
Jedina činjenica kojom se hvale i opravdavaju svoju nestručnost, je mala smrtnost, pa je to kao opravdanje da je sadašnja praksa i dobra i opravdana. A pod koju cijenu, kojih patnji i iznakaženih žena, nije bitno (da netko nekome na licu napravi monstruozni ožiljak kakav nam rade prilikom epiziotomije, završio bi odmah na sudu).
A opravdanje glupo da ne može biti gluplje - lakše je sašiti ravan rez nego ako žena prirodno popuca pa treba šivati neravno tkivo. I one gluposti o spuštanju organa i slično, ma katastrofa ....
Kao da žene nisu 1900 godina rađale bez epizitomija i bez doktora, i živjele poslije toga bez da su svoje organe nosile za sobom u kanti.
Slažem se, ali mislim da je to također i cijena bolničkog poroda kojem je u interesu da se porod ne oteže predugo(puno rodilja, premalo prostora), nego da što brže završi.
Mada bi se tome moglo doskočiti ranijem otpuštanju rodilja i beba, a ne tek 3. ili 4. dan.
No to je pitanje stava šta je manje štetno.
U njihovim očima manje je štetno ubrzavati porod dripom nego "riskirati" prerani odlazak iz rodilišta.
To što neke druge prakse na zapadu pokazuju da je jednako nizak stupanj mortaliteta i sa sasvim drugačijim pristupom, to je druga priča, ona o "našoj" i "njihovoj" praksi...
Ajoj, pa meni izgleda da bi i laiku trebalo biti jasno da je manje riskantno ranije otpuštanje zdravog novorođenčeta, nego prisilni i nasilni porod da bi isti završio 5-10 sati ranije.
podižem temu
danas (za sve koji će čitati u normalno doba, jučer) sam bila na pregledu, 41 tjedan, potpuno zatvorena, cerviks se nije nimalo skratio, i za 2 dana sam naručena na pregled, a za 3 na induciranje, ukoliko se ne dogodi čudo koje moj dr ne očekuje.
cijelo ovo vrijeme sam se pripremala na prirodni porod i veselila se tome, dapače provela sam dobra 3 tjedna strahujući da ću roditi prijevremeno, jer su mi u 35. tjednu rekli da sam potpuno otvorena i da je pitanje dana kad ću roditi (zapravo su mi rekli, rađate danas, najkasnije sutra) što me potpuno šokiralo, pa strogo mirovanje i tome slično. sad se pitam nije li bilo bolje da sam se normalo kretala (nisam baš ležala, ali sam pazila)
danas mi je dr rekao da ću dobiti gel, a nakon nekih 12-20 sati kad se cerviks skrati drip. ne treba ni spominjati koliko sam se užasnula.
trenutno me zanimaju pozitivna iskustva. ima li ITKO, tko je prenio i bio naručen na induciranje, da se u 48h otvorio, odnosno da se cerviks skratio i sve ostalo da je išlo kako treba?
Ja sam prvu trudnocu prenjela 16 dana. Bila totalno zatvorena ni centimetra ni milimetra otvorena. Poceli su s gelovima 16 dan od termina a rodila sam 18 od termina. Taj 18 dan sam bila mozda 1.5 centimetar otvorena i nekako su probili vodenjak i ukljucili drip. Ukljucili su ga u 10 ujutro a rodila sam moju Annabel u 21.47 navece.
Ubio me drip ali istu sekundu kad se ona rodila sve sam to zaboravila. Ona se rodila sa 4100gr. Kad su napokon rekli da mogu tiskati istiskala sam za 15 min.
mene interesira, zašto se nakon 42. tjedna treba beba obavezno roditi (ili ne treba) ...?
Jesi kaj pila od tog 35 tjedna na ovamo?
Ova izjava dr. mi je totalno neprofesionalna, jer bi trebao znati da upravo takvim izjvama može prouzročiti da se baš to dogodi:
Ja mislim da je puno toga u glavi, ako imaš mogućnosti odi sa mužićem na neki izlet, na selo i slično ... uglavnom na mjesto gdje inače isključuješ mozak.ukoliko se ne dogodi čudo koje moj dr ne očekuje.
Pročitaj onaj tekst od Michaela Odenta, Tisuću razloga da vam ponude carski, I i II dio. Ako se sjećam, on tamo spominje i indukciju.
http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=124
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...r=asc&start=50
INDUKCIJA
Većina bolnica ima rutinski odnos prema indukciji (induciraju nakon određenog broja tjedana…). Takav je stav lako prihvatljiv unutar konteksta industijaliziranog poroda; standardizacija je važan koncept industijalizacije.
Suprotni stav bi bio selektivan pristup; nakon određenog tjedna trudnoće, stanje djeteta se redovito provjerava I ako je ono u redu, čeka se. Ali ovakav pristup se sukobljava sa pristupom industrijalizacije porođaja…
Da bi selektivni pristup bio moguć, potrebno je sljedeće:
1.znati kada se dogodilo začeće (od tada plus 9 mjeseci je otprilike “termin”)
2.predložiti ženi da svaki dan (nakon termina) počne brojati koliko se puta tijekom dana beba miče
3.jedna te ista osoba mjeri svaki dan maternicu (op.prev. time se može otkriti smanjivanje količine plodne vode)
4.upotreba ultrazvuka; to je najkorisnija upotreba uzv. (da bi se provjerilo je li ima dovoljno plodne vode)
5.napraviti test na mokraću kojim se mjeri količina hormona posteljice (nije uobičajen test i dosta je skup)
“Fetal distress” koji se odnosi na “postmaturity” je moguć, ali je rijedak (op.prev. ima li netko lijepi hrvatski prijevod…?)op.prev. evo nastavka prethodne informativke o selektivnom pristupu u tretiranju "prenešenosti" i nešto o metodama indukcije)
Svrha selektivnog pristupa je ilustrirana naslovom jedne francuske knjige, koji u doslovnom prijevodu s francuskog, znači “drvo i plodovi”. U toj knjizi se dijete koje se treba roditi uspoređuje sa plodom jabuke na drvetu. Neke jabuke trebaju duže vremena da sazriju, nek trebaju manje…Ako se jabuka prerano ubere, dok još nije potpuno zrela, tada nema dobar okus. Nažalost, američki izdavači knjige naslov su preveli malo drugačije “Povijest porođaja u ruralnoj Europi” (op.prev. što je ustvari tema knjige).
Različite metode indukcije
Medicinske metode indukcije
1. ušće maternice (cerviks) se “obradi” prostagladinima (gel, na usta, pomoću mysoprostola itd…), nakon čega slijedi oksitocinski drip
2. membrane se prstima razmaknu (engl. sweeping the membranes”); time se odjeljuju od ušća maternice, što stimulira lučenje prostagladina.
Vrlo često liječnik to diskretno učini dok radi vaginalni pregled. Ako se želi to izbjegnuti, važno mu je reći, ako radi vaginalni pregled, da ne dira membrane.
3. Amniotomija ili umjetno pucanje vodenjaka (engl. ARM, artificial ruptures of membranes, ono što se na hrvatskom kaže prokidanje vodenjaka). (op.prev. spomenuo je da je amnio+tomia “rezanje, pucanje” vodenjaka, a amnio+skopija, “gledanje, pregled” vodenjaka, tj. plodne vode, malo latinskog u kontinentalnom stilu…)
Prirodne metode indukcije
Ne postoji niti jedna prirodna metoda indukcije; koja god metoda da se koristi, preduhitri se signal djeteta kojim ono daje znak da je spremno za rođenje.
Ne-prirodne nemedicinske metode indukcije
1. akupunktura, metoda koja je vjerojatno učinkovita (op.prev. pričao je o svojem prvom susretu u Kini s nekim liječnicima kineske medicine i kako oni nisu uopće spominjali akupunkturu u kontekstu porođaja. To mu je bilo čudno; kako to da je ne spominju, znači li to da je uopće ne koriste i slično, dok ih na kraju nije upitao. Odgovor je bio da se akupunktura koristi za bolesti, a porod nije bolesno stanje, čemu onda upotrebljavati akupunkturu…)
2.ricinusovo ulje, također vjerojatno učinkovito, ali vjerojatno najopasnija metoda neprirodne nemedicinske indukcije. I vrlo neugodna.
3.ovu metodu u Italiji zovu “francuski način”, u Francuskoj je zovu “talijanski način”; bez obzira kako se nazvala, nije prirodan način. Postoje dobri razlozi da bude učinkovita, ali nije prirodna.
mama Ju
znači pretpostavlja se da ako dijete nije dalo signal, da ima razloga za to.
A što je “Fetal distress” ?
Fetal distress in labour
PROBLEMS
- Abnormal fetal heart rate (less than 100 or more than 180 beats per minute).
- Thick meconium-stained amniotic fluid.
Koliko se ja sjećam, naš termin je "fetalna patnja".
kaj bi se ovo prevelo kao
- abnormalna frekvencija otkucaja srca i
- mutna obojena mekonijska plodna voda
Ali kod nas kažu da je indukcija (dripom također) prevencija mutne i mekonijske plodne vode. Ispravite me ako sam prolupala.
kako je meni doktor objasnio, termin je sve unutar +-2 tjedna od određenog datuma termina, samo što oni na SD-u ne prakticiraju da traje duže od tih +2 tjedna, tj. inzistiraju da se dijete rodi unutar tog roka.
doktor koji me u 35 tjednu primio u predrađaonu nakon lažne uzbune (mog dr-a kod kojeg sam prijavljena i idem po uputnice) mi je propisao normabele koje ja nisam pila. baš bi mi bilo veselo da sam još i to pila da se na sve dobro uspavam. nikako mi nije jasno ko je tu lud, prije 5 tjedana sam prvo bila skroz otvorena, onda sam bila uloživa, sad sam zatvorena ful. :?
danas sam išla u manijakalnu šetnju, pola dana sam provela vani, jučer sam hopsala po lopti sat i pol, sad razmišljam o čučnjevima... sve, samo da ne moram na to induciranje. jedino mi preostaje da mi se Bog smiluje unutar 24 sata, da se cerviks skrati i da se otvorim. ili kako god već, samo da prirodno rodim. :/
dobro ti je dr. objasnio, ali nije ti rekao razlog zašto indukcija.
Obrazloženje - zato što je prošlo 42 tjedna - mi je u rangu jednog odgovora koji sam ja dobila "zato što mi to tako ovdje radimo" :shock: , nisam mogla vjerovati da jedan medicinski djelatnik može dati takav odgovor, ono 2+2=5 zato što ja tako kažem, ja si mislim koji si mi ti faktor u životu da bih se bez obrazloženja povodila za odgovorom bez odgovora.
Ja ne mogu živjeti bez barem malo logike, kaj ću ovisnica
ja sam imala induciran porodjaj, i sada mislim da mi nije bio potreban bar deo sprovedene procedure, a narocito ne oksitocin.
15.6. sam dosla, naruceno, u bolnicu, jer sam bila 40+2 sto je za moju doktorku bila prenesenost, i htela je da budem u bolnici.
Mesec dana pre termina sam imala visoko prsnuce vodenjaka i kolicina vode je bila smanjena pa su mi predvidjali porodjaj pre termina, ali se voda za nekoliko dana obnovila (naravno).
Nesto oko termina desilo se jos jedno visoko prsnuce, i ja mislim da se nakon toga voda nije obnovila u onoj meri u kojoj se obnovila prvi put.
U svakom slucaju, 15.6. sam dosla u bolnicu u 7 ujutro, otvorena 1.5 prstiju, a dva dana pre toga sam bila potpuno zatvorena, tvrdog i neskracenog grlica. Glavica je bila na karlici, a ctg je zabelezio kontrakcije jacine 30-60 na oko 6-10 minuta.
Obavili su brijanje i klistir i primili me u predradjaonu.
Mene je pocelo da boli, i to bas jako. Bol je bila podnosljiva samo dok hodam, a lezati nisam mogla ni pod razno, a narocito nisam mogla da zaspim. Probala sam razne metode koncentracije, meditacije, pozitivnog razmisljanja, citala, setala, brojala... ma nije bilo sanse - bolelo me je.
Popodne sam dobila prostaglandin u vaginaleti.
Nista se nije desilo. Cak sam bila otvorena samo jedan prst.
Bolovi su se nastavili, a ono sto mi je najvise smetalo jeste sto su bili koncentrisani na donji deo stomaka, a ledja nista. Potpuno neefikasne kontrakcije, po ctg-u slabe, ali jako bolne. Pomislicete da kukam, ali ja jako dobro podnosim bol.
Doslo je i sledece jutro, i prosao ceo sledeci dan i nista se nije desilo, pa ni moje spavanje.
Vec sam mrtva umorna, i sa odusevljanjem docekujem vest da cu 17. ujutro da dobijem indukciju oksitocinom.
Moj motiv je bio vaginalni porodjaj.
Uvece oko 11h, 16., otisao mi je cep.
Bol se prosirila na ledja i verujte da sam osetila olaksanje, iako je bolelo i vecim intezitetom.
Znala sam da sam pocela da se otvaram, ali me niko nije (na srecu) pregledao te noci.
ctg je isto javio da su kontrakcije jace.
U 6:00 su mi ukljucilio drip, a oko 9 probusili vodenjak.
Voda je naravno bila zelena, mada ja mislim da je novi kakio tek usled delovanja dripa, i verujem u to, bar po njegovom ponasanju kasnije, a i nije bilio nikakve infekcije, pa cak je on jedini u sobi prosao bez infekcije oka.
Meni je bilo super, radjala sam.
Potpuno u svom tripu, sama sa muzem u apartmanu, sa povremenim obilascima babice koja je stvarno bila super super.
tiskala sam kako sam osecala, kontrolisano, i u sustini je sve bilo super.
spavala izmedju trudova.
doktorka je dosla da mi napravi malu epiziotomiju, takodje nepotrebnu jer pazite ovo - rekli su mu da prodise PREDPOSLEDNJI trud, verujte mi ja sam osecala da je njegova glavica vec prosla, i da je gotovo, a oni su me recnuli.
Da vam ne pricam da me nista njije peklo u predelu medjice, ma bas je bilo nepotrebno.
Ni doktorka nije toliko kriva, da je bial samnom malo duze u toku porodjaja, shvatila bi da ne treba. Ovako je samo malo secnula. Eto tako.
2-3 sava.
Zato mi je popucao grlic, mada ne previse, a sta reci - vestacki oksitocin.
A novi nije imao bas malu glavicu - 36.
To je mojih 50 i kusur sati prave porodjane boli, skoro jednakog intenziteta, a u tako razlicitim okolnostima.
E da, inace, nisam ni vristala ni vikala, ni molila epiduralnu, bila sam potpuno tiha.
Eto citava prica sa porodjaja, ali u svetlu indukcije. Bas me zanima da li neko ima komentar na ovih par kljucnih dogadjaja i cinjenica.
Ako vas nisam udavila do boli, naravno
evo jednog novog istraživanja
http://www.cochrane.org/reviews/en/ab004945.html
Plain language summary
Induction of labour in normal pregnancies at or beyond term
A normal pregnancy lasts about 40 weeks from the start of the woman's last menstrual period, but anything from 37 to 42 weeks is considered within the normal range. Births before 37 weeks are considered premature because these babies often have breathing difficulties and other problems as some of their organs will not yet be fully matured, e.g. their livers. Births after 42 weeks seem to carry a slightly increased risk for the baby, and this review sought to find out if induction of labour at a prespecified time could reduce this increased risk or not. There are currently no tests that can tell if a baby would be better to be left in the womb or be induced and born, so arbitrary time limits have been suggested. The review of trials found 19 studies involving almost 8000 women given induction of labour at various times from 38 weeks to over 42 weeks' gestation; some were quite old trials and the quality was variable. The review grouped the trials by induction at (1) 37 to 40 weeks; (2) 41 completed weeks; and (3) 42 completed weeks, compared with waiting to a later date. There were fewer baby deaths when a labour induction policy was implemented after 41 completed weeks or later. However, such deaths were rare with either policy. Women's experiences and opinions about these choices have not been adequately evaluated.
S obzirom da je ovo topic o indukciji moze li mi netko reci je li mekonij (bebina prva kakica) pokazatelj da treba inducirati porod i zasto se to dogadja? Ne znam da li da otvorim novi topic ili moze i ovdje, nisam nigdje na pretrazniku nasla odgovor. Ja toliko silno zelim prirodan neinducirani porod, ali se isto tako zelim informirati jer ne zelim nastetiti svom djetetu.
da okrenemo pitanje, ima li negdje nešto na internetu koji su sve mogući pristupi porodu ako je plodova voda mekonijska ?
Inače, Mina mislim da imaš nešto malo o tome na portalu pod 1000 razloga da vam ponude carski od Odenta (ili tako nekako).
Još jedno o mekoniju: da li je manji rizik od udisanja mekonija ako se probuši vodenjak kod mekonijske plodne vode?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom