Favizam - "alergija" na bob - moje iskustvo
Budući da prije nego mi se dogodilo to što mi se dogodilo nedavno nisam imala pojma da ovakvo stanje postoji i da bob može biti (i) opasan, a i nakon toga surfajući po domaćim stranicama nisam otkrila puno, nagovorilo me da zapišem na omiljenom forumu svoj doživljaj.
Prije mjesec dana probudila sam se ujutro s užasnom ali užasnom neopisivom glavoboljom (inače me glava rijetko boli, a nikad nepodnošljivo, mamurluk ne računam), kao da imam željeznu kapu na glavi i nisam mogla podići glavu od jastuka, od jutra strašno malaksala, čim se ustanem (jedino do wc-a sam išla), povraćam, nemam apetita, boli me donji dio leđa, zapravo bi samo spavala i prospavala sam veći dio dana. Temperatura bzvz, 37 sa 2.
Do tog dana sam bila potpuno zdrava, tako da sam mislila da sam skupila neku gripu, virozu, nešto, kako meni obično već drugi dan bude znatno bolje, mislila sam, treba progurat taj jedan dan pa ću sutra vidjet.
Jedina čudna stvar koja me bila kopkala od dva dana prije je što mi je urin bio čudne boje, recimo kao da sam svježu ciklu pojela, a opet malo tamnije tj narančastije, teško mi je tu boju opisat, ali bilo je čudno. (Pomislila sam da to ima veze s bobom koji sam jela bila tri i dva dana prije toga navečer (svaku večer po zdjelicu) ali mi je prijateljicarekla da to nema veze)
Drugo je bilo mi se večer prije nego sam se probudila s tom strašnom slabosti činilo da sam malo žuća u licu, ali kako imam slabo svjetlo u kupaoni, nisam bila sigurna jel to dojam ili što (kako živim sama s klincima nije nitko baš skužio, tj jan mi je rekao tu večer mama izgledaš kao da te netko pretukao ali nije znao bolje formulirat).
Uglavnom, kako meni taj dan nikako da krene na bolje nego mi se čini da mi je sve gore (sve su kraći periodi da mogu stajati na nogama bez da me hvata nesvjestica) ja se, najviše zbog tog čudnog urina, odlučila poći na hitnu da mi izvade krv, i zvala frendicu i krenule smo navečer malo prije 8. Ja sam tad već bila toliko slaba da sam iz stana mogla samo ravno do taksija (3 minute) i iz taksija na stolac u hitnoj (2 minute). Toliko sam mogla stajat, dulje ne, osjećala sam se potpuno iscrpljeno, bez daha. Frendica je morala na šalter umjesto mene, jedva sam govorila.
Primili su me odmah prvu kad me sestra vidjela kako sam žuta jer do tad sam bila već potpuno, limun žuta, sa žutim bjeloočnicama (ja to preko dana od slabosti nisam ni skužila), polegli me, izvadili krv,krenuli ispitivat sve živo.
Krvna slika je bila katastrofalna i prvo su mislili da negdje unutra krvarim, pregledali su me ultrazvukom posvuda ali nisu niš našli, skužili su da se eritrociti užasno brzo raspadaju i to direktno u krvotoku ali nisu mogli skužit zašto. Ispitivali me koje sam lijekove uzimala, samo taj dan predveče lekadol pa neofen za glavobolju, inače rijetko išta uzimam, a sad već stvarno tjednima nisam baš ništa, baš sam bila super zdrava. Dali su mi odmah infuziju sa kortikosteroidima, proglasili hemolitičku anemiju i zaprimili me na intenzivnu. Uglavnom, ja u toj fazi više nisam mogla niti sjesti bez da se onesvješćujem, kasnije sam doznala da mi je hemoglobin pao na 60, samo sam ležala u nekoj polunesvjestici. Tijekom noći na intenzivnoj sam dobila vrećicu krvi i ujutro sam se već probudila nemjerljivo bistrija, fakat sam mislila da sam se ponovo rodila u usporedbi s prethodnim danom iako mi je još naravno bilo dosta loše. To jutro se napokon doktorica na intenzivnoj sjetila pitati me jesam li možda ovih dana jela bob. Jesam, kako nisam.
I tako sam doznala da bob može uzrokovati ovakvo stanje kod ljudi s nedostatkom enzima G6PD. Nema nas ni tako jako malo, oko 400 milja. Bug je češći u nekim populacijama, uključujući i našu mediteransku. Ovisno o stupnjevima bolest može varirati od kronične anemije do toga da nikad ne skužite da vam išta fali. Osim boba smetaju i neki lijekovi (oksidansi) kao npr aspirin, i sl., i neke infekcije. No, ništa od toga ne mora izazvati ovako snažnu epizodu hemolize, a i može. Ja jesam već par puta jela bob u životu, ali zaista samo nekoliko puta (kod nas doma to nije bilo tradicionalno jelo i zapravo sam ga tek zadnjih par godina primjetila) i vjerojatno sam tada primjetila ovako čudnu boju urina koju sam i sad povezala s tim, ali vjerujem da mi je ovaj put presudila ta gozba dva dana za redom.
Kako se hrpa ljudi čudila ovome (zapravo svi kojima sam pričala osim jednog mog tetka
Ne zagovaram naravno potpuno iskorjenjivanje boba s planete
Jer ja sam, stvarno i doslovno, jedva izvukla živu glavu, da sam oklijevala još malo s odlaskom na hitnu (a mogla sam, obzirom na moju izliječit će se samo filozofiju) vjerojatno ne bih jutro dočekala.
Za one znatiželjne i zabrinute, priča naravno ima sretan kraj, taj prvi dan na intenzivnoj sam već mogla sjedit na krevetu (!) drugi dan nakon još jedne vrećice krvi sam već hodala na wc, četvrti dan me prebacilo na hematologiju gdje sam u osnovi čekala da mi se popravi krvna slika dosta da mogu doma. Terapije osim litara i litara infuzije i te transfuzije i folne kiseline koju sam dobijala nema neke posebne, kad se otrov izluči iz tijela sve ide polako prema gore. Za tjedan dana sam bila doma. Danas, mjesec dana poslije slavim hemoglobin 130
 |
|||
Odgovori s citatom
Maja prvotno napisa
), nekad cak i povracanje.....
, e to je bila alergija, da me nije mm otpremio na vrijeme na hitnu, čim je primijetio da natičem, bila bih se ugušila... ali neću ti uzurpirati temu...
